Mesut Özil, odbačeni “njemački imigrant”: Nakon novog “noža u leđa” konačna sloboda je u Turskoj

1
6
Nijemac porijeklom iz Turske predugo je bio u nekoj pogrešnoj dimenziji iznad kluba, primajući 350.000 funti sedmično i nikako ne igrajući za Arsenal, što u Londonu, gdje su postavljena nova pravila za njega, više nisu željeli trpjeti, gledati, pa čak ni skrivati.

Na kraju ovog serijala u Arsenalu dobio je “nož u leđa” i nekako se živ i zdrav nakon gotovo 32 provedene godine u Evropi vratio u matičnu zemlju. Kao i tokom čitave karijere, odlučio je srcem, odbio Ameriku i vratio se u Istanbul i svoju Tursku koju mu tokom karijere nikada nisu do kraja priznali.

Mesut Özil je 32-godišnjak rođen u njemačkom Gelsenkirchenu, sin Mustafe i Gulizar Özil, kojeg još od prvih ozbiljnih nogometnih koraka, na obraz surove današnjice i pogrešne percepcije vrednovanja ljudi prati epitet “turski imigrant” iz Njemačke. Čitavu karijeru zbog svog imena, prezimena, a kasnije i glasnog vjerskog opredjeljenja, Özil nosi “tuđu sramotu” na svojim ramenima i s njom se bori svakodnevno.

Iza čitavog paravana iza kojeg živi jedan profesionalni nogometaš stoji sportista i igrač koji je “s noge na nogu” otjeran iz Arsenala, usamljen i nedostojno ispraćen na zelenom terenu u tek peti klub u dugoj 15-godišnjoj karijeri. U modernom nogometu jedan dan dovoljan je da se zaboravi sve što se godinama stvaralo, a to je Özil vjerovatno najbolje osjetio na svojoj koži.

“Dok imam osjećaj rasizma i nepoštovanja, neću igrati za nogometnu reprezentaciju Njemačke. Nekada sam s ponosom igrao za Njemačku, ali to više nije slučaj jer se ne poštuju moji turski korijeni. Rasizam nikada ne bi trebao biti prihvaćen, a ja sam bio Nijemac kada smo imali dobre rezultate, a imigrant kada smo gubili”, rekao je Özil nakon što se povukao iz reprezentacije, samo četiri godine nakon što ih je odveo na krov svijeta u Brazilu.

Na ivici provalije, što bi sigurno značilo ostajanje u Arsenalu narednih šest mjeseci, birao je Istanbul i povratak u Tursku, a ne finansijski bogatiji put za Ameriku i igranje za DC United. Od dječaka iz Schalkea, preko ozbiljnog igrača Werdera i Real Madrida, Özil je s velikim uspjehom i sramotnim završetkom priče najbolje nogometne godine ostavio u sada već urušenom hramu profinjenog nogometa u Engleskoj.

Danas, sedam i po godina nakon što je došao u Arsenal i promijenio klupsku historiju, ostavivši neizbrisiv trag učinkom na terenu, statistikom i osvojenim trofejima, Özil je kao posljednji dio “Wengerovog amaneta” odbačen iz redova Topnika. Iako se glasno negira i bježi od te činjenice, Arsenal je nakon 22 godine uručio otkaz Wengeru i prisilno ga udaljio iz kluba, a danas su isto uradili i Özilu.

Gorčina ostaje, jer “profinjeni hram”, što je Arsenal pod Wengerom godinama bio, urušio je svoje zlatne tunele ispisane pričom o klubu kao porodici i zajednici. Gotovo nevjerovatno zvuči podatak da Wenger nakon odlaska iz Arsenala i 22 godine teškog odricanja i rada nikada nije došao u prostorije Arsenala, timske ili klupske, iako je nedavno na promociji svoje knjige bio gost u Londonu. U odbačenoj ljubavi Özil je bio samo posljednji dio slagalice i inata koji je vjerovatno završio njegovom eliminacijom.

Kakav je bio Özilov doprinos Arsenalu?

Mesut Özil je najveće pojačanje Arsenala u eri kluba na Emiratesu, gledajući s aspekta onoga koliko je plaćen, u kakvom trenutku za klub je došao i šta je sve za sedam i po godina uradio na terenu i van njega.

Kada je 2. septembra 2013. godine potpisao za Topnike u transferu vrijednom 50 miliona eura i dres Real Madrida zamijenio Arsenalovim, hiljade navijača ovog kluba došlo je ispred stadiona i u prijenosu uživo oduševljeno slavilo tada najskupljeg njemačkog nogometaša u historiji i čovjeka koji je i došao da klub povede u novu dimenziju i na staze stare slave. Već u prvoj sezoni pokazao je svoje umijeće, opravdao epitet velikog pojačanja i u debitantskoj godini u Engleskoj dao veliki doprinos u osvajanju FA cupa, prvog trofeja za Arsenal nakon dugih devet godina.

U istoj godini je s Njemačkom osvojio Svjetsko prvenstvo u Brazilu i već tada pokazao da je riječ o elitnom svjetskom igraču. Bez pravog odmora zbog već pomenutog nastupa na Svjetskom prvenstvu, Özil je odigrao nešto slabiju sezonu u Arsenalu, iako je klub opet osvojio FA Cup, da bi u sezoni 2015/2016. odigrao možda i najbolju sezonu u karijeri koja na kraju nije krunisana osvojenim trofejom.

Özil je pomenutu sezonu završio kao najbolji asistent lige, no titulu je tada u Engleskoj osvojio Leicester, ponajviše zahvaljujući sterlinim napadačima Arsenala koji su u ključnoj fazi od oktobra 2015. do aprila 2016. godine bili u potpunosti van forme i niko od njih, a najviše Olivier Giroud koji je 15 utakmica u ligi bio bez pogotka, nije uspio stati uz rame Özilu i nositi klub do prve titule prvaka nakon 2004. godine. Bio je to težak udarac za klub najvećih ambicija, posebno pod Wengerovom palicom. Već tada je, slobodno se može reći, počeo njegov lagani pad i put radikalne promjene klupske filozofije koja je kasnije imala tragičan kraj za pojedince.

Arsenal je, istina, uspio osvojiti još dva FA Cupa do 2020. godine, no u klubu se Wenegerovim odlaskom sve promijenilo, samo godinu nakon što je Özil postao najplaćeniji igrač Topnika s 350.000 funti sedmične plate i s brojem 10, umjesto broja 11 koji je do tada nosio. Za razliku od Alexisa Sancheza, Wenger je nagradio Özila i on je odlučio ostati u Arsenalu i produžiti vjernost klubu. Čileanac je potpisao za ljutog rivala – Manchester United, a upravo je o tome govorio sada već bivši igrač Arsenala u nedavnom intervjuu u kojem je sumirao svoj period u Engleskoj.

Odlaskom Wengera i dolaskom Unaija Emeryja, Özil je uz Aarona Ramseyja ostao jedini igrač iz generacije 2013/2014 koji je imao bitnu ulogu u timuOdlaskom Wengera i dolaskom Unaija Emeryja, Özil je uz Aarona Ramseyja ostao jedini igrač iz generacije 2013/2014 koji je imao bitnu ulogu u timu

“Prije potpisa novog ugovora 2018. godine pokazao sam lojalnost i privrženost klubu koji volim. Zato me sada veoma rastužilo što mi nije vraćeno istom mjerom. Koliko vidim, lojalnost je rijetka stvar u današnjim vremenima. Stalno sam pokušavao ostati pozitivan i iz sedmice u sedmicu se nadao da ću možda dobiti šansu da se vratim u tim”, rekao je Özil. Gledajući nejgove posljednje nastupe, bio je apsolutno najbolji igrač Arsenala.

Kako je nestala ljubav?

Odlaskom Wengera i dolaskom Unaija Emeryja, Özil je uz Aarona Ramseyja ostao jedini igrač iz generacije 2013/2014. koji je imao bitnu ulogu u timu. Kada je španski trener odlučio da ga ukloni iz ekipe, što se Özilu desilo prvi put u karijeri, brojni navijači ovog kluba stali su u njegovu zaštitu i nedugo nakon toga, svega dva ili tri mjeseca, Emery je napustio klub. Utjecaj Özilovog neigranja bio je prijelomna tačka za tada već srhvani i izgubljeni Arsenal.

Problem s Özilom, jasno, nikada nije bila suha statistika u kojoj se ogleda njegov učinak na terenu. Njegov govor tijela, kao možda i jedina mana u igranju, vremenom je postao ozbiljan problem kod dijela navijača, zbog čega je bio meta kritika, no ni to ga nije omelo da pod vodstvom Mikela Artete u svojoj 31. godini zaigra na prepoznatljivom nivou i opet se izbori za status najvažnijeg i najboljeg igrača. Činilo se da bi uz Aubameyanga mogao činiti okosnicu tima koji bi se u sezoni nakon pandemije trebao boriti za najviše ciljeve.

U svemu tome, a odmah nakon što je sezona nastavljena, Özil je zapečatio svoju sudbinu. Prvo je, kao najbolji, najplaćeniji i najpoznatiji igrač Arsenala nanio nemjerljivu štetu klubu izjavama o teroru Kine nad ujgurskim muslimanima, što londonski klub nije prepoznao kao korisno djelovanje na društvo, već zbog kazni Kine potpuno suprotno, da bi nakon toga odbio i smanjenje plata usljed velike krize zbog pandemije koronavirusa. I to je, u posljednjoj godini ugovora i priči koja je trebala trajati osam godina, tragični dio.

“Mnogo sam dao Arsenalu i na terenu, ali i van terena, tako da me reakcija kluba zbog mojih izjava razočarala. Oni kažu da se ne žele miješati u politiku, ali to nije politika. Uključeni su u druge probleme. Meni je fantastično što klub podržava crnce, ali volio bih da isto učine i s muslimanima”, kazao je tada Özil.

Preko noći je, od najvažnijeg igrača Artetine ekipe, Özil opet ušao u kožu odbačenog “njemačkog imigranta” i zbog svojih izjava se naišao pred zidom prepreka koje sve do konačnog raskida ugovora s Adidasom kao prvim, pa s Arsenalom kao drugim, nije mogao preskočiti. Najbrutalnije ga je ponizila, i ljudski i sportski, i na kraju javno odbacila “porodica” kojoj je dao najbolje godine života. Između kriv i dužan, a nijedno od to dvoje, Özil je žrtva sistema.

Özil je u dresu Arsenala odigrao ukupno 259 utakmica, a postigao je 44 pogotka i upisao 77 asistencija. S Topnicima je osvojio ukupno osam trofeja, četiri FA Cupa i četiri engleska Super kupa (Community Shield).

Tokom sedam i po godina, koliko je proveo kao član Arsenala, Özil je pružio nemjerljiv doprinos klupskom razvoju kako na terenu tako i van njega, tokom svih godina finansirao je brojne fondacije i pomagao ljudima širom svijeta predstavivši sebe, klub, svoju vjeru i opredjeljenje na najbolji mogući način. S prvom “greškom”, ili nazovite kako hoćete upozorenje o protjerivanju kineskih muslimana, dobio je “nož u leđa”. I to je jedina istina.

Istina je, također, kada je riječ o njemu, da u Londonu, Arsenalu i Engleskoj ostaje upisano ime genijalnog veznog igrača s Emiratesa koji je uvijek stvarao prilike saigračima. U zagrljaju supruge Amine Gülşe i sina Eda, konačno je dobio svoju slobodu. I za kraj, koliko je bitan i važan igrač u Arsenalu bio pokazali su rezultati prethodnih šest mjeseci.

Izvor: klix.ba


Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime