7. Mart 2015

download (1)Lukavac – Pjesnici u Lukavcu redovno umiru u proljeće.Tako su nas u ovo doba godine, kada se sve budi i rađa, napustili pjesnici: Mirko Pavlović, Avdo Mujkić i Jusuf Begić.

Proljeća ovoga za njima je otišao i Atif Kujundžić. Atif je umro u Lukavcu u 68. godini života od posljedica moždanog udara.Nekima iznenadna, a nekima ne, smrt je pokazala da je bio veliki čovjek i stvaralac.

Cijenili su ga širom BiH i šire ali najmanje u gradu u kojem je proveo najplodonosnije godine svoga života. Napisao je preko pedeset raznih knjiga poezije, proze, esejistike, publicistike. Zastupljen je u mnogim tekstovima u udžbenicima za osnovnu školu. Dobitnik je prve godišnje književne nagrade za dječje i književno stvaralaštvo za mlade koju dodjeljuje Društvo pisaca BiH. Objavio je i cijeli niz dužih eseja o piscima, slikarima i fotografima. Neki od njih predstavljeni su kao posebne publikacije ili objavljeni u katalozima, monografijama, časopisima i listovima. Zastupljen je i u desetak zajedničkih knjiga i antologija, a autor je i većeg broja prikaza, predgovora, pogovora i recenzija. Neka od njegovih djela prevedena su na strane jezike. Ratni period proveo je kao novinar i pripadnik Armije BiH zadužen za moral i informisanje.

Dvanaest godina bavio se izdavaštvom. Urednik je preko stotinu i pedeset knjiga. Krasili su ga radni elan i ogromna stvaralačka ljubav. Komemoraciju Atifu Kujundžiću priredili su JU Javna biblioteka Lukavac i prijatelji. Tom prilikom kao predstavnici lukavačke javne i kulturne scene o njegovom stvaralačkom i životnom putu govorili su prof.dr. Edo Muftić i Mihad Sakić, profesor. Bila je ovo prilika da sjećanja na ukrštanje književnih i životnih puteva sa prisutnima podijele književnici: Mehmed Đedović, Nijaz Alispahić i Zlatko Dukić iz Tuzle, te Ferida Duraković iz Sarajeva. Želju da se obrati iskazao je i Ismet Arapčić Arap, ratni komandant 117/223.brdske brigade. On je govorio o svojim i o ratnim danima Atifa Kujundžića. Autobiografsku pjesmu, koju je Kujundžić napisao 1994.godine, ovom prilikom govorio je Mihad Sakić. Svi prisutni su iskazali riječi iskrenog saučešća porodici i bliskim prijateljima, a mnogi su se upisali i u knjigu žalosti.

Iako je bio istaknuti stvaralac, čovjek koji je bio na “prvoj liniji” i kulturni radnik, niko od zvaničnika iz Općine Lukavac i Općinskog vijeća nije prisustvovao komemorativnoj sjednici. Sa druge strane ovom su skupi prisustvovali istaknuti akademski građani, javni radnici i stvaraoci iz Tuzle, Sarajeva i drugih gradova. Iako na prostoru naše općine nema značajnijih književnika, Kujundžić, sa svime što je za života stvorio, nije zaslužio pažnju, zahvalnost i vrijeme naših općinskih zvaničnika. Za oproštaj je pročitana njegova pjesma Šta to znači biti čovjek?

Šta to znači: biti Čovjek, Dok Istina tminom sijeva? Ko si sada?Upitaj se. Dok u Noći,Zloduh pjeva. Šta to znači: biti Čovjek, Dok ti pada snena glava, na grudobran tvoje Zemlje, a osviće Zora plava? Šta to znači: biti Čovjek? Noć je kišna, vjetar huji. Zašto ideš među ljude? Zapitaj se, u oluji… Šta to znači: biti Čovjek, dok eksploziv zemlju dubi? Provjeri se, preispitaj. Ko u tebi koga ljubi?! Šta to znači: biti Čovjek, Dok ti narod plače,grca? Razmisli i oslušni se. Šta to imaš-usred Srca? Šta to znači: biti Čovjek? Čas je. Moraš i to znati. Sve saberi i oduzmi. Svome rodu, obraz vrati. Jer; šta znači: biti Čovjek -svi će znati, jednog dana. A ti – moraš, znati sada: Da je Dobro – naša strana. Napisao Atif Kujundžić Atife, nikada te nećemo zaboraviti.

(sodalive.ba)

Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR