Mehmed Đedović: “Da me nije sramota, ispred općine bi započeo štrajk glađu”

0
10

Kalesija – Nakon što je kalesijski pisac i književnik Mehmed Đedović osvojio nagradu “Skender Kulenović” za najbolju knjigu izdatu u ovoj godini pod nazivom “Legionar”, privukao je pažnju mnogih, onih koji i ne znaju za njegova djela, a i onih koji su upoznati sa njegovim dugogodišnjim radom.

NTV je odlučila napraviti intervju sa Mehmedom Đedovićem, željeli smo da saznamo kakav je osjećaj dobiti takvu nagradu, te koliko ga zapravo njegova okolina cijeni i zbog čega je razočaran u vlast Općine Kalesija.
Kako se osjećate povodom nagrade koju ste osvojili?

– Oni koji prate šta i kako radim znaju da sam ja i do sada osvojio za svoj knjizevni rad dosta značajnih nagrada. Nabrojat ću samo neke: Nagrada Zija Dizdarević za najbolju priču u Fojnici, Nagrada Mak Dizdar za najbolju knjigu poezije u Stocu, nagrada Ćamil Sijarić za najbolju priču u Bijelom Polju… Moje priče su snimljene kao drame u programu radija BH, u programu radio Kameleona… Prevođen sam na druge jezike i tako dalje… Hoću da kažem da je moja biografija biografija pisca koji radi na sebi, i koji pored talenta nastoji biti najbolji u onome što radim, bez obzira što je knjiga danas tu gdje jeste i što se u principu očajno malo čita.

Nagrada romanu Legionar je jedna od najznačajnih u Bosni i Hercegovini pa je tim bitnije da je dobio pisac i manje sredine. Manje sredine po meni kriju dosta talentovanih ljudi, eto samo iz Bosaskog Petrovca gdje sam primio nagradu Skender Kulenović je pored Skendera i Ahmet Hromadžić veliki pisac za djecu, i slikar Mirsad Berber.

Nagrade su bitne, one vrednuju ono što je kvalitetno, pokazuju gdje smo…Mada su na neki način bitnije drugima, ali su svakako dobro došle i svakoj se obradujem kao prvoj. Dobio sam veliki broj čestitki i svaka od njih mi je značajna i drago mi je što se dobronamjerni ljudi raduju zajedno sa mnom.

Ja sam na romanu Legionar radio dosta dugo, uložio značajan trud u tu knjigu i svo svoje znanje, tako da mi je zaista drago se pokazalo da posao nije bio uzaludan.
a li Vas okolina dovoljno cijeni, kao pisca i na kraju, kao građanina koji doprinosi Kalesiji?

– Male sredine imaju svoje dobre i loše osobine. Ljudi se poznaju, znaju šta ko radi i kako radi. Kalesija je po tome dosta specifična jer je zaista bogata talentovanim ljudima iz različitih oblasti od sporta do likovne umjetnosti.

Nije pitanje koliko te cijeni okolina, pitanje je radi li štagod vlast da zadrži ljude koji su bitni i značajni u svom mjestu, a ta vlast se još nije oglasila. Doduše nije prvi put da oni prešute, prave se da ne znaju, ne reaguju, nije ih briga… U institucije kulture se zapošljavaju ljudi koji ničim ne mogu doprinijeti radu tih institucija a oni koji mogu se redovno javljaju na biro za nezaposlene koji ja posjećujem već dugi niz godina ili odlaze odavde.
Da li ćete izdati novu knjigu?

– Talenat je samo zrno, ako uz taj talenat nema i dosta mukotrpnog i upornog rada onda talenat ništa ne vrijedi. Ja puno više čitam nego što pišem ali se dogodi da ponekad nešto i napišem. Radim na novoj knjizi priča. Polahko se to slaže i kada dobije oblik koji je pisac namijenio knjizi tek onda će biti gotova. Uglavnom, ja sam pisac koji ne miruje i koji stalno nešto istražuje, čita, propituje…a to u krajnjem slučaju rezultira sa novom knjigom.

Da li su istinite priče koje kruže o Vašem zapošljavanju u Gradskoj biblioteci ili BKC-u Kalesija?

– Niko se iz Općine Kalesija nije oglasio po pitanju dobijanja nagrade Skender Kulenović, i njenom dolasku piscu iz Kalesije. Nije bilo nikakvih ponuda za riješavanje egzistencije, posla, a da budem iskren iznenadilo bi me da ih i bude. Nagrada ponekad skrene pažnju na ljude koji su tu, u našem gradu, za koje drugi valjda moraju reći da su bitni i značajni jer mi to ne vidimo, ali sve na tome ostane. Ja se iskreno nadam da će općinske vlasti po tom pitanju uskoro nešto poduzeti i pokazati da im je bitno da zadrže određene ljude u Kalesiji, a ako se to ne dogodi meni valja trbuhom za kruhom. Ako te ne žele u tvome mjestu onda idi tamo gdje ćeš barem moći normalno da živiš, jer u Kalesiji me je politička elita dovela do toga da sam razmišljao da ispred općine započnem štrajk glađu, i bi da me nije sramota. Devetnes godina na birou, to je ono što ja imam od Kalesije.

Izvor:kalesijaonline.ba/zivinice.ba



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime