Michael Hart: Muhammed, s.a.v.s., je jedini čiji je trag preživio do danas nakon više od četrnaest stoljeća

0
0

Piše: Abdul-Mun’im Edib / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

U svjetlu najnovije i nadasve apsurdne antiislamske kampanje koju je potakao francuski predsjednik Macron, korisno je prisjetiti se iskustva jednog nemuslimana (zapadnjaka) koje je prije više od četrdeset godina šokiralo mnoge Evropljane i Amerikance.

To je izbor našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za najutjecajniju ličnost u čitavoj ljudskoj povijesti, u sveobuhvatnom naučno-istraživačkom poduhvatu koji je napravio Michael Hart, objavivši o tome knjigu pod nazivom Stotina – Poredak najutjecajnijih ličnosti u historiji ( (The 100: A Ranking of the Most Influential Persons in History)

Ko je Michael Hart?

Michael H. Hart (rođen 27. aprila 1932.) američki je astrofizičar i matematičar, i radi za agenciju “NASA”. Michael Hart ima širok spektar naučnih i političkih aktivnosti. Po vjeri je Židov koji je poznat po svom fundamentalizmu, fanatizmu i rasizmu, koji je sebe opisao kao bijelog separatistu. On je 1996. godine, kao aktivista bijele separatističke organizacije,  predložio podjelu Sjedinjenih Američkih Država na četiri države: bijelu, crnu, latinoameričku i integriranu državu mješovite rase.

Možda je ono što daje na značaju ovoj knjizi to što je on Amerikanac, Židov i rasista. Sve su to kvalifikacije zbog kojih je prije svega neprijateljski raspoložen prema Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Ove činjenice su nam vrlo važne, jer nam govore da je Michael Hart, bez obzira na njegova stajališta i i odioznost prema islamu i Poslaniku islama, stavio Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na vrh ljestvice ljudi koji su imali najveći utjecaj na čovječanstvo u cjelokupnoj njegovoj povijesti.

S druge strane, njegove ocjene dobijaju na težini time što je učenjak i što uživa veliki ugled u svome narodu. To znači da se na njegov slučaj u potpunosti može primijeniti značenje poznate narodne izreke: Istina je ono što neprijatelj posvjedoči da je istina.

Međutim, treba reći da je ključni faktor koji je utjecao na ovaj izbor bio čisti materijalizam od kojeg je satkan lik Michaela Harta. On je čisti materijalista – to dokazuje njegov fanatizam i rasizam i priroda njegovog naučnog rada i djelovanja – i on ne vidi ništa osim materijalnih faktora i uzroka, koji se mogu opipati rukama i vidjeti očima.

Ukratko, on je zapadnjak, sa svim onim što znači zapadnjačko-materijalistička teorija i pogled na svijet. Stoga se njegov odabir Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ni u kom slučaju ne smatra njegovim svjedočenjem i priznanjem Muhammedovog, sallallahua alejhi ve sellem, poslanstva, već su njega na prvo mjesto doveli kriteriji i faktori koje je Hart predstavio u svojoj knjizi.

Hart je odabrao ličnosti i klasificirao ih na jasnim osnovama i po jasnim kriterijima. Među tim kriterijima – i svakako prvi – je stepen utjecaja koji je određena ličnost imala na opći tok ljudske povijesti. Zbog toga je uvjetovao da svaka ličnost bude stvarna i realna.

Među njegovim kriterijima je i veličina, snaga i obim utjecaja, jer nije uključio one koji su imali lokalni utjecaj – odnosno utjecaj na samo njihovo mjesto i okruženje, kao što nije uključio ni one ličnosti koje su imale regionalni utjecaj, već je svaka ličnost morala imati utjecaj na cijeli svijet ili u najvećoj mogućoj mjeri.

Treba istaći da je autor rangirao ličnosti na osnovu samog utjecaja na čovječanstvo, a ne na osnovu toga je li taj utjecaj bio dobar i koristan za ljude ili nije. Zbog takvog kriterija, primjetno je da Hart uopće ne izražava svoje poštovanje i divljenje prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ni u čemu, niti mu je bilo drago što je on na vrhu njegove ljestvice, već je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, dospio na prvo mjestu isključivo na osnovu Hartovih kriterija, uprkos činjenici da on to nije želio.

On je, stoga, na svoj spisak stavio i ljude čiji je učinak i utjecaj bio vrlo loš i poguban po čovječanstvo, jer je on vršio klasifikaciju i rangiranje na temelju samog utjecaja, svjedeno bio taj utjecaj dobar i koristan ili loš.

Osim ovih općih kriterija, Hart je postavio i posebne kriterije na osnovu kojih je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, opet bio prvi na tom spisku.

Naime, većina ličnosti koje je Hart izabrao i stavio na svoj spisak, rođeni su u istaknutim kulturnim centrima i poznatim gradovima koji su im pomogli da dođu do izražaja i postanu poznati. Za razliku od Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je, kako kaže Hart, rođen u zaostalom dijelu svijeta, Mekki.

Također, veli Hart, on je rođen u vrlo teškim okolnostima; otac mu je umro prije rođenja, a majka kad je imao šest godina, i on se kroz život suočio sa siromaštvom i sirotošću. Oslobodio se siromaštva tek kad je navršio dvadeset i pet godina, odnosno kada se oženio bogatom udovicom Hatidžom.

A kada spominje njegovo poslanstvo, Hart kaže: ”Kada je Muhammed navršio četrdeset godina, postao je uvjeren da postoji samo jedan Bog (Allah), a Koji mu se obraća putem meleka Džibrila (Gabrijela) naređujući mu da prenese ovu poslanicu.

Muhammed se suočio sa vrlo teškim okolnostima šireći islamski poziv u Mekki, zbog čega je osjećao strah za sebe, i taj strah ga je natjerao na bijeg u Medinu, 622. godine.”

Primjećujemo kako Hart ovdje spominje strah kao glavni faktor i razlog Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, Hidžre u Medinu, i to naziva ”bijegom”, što jasno govori o njegovoj aroganciji prema Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i islamu i nepoznavanju suštinskih razloga njegovog utjecaja na ljude. Baš bi neko, ko zbog straha za vlastiti život bježi u drugi grad ili državu, imao tako snažan utjecaj na svoje sljedbenike i ljude općenito?! No, ipak Hart nije mogao protiv kriterija koje je sâm postavio.

Zatim je, govoreći o uspostavi države u Medini, rekao: ”Muhammed je sâm uspio osnovati građansku državu u Medini i transformirati ove pustinjske čobane (beduine) u državu koja se polahko i postepeno počela širiti.”

Hart je sa velikim prezirom spominjao Arape kao ”beduine”, koji za Harta predstavljaju rulju koja je naseljavala pustinju bez ikakve civilizacije.

On u nastavku govori kako je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, uspio transformirati ovaj malobrojni narod bez civilizacije u ogromnu naciju i uspostaviti najveće carstvo u čitavoj ljudskoj povijesti. To carstvo se prostiralo od granica Indije do Atlanskog okeana, pod njegovim duhovnim vođstvom čak i nakon njegove smrti. Na taj način je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, postao vlasnik najveće države koju je čovječanstvo ikad vidjelo.

Zanimljivo da Hart u svojoj knjizi posebno naglašava Muhammedov, sallallahu alejhi ve sellem, globalni, a ne lokalni utjecaj, u pogledu širenja islama, i kako se islam proširio svuda u svijetu, a i dalje se širi u velikim dijelovima svijeta, kao što su Istočna Azija i Indonezija, te da se on razlikuje od mnogih svjetskih lidera, kao što su: Džingis-kan čiji se trag brzo izgubio, i Simon Bolivar, kojeg je mogao zamijeniti bilo ko drugi, a da odradi svoju zadaću kao i on. Za razliku od Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kojeg apsolutno niko ne može zamijeniti.

A kada govori o Kur’anu, Hart tvrdi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ”sastavio Kur’an, tj., da je on autor Kur’ana, i na taj način osnovao i uspostavio doktrinu, odnosno kompletnu islamsku vjeru.”

Dakle, on negira njegovo poslanstvo i mogućnost da je Kur’an Božija objava.

Radi naučne objektivnosti, treba reći da Hart izraz ”autor” primijenjuje i na svetog Pavla koji ima najveću zaslugu u pisanju glavnine Novog zavjeta.

Vidimo, dakle, da se Hart ni u čemu ne odvaja od konstanti i vrijednosti Zapada, a to je ono što daje na značaju njegovom rangiranju i klasifikaciji ličnosti.

Praveći usporedbu između Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i Isaa, alejhi selam, ili Isusa, Hart konstatuje da je ”Muhammed bio i svjetovni vođa, za razliku od Isusa koji je bio samo duhovni vođa, što Muhammeda kvalificira da, osim vjere, vodi i državu.”

Na kraju Michael Hart zaključuje da je ”Muhammed jedini čiji je trag preživio do danas, nakon više od četrnaest stoljeća. On je uspio Arape povezati Kur’anom, ali i mnogim drugim vezama koje Arape i muslimane čine monoteistima. To su poveznice civilizacije, kulture, jezika i religije. To je bilo vidljivo u ratu 1973. godine, kada su Arapi prekinuli dotok nafte evropskim zemljama, kako bi pomogli zemljama (Egiptu i Siriji) koje se bore protiv Izraela, a nisu prekinuli isporuku nafte Indoneziji i Iranu. Što ukazuje na čvrstu vezu Arapa i ostalih muslimana.”

I kad je Hart vidio ovu nesvakidašnju solidarnost, ostao je zapanjen ogromnim utjecajem koji je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio u čitavom svijetu, pa je izrekao vrlo znakovitu misao: ”Kao da smo još uvijek u drevnim islamskim osvajanjima.”

Kao da je Hart time želio skrenuti pažnju Zapadu i poručiti im: ”Ako su se muslimani u prošlosti mogli ujediniti pod zastavom islama i osnovati ogromnu državu i carstvo koje se prostiralo od Indije do Atlanskog okeana, mogli bi se ponovo okupiti oko istog cilja i pod istom zastavom.”

Eto, zbog ovih faktora, Michael Hart je u Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, vidio jedinu osobu u ljudskoj povijesti koja je bila apsolutno uspješna u spajanju i kombiniranju vjerskog i svjetovnog vođstva.

 

Izvor: saff.ba

The post Michael Hart: Muhammed, s.a.v.s., je jedini čiji je trag preživio do danas nakon više od četrnaest stoljeća appeared first on Islam PRESS.

Source: Islamski svijet



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime