Moja draga Kolindica

0
9

57baf2e6-a0b4-4e99-9432-559c0a0a0a80-muhamed-filipovic-700x402Autor: Akademik Muhamed Filipović

Današnja politika je dosadna, mračna i sumorna i to ne samo svojim sadržajem, jer njome uglavnom dominira tematika prijetnje i represije rata ili opasnosti od rata, terorizma i borbe protiv njega, nego i po mentalitetu ljudi koji predstavljaju i vode današnju politiku. Nema više veselih političara, nema više radosnih ljudi u politici, nema više nasmijanih faca. Lica današnjih političara su sumorna i nema više, što je osobito žalosno, uopće duhovitih političara, ne čujemo duhovite obrate, doskočice i različite vrste verbalnih nastupa koji osvježavaju i razveseljavaju, nego se svako trudi da što je moguće više oteža stanje duha, da izmisli što više neprijatelja i da dokaže kako se on najodlučnije svim sredstvima bori protiv njih.

Nikolićeva pamet

Tako je, naprimjer, srbijanska politika, koja je nekad obilovala duhovitim ljudima, danas preplavljena ljudima oporih faca, mračnih slutnji i namjera. Jedini srpski političar današnjice koji još pokazuje znake smisla za humor je Vojislav Šešelj koji, ako nije ništa izrekao pametno i značajno u političkom smislu, jeste rekao i ostavio dvije verbalne doskočice.

Jedna je ona čuvena koja se odnosi na Tomu Nikolića i njegovu diplomu, očito dobivenu po sistemu neke akšam šule, kada je na pitanje o tome šta misli o Tominoj diplomi odgovorio da “sigurno zna da je Vučićeva prava” i time na posredan, ali vrlo jasan i duhovit način rekao ko je i šta je zapravo Tomislav Nikolić i koliko mu pamet mora biti kratka s takvom diplomom. Jer samo čovjek kratke pameti može tražiti potvrdu svoje pameti u nekakvoj današnjoj diplomi kad se već ispeo visoko na skali položaja u državi.

tunjo-11

Grabar-Kitarović tokom posjete Sarajevu prije dvije godine: Trebala bi znati barem šta se dešavalo 1993. godine

Druga briljantna doskočica odnosi se na predsjednicu Hrvatske Kolindu Grabar-Kitarović, koja je nekom prilikom dala izjavu da, dok je ona predsjednica Hrvatske, Vojislav Šešelj neće kročiti na hrvatsko tlo. Na tu izjavu u kojoj ta žena sebe želi istaknuti kao braniteljicu hrvatskog tla koje niko, pa ni Šešelj, u ovom momentu niti ugrožava niti može ugroziti, Šešelj je jednostavno odgovorio da ima namjeru nakon što ozdravi da “skokne do Zagreba i popije kaficu sa svojom dragom Kolindicom”, a Kolinda ili Kolindica ili Duročka (Ludica), kako je jedan ruski medij okarakterizirao tu ženu kada je nedavno skoknula na pozornicu hrvatskog kazališta da pokupi cvijeće da ga ne bi uzeli ruski umjetnici koji su tamo plesali, svakako je zaslužila ove deminutive koje je dobila s tih strana.

A šta onda da kažemo mi, Bošnjaci i Bosanci i Hercegovci uopće, imajući u vidu evo već višemjesečnu kampanju koju ova Duročkica vodi da bi svjetsku i evropsku javnost obavijestila o opasnosti koja Evropi i cijelom kršćanstvu prijeti iz BiH, gdje “sve vrvi od opasnih islamista, fundamentalista, džihadista i drugih terorista”, kojih je, navodno, Bosna prepuna, kako bi se osnovna ideja hrvatskog nacionalizma, a to je da su Hrvati branioci kršćanske Evrope od navale i opasnosti koja joj prijeti od islama, jevrejstva, hrišćanstva i drugih balkanskih i inih religija, kultura i načina života i mišljenja.

Nju su ideolozi ekstremnog nacionalizma uvjerili da su Hrvati pravo mirisavo ljudsko cvijeće, a ne muslimani, kako je to hrvatski nacionalizam želio nekada reći i uvjeriti nas, Bošnjake, da smo Hrvati i tako nas asimilirati.

Ono što je zapanjujuće je da je u jednoj državi koja je članica Evropske unije i koja računa na ozbiljnost i odmjerenost u svom ponašanju moguće da predsjednik države može da bude jedna nedoučena osoba koja ne zna ni osnovne principe političkog i posebno diplomatskog ponašanja i koja je koristila zvaničnu posjetu jednoj stranoj državi da bi širila laži i panjkala svoju susjednu državu, tj. Bosnu i Hercegovinu, koja kao da predstavlja glavni izvor opasnosti za kršćanstvo, katoličanstvo, Evropu i čitavi svijet.

Tuđmanova ideja

Ona je zaboravila da su terorizam, genocidno ponašanje i planovi istrebljenja ljudi i naroda prakticirani obilno u hrvatskoj historiji, pa i u onoj najnovijoj, posebno u oba posljednja rata, onog koji su protiv čovječanstva vodile ustaše i onog koji su Hrvatska vojska i HVO vodili protiv Bošnjaka u Hercegovini, srednjoj Bosni i bosanskoj Posavini.

Ona je zaboravila šta se dešavalo 1993. godine, zaboravila je na agresiju koju je Hrvatska vojska učinila na bosansko tlo, na mnogobrojne žrtve po logorima i na stratištima koje su Hrvati uzrokovali, a da ne može navesti nijedan primjer da su Bošnjaci bilo čiju zemlju napali, u bilo koju zemlju umarširali i vršili zločine slične onima koje su vršili Hrvati. Umjesto da Bosnu i Hercegovinu, kao historijski primjer zemlje u kojoj je vladala sloga među ljudima, bez obzira na njihovu vjeru i etničko porijeklo, uzme za primjer koji ima univerzalno značenje, pa i za Hrvatsku, ona nastoji da doprinese što je moguće većoj podjeli među dva naroda, da izazove distanciranje bosanskih katolika Hrvata od njihovih susjeda s kojima hiljadu godina žive zajedno i uz čiju su asistenciju razvili katoličku kulturu u Bosni i Hercegovini, jer je ne zna ili je zaboravila da franjevačka književnost, kao oblik u kojem je katolička ideja egzistirala u Bosni, nije nastala u drugoj zemlji i pod drugačijim okolnostima, nego u zemlji u kojoj je vladala vjerska i međuetnička tolerancija kakva je vladala u Bosni i Hercegovini.

Vrhunac ovakve apsurdne i na kraju krajnje uvredljive antibosanske i antibošnjačke djelatnosti odigrao se nedavno na navodnom znanstvenom simpoziju na kojem je izvršen pokušaj definicije strategije totalnog distanciranja katolika i Hrvata od njihovih susjeda ortodoksne i islamske vjere, odnosno Srba i Bošnjaka, što nije ništa drugo nego novi način formuliranja Tuđmanove ideje o spajanju hrvatskog nacionalnog teritorija u jedinstvenoj državi. To je ideja agresije, to je ideja koja sa sobom nosi opasnost genocida koji se, istina ne vojnim, nego političkim i prije svega ekonomskim sredstvima već vrši na prostorima na kojima su Hrvati uspostavili vlast bez ikakvog učešća Bošnjaka i Srba. Da mi imamo u Bosni iole ljude koji kako zapovijeda Bog i interesi svih nas koji vrše odgovorne funkcije i odgovaraju svom narodu, svojim građanima, Kolinda Grabar-Kitarović bila bi promptno proglašena kao persona non grata i bio bi joj zabranjen dolazak u Bosnu i huškačke šetnje po bosanskoj zemlji koje ona prakticira.

Ono što rade hrvatski političari na osnovu apsurdnog prava koje im je dao Dejtonski sporazum, a to je pravo da, unatoč činjenici da su bili agresori na bosansko tlo i ubijali bosanske građane, izigravaju nekakve kontrolore položaja i statusa Hrvata u Bosni i Hercegovini, ne znajući i ne vodeći računa o tome da, ukoliko bosanski Hrvati budu slušali ljude kao što je Kolinda i njoj slični hrvatski političari, ideolozi i propagatori, to će njihov položaj biti upitniji jer samo u slozi i iskrenoj saradnji i izgradnji jedne države u kojoj će vladati demokratija i svi njeni građani imati jednaka prava na cijelom njenoj teritoriju leži temelj jednakih prava svih naroda. Jer, jednako pravo naroda može se zakonito izvesti samo iz jednakog prava svih građana Bosne i Hercegovine, a ne obrnuto, da pravo naroda nose, zastupaju, brane i prakticiraju nacionalne političke oligarhije gušeći prava ljudi.
(Avaz)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime