Levy: Ako Srbija uđe u EU prije Bosne, to bi bio skandal za Evropu

15
12

56868663-4798-4c8c-8fed-5e7f0a0a0a64-bernard-henry-levy-nostra-aetate-new-york-16-december-2015Sarajevo – Amerikanci imaju Angelinu Jolie, a Francuzi, u istom kontekstu – propagiranja univerzalnih ljudskih prava za sve, bez obzira na rasu, vjeru, naciju ili ideologiju, imaju Bernard-Henri Levyja.

Ovog francuskog filozofa s američkom filmskom divom nedavno je usporedio njujorški magazin “Observer”, navodeći da je jedino još on u stanju o religiji, u medijima, pisati kao o filozofiji. Aktuelan kao i uvijek, Levy se u ekskluzivnom intervjuu za “Avaz” prisjetio susreta Alije Izetbegovića s papom Ivanom Pavlom Drugim 11. juna 1993. godine u Rimu.

Papine suze

Uoči našeg razgovora u UN-u, u Njujorku, promovirana je poštanska markica s Izetbegovićevim, papinim i njegovim likom koja svjedoči o tom susretu. Lamentirajući što političko Sarajevo zaostaje na evropskom putu iza politički agilnijeg Beograda, Levy pozdravlja odluku Islamske zajednice (IZ) u BiH da očuva srednji put bosanskog islama, koji naziva najboljim primjerom demokratskog islama u cijeloj Evropi.

Levyizgleda kao da je skoro opsjednut Bosnom i Sarajevom, naš glavni grad naziva jednom od najvažnijih svjetskih bojišnica između modernizma i radikalizma u islamu.

Gledajući ovu poštansku marku na kojoj ste Vi, papa Ivan Pavle Drugi i prvi predsjednik RBiH Alija Izetbegović, želim Vas upitati zašto ste tada bukvalno natjerali tadašnjeg predsjednika RBiH da otputuje u Vatikan.

– Da, ja sam odgovoran za to. Grad je bio pod opsadom i strašnom vatrom, svi smo bili očajni, a Zapad nije htio da intervenira, jer je generalno osjećanje bilo da bi ta intervencija završila u moru krvi. Nismo znali šta da uradimo, koga da vidimo i od koga da tražimo pomoć. Često sam sretao Aliju i, sjećam se, taj put sam mu u Sarajevu rekao: “Gospodine predsjedniče, zašto ne odemo da vidimo papu?” On je odmah pitao: “Zašto papu?” Kazao sam mu da papa možda ima najmanju državu na svijetu, ali i najutjecajniju. Hajde da pokušamo, nemamo šta izgubiti.

I kako se to dogodilo, kako ste uopće izašli iz opsjednutog grada? 

– Došao sam u Sarajevo privatnim avionom. Alija je tada bio “zatvorenik” u svom kabinetu, na neki način i zatvorenik UN-a, baš kao što su i građani Sarajeva bili zatvorenici u vlastitom gradu zbog neprekidne opsade. Ipak, poletjeli smo avionom i stigli u Vatikan. Dobili smo jedan sat s papom. S nama su bili Kemal Muftić i novinar Žil Hercog (Gilles Hezog). Napravio sam dugi uvod i predstavio Njegovoj svetosti situaciju u Sarajevu, jer sam bio svjedok te patnje. Ali, kada je Alija govorio, papa je već bio slomljenog srca. Izetbegović je opisao patnje svog naroda i građana na veoma srceparajući način. Vidio sam da što više Izetbegović govori, papa je bio sve više impresioniran.

Je li to razlog što je papa Ivan Pavao kasnije u svojim govorima zvančno 263 puta spomenuo Bosnu?

– Vjerovatno. Uglavnom, u jednom trenutku vidio sam suze u papinim očima, iako je on bio snažan i tvrd čovjek. Uostalom, to je zabilježeno na fotosu, koji je na poštanskoj markici u UN-u predstavio Majkl Landau (Michael). Papa je tada rekao da je bosanska kauza ispravna i da postoje okolnosti pod kojima je mir po svaku cijenu, ako ne grijeh, onda – greška. Rekao je i da ljudi Sarajeva zaslužuju sve njegove blagoslove.

Taj susret Izetbegovića i pape u UN-u ste spomenuli povodom 50. godišnjice “Nostra aetate”, dokumenta kojim Vatikan definira svoje otvorene odnose s nekršćanskim religijama. Ima li Bosna u tom kontekstu neku posebnu ulogu?

– Da, zbog toga i zato što danas, generalno, postoji potreba za jednom takvom proklamacijom kao što je “Nostra aetate” (U naše doba, lat.) u islamskom svijetu. To je potreba za revizijom doktrina i zamrznutih dogmi i ideja koje izgledaju nedodirljive. Postoji nekoliko mjesta gdje je ovu potrebu razumjelo barem nekoliko ljudi. Maroko je, naprimjer, jedno od tih mjesta. Tamo je kralj napravio novi zakon za žene i familiju, a učinio je to nakon što je duboko promišljao nad Kur’anom. Alija Izetbegović, koji je bio predani musliman i istinski čovjek vjere, imao je takav misaoni odnos prema Kur’anu. Možda je on bio veći dogmatik u svojoj mladosti, ali kada sam ga sreo i naročito kada sam ga upoznao, on je bio u veoma dubokom procesu razmišljanja o duhovnosti iz svojih ranih dana, u tom jednom dubokom personalnom procesu donošenja zaključaka o našem vremenu, kroz njegovu vjeru, na kraju 20. stoljeća. On je bio čovjek “Nostra aetate”, koji modernizira islam.

Je li moguće modernizirati islam pored toliko protivljenja tome i toliko mnogo nametnute kulture koja se nudi kao supstitucija vjeri i koja ujedno potire pravo shvatanje i prihvatanje islama namijenjenog svim ljudima, a ne samo nekim ljudima ili narodima? Ukratko, kako se islam može modernizirati?

– Putem procedura, kao i kod katolika, kod protestanata, onako kao što su to i Jevreji uradili i kao što to muslimani ponekad rade. Uzmite opet primjer Maroka, ta revolucija, prije pet godina, kroz prava žena zapravo je velika revolucija. Ona je učinjena kroz novo, svježe, ponovno iščitavanje Kur’ana. To nije učinjeno protiv Kur’ana.

Znači, Kur’an je korišten kao instrument za razumijevanje, a ne kao prepreka tome, kako često pridikuju oni koji ne razumiju ili čak zloupotrebljavaju islam.

– Naravno, to je učinjeno da bi se pomoglo, a ne obrnuto. Znači da Kur’an bude od pomoći. Marokanski kralj, dakle, sakupio je neke imame i povjerio im misiju da u Kur’anu pronađu one stihove (ajete) ili ponude njihovu novu interpretaciju, čime su, na temelju tog tumačenja, ženama dozvoljena razna prava, da one više ne budu robovi muškaraca itd. Kao rezultat imate veliku knjigu komentara, kao što katolici imaju svoju knjigu komentara (reformi), egzegetsko tumačenje. Jevreji, isto tako, imaju Talmud, što je knjiga stalnog poziva na reforme i razmišljanja. Uostalom, Talmud je jedna vrsta onoga što, recimo, Trocki naziva “pozivom na stalnu revoluciju”. Marokanci su učinili nešto slično: sastavili su knjigu komentara, nakon ponovnog čitanja nekih ajeta iz Kur’ana. Znači, moguće je modernizirati islam, kao što je to ujedno i zadatak.

Bosanski islam

Jeste li čuli da se Islamska zajednica u BiH svojom verzijom obraćanja, koja bi se mogla usporediti s balkanskom “Nostra aetate”, oglasila odmah nakon terorističkih napada u Parizu?

– Nisam uopće iznenađen takvom reakcijom. Za mene je Bosna jedno od utjelovljenja, ako ne i najveće u ovoj želji i volji da se islam iščupa iz ralja radikalizma. To je jedna od onih stvari o kojima sam pričao još 1992., 1993., 1994. godine i kasnije. Govorio sam svojim sugrađanima u Francuskoj i Evropi: “Vi tražite neki umjereni islam kod nas, da bude dio naše demokratije, iako on, evo, već postoji u Bosni, ali vi ste ti koji dozvoljavate da on umre.” To je bio samo jedan od argumenata koje sam predočavao predsjedniku Miteranu (Francois Mitterand), britanskom premjeru Džonu Mjedžoru (John Major) i kralju Španije. Odlazio sam im na noge da ih podsjetim da oni ne trebaju ići daleko kako bi našli demokratski islam i da ne treba izmišljati novu verziju svega toga, jer takav islam postoji, tu nadomak njih, u Bosni. Samo ga trebamo spasiti.

Zašto je Sarajevo i dan-danas toliko važno za Vas pa tako često odlazite tamo? Nosi li naš grad i zaslužuje li titulu evropskog Jerusalema?

– Zbog svega toga i zbog ovih razloga koje sam naveo. U ovoj ogromnoj svjetskoj bici između demokratskog i radikalnog islama, Sarajevo je laboratorij Evrope. To je i paradigma Evrope, koja pokazuje šta znači biti Francuz, Nijemac, Austrijanac i šta znači biti Evropljanin. Bosna je minijatura te paradigme. Vi ste Bošnjaci – muslimani, vi ste Hrvati, vi ste Srbi i vi ste Bosanci. Drugo: Bosna je mustra, živi primjer evropskog sna. Bosna je dokaz da Evropa može postojati sve dok Bosna egzistira. I da Evropa može funkcionirati zadugo, jer Bosna još postoji.

Kada danas gledate kako se Evropa ponaša prema bliskoistočnim izbjeglicama, koje su, uglavnom, muslimani, imajući i to Vaše bosansko iskustvo, kako to doživljavate?

– Taj strah nije niti može biti opravdanje za zatvaranje granica. Izbjeglice su šansa, pa zar nije prije svega zemlja otoka Elis – Amerika (otok nadomak Njujorka, gdje se nalazi Kip slobode i na kojem su primane izbjeglice u Ameriku u 19. i 20. stoljeću, op. a.) ostvarila svoj veliki prestiž otvarajući svoja vrata izbjeglicama. Što se Evrope tiče, i mi zaboravljamo da imamo nešto što je u fundamentima našeg demokratskog društva, a to je legalno utemeljena “dužnost gostoprimstva”.

Možda je u cijeloj toj rijeci izbjeglica koja je stigla u Evropu prije prošlog novembra bio jedan ili dva ekstremista, ali to nije razlog da se promijeni naša politika “dužnosti gostoprimstva”. Postoji način da nas oni koji u državi rade svoj posao zaštite od moguće opasnosti, ali naš duh ne smije klonuti, niti naša solidarnost posustati. Valja nam se ponekad podsjetiti ko je sve od poznatih ličnosti bio izbjeglica i kako je čovječanstvo imalo koristi od njih.

Le Pen i Tramp dio su društva spektakla 

U Francuskoj Marin le Pen (Marine), a u Americi Donald Tramp (Trump) naprosto prijete muslimanima, pravdajući to “strahom od terorista”, a potpaljujući islamofobiju. Kako je to uopće moguće u civiliziranom društvu?

– To što govori Le Pen ili njena američka verzija, gospodin Tramp, o Evropi kao tvrđavi i Americi kao bunkeru, moralno je neprihvatljivo. Ali, oni su isto tako dio društva spektakla u kojem se, bez obzira na svu ozbiljnost iskazanog, svijet u isto vrijeme smije njihovim nastupima, kao prije Berluskoniju (Berlusconi) u Italiji. Oni, dakle, zabavljaju svoju publiku, iako opasnim stvarima. Valja nam se prisjetiti knjige “Društvo spektakla” koju je napisao francuski filozof Gi Debor (Guy Debord) i objavio je godinu prije masovnih studentskih protesta u Parizu, u maju 1968. Nažalost, u Americi i Evropi živimo još u tom društvu spektakla.

Bio bi fatalni skandal da Srbija prije uđe u EU 

Iako znam da pozdravljate napredak cijelog regiona prema EU, ipak ne mogu odoljeti da Vas ne upitam kako doživljavate to što će Srbija vjerovatno prije BiH ući u EU, iako Vi Bosnu izdvajate kao evropsku paradigmu?

– To je za mene sramno. Ako se to dogodi, ja ću stvarno biti šokiran, doista ću ostati u dubokom šoku. To bi bilo tako nefer. Ako Srbija uđe u EU prije Bosne, to bi bio skandal za Evropu. Možda čak i fatalni skandal.

Poruka Bosancima za 2016. godinu

Koja je poruka svim Bosancima i Hercegovcima za 2016. godinu, za koju opet predviđaju da neće biti laka?

– Budite to što jeste. Budite to što predstavljate od iskona. Produžite s duhom Sarajeva i njegove multikulturalnosti, jer to je duša Sarajeva, koja je svima nama potrebna. Molim vas, produžite s time.

(Avaz)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

15 KOMENTARI

  1. BIH ce uvijek biti reaktor multieticnosti, bez obzira na iskusenja koja su je definisala tokom sopstvene historije. Problem je u tome sto Evropljani izbjegavaju da sagledaju realnost radikalizma u Islamu, koji nastaje kao reakcionizam na nepravde kojima ih zapadna civilizacija izlaze u svom imperijalistickom oblicju.
    Levi to opisuje kao labaratoriju ljudskih filozofija, ali ono sto evropljani moraju da shvate da se u labaratoriji moraju postovat neki prirodni zakoni i kad se radi o experimentisanju, jer u protivnom nastaju explozivne reakcije i kojekakvi “”Baltazari” vrse destrukciju nad tom filozofskom hemijom. Procesi filozofske fuzije u Evropi moraju da se formiraju i prate od intelektualne elite koja je u stanju da predvidi ishode tih osmisljenih reakcija, a ne od strane populistickih krugova kojima nedostaje kapacitet da sagledaju svu komplexnost humanizma. Nazalost cinjenica je da je veci deo evropske populacije opterecen predrasudama i sve dok se one sistematski neguju u njihovim kulturama, ce i sve filozofske fuzije biti procesi rizika za bezbjednost svijeta. Globalna doktrina, kao i globalni instrumenti su jedini izlaz iz ove frustrirajuce tradicije. Greske iz proslosti se nikada ne bi smijele ponavljati.

    0

    0
  2. Levi je ocigledno odavno poremetio, kad spominje nekakvu multikulturalnost Sarajeva. Nekad bilo, Levi, sad se samo sa setom i nostalgijom moze pominjati.

    0

    0
      • Kao i oni koji su ostali u samom gradu. Razne Juke, Cace, Cele, te ostala bratija na koju je Alija gledao vise nego blagonaklono. A onda,posto su babu posluzili svrsi, zavrsili su svoje zlocinacke zivote, kao sto je nestala i multikulturalnost najvoljenijeg jugoslovenskog grada.

        0

        0
    • @Olivija sto ne navede , ko je kriv za razaranje Sarajeva, sve se nekako pravite naivni vi srbocetnici.Fino kazes da te svi razumiju, srbi su nametnuli rat u Bosni,
      pa kazes onu Karadzicevu …recenicu,ako dodje do rata muslimanski narod ce nestati sa teritorije Bosne ……trebali ..jos da iznesemo argumenata i cinjenica…..!

      0

      0
    • Ovu .Oliveru” kad argumentom …predjes po njoj ,ona se ne upusta u konverzaciju s’tobom…Malo si mi Olivera …degutantna …javi se sreco,rado bi te argumentom
      pocastio….!

      0

      0
    • Olja, to sto se jedan deo srba iz Sarajeva iz svima poznatih razloga na sopstvenim inicijativama iskljucio iz multietietnickog Sarajeva ne znaci da je multieticnost prestala da zivi u tom gradu. Naprotiv…u taj grad su se kao rezultat etnickog ciscenja sjatile izbjeglice iz unutrasnjosti i gradu dale neku novu dimenziju koja je u principu posljedica ratnih desavanja u kome je pokusano stvaranje etnicki ciste Velike Srbije? Da je bilo srece, da neko nije pozeleo i svim silama podupirao takav fasisticki projekat vjerovatno bi u Sarajevu prisustvo srba bilo znacajnije.
      Nemoj da razmisljas povrsno, vec shvati da nista nemoze da opravda srpsku ideologiju iz 90-ih, i svi oni koji pokusavaju da je opravdaju na bilo koji nacin su na krivom putu.

      0

      0
      • Nema multietnickog zivota u BIH.Vi zelite majorizaciju i turcenje Hrvata u Hercegovini i srednjoj Bosni.Otuda i optuznice protiv Hrvata za izmisljene zlocine od prije 22 godine.

        0

        0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime