Krvnik ponovo pred licem pravde: Darko Mrđa, zločinac koji se lažno pokajao

0
27

Edita-KlixNekadašnjeg koreografa lokalnog kulturno-umjetničkog društva, Mrđu, naizgled povučenog čovjeka, dobro su zapamtili prijedorski logoraši.

Piše: Edita Gorinjac

Gdje su sad muslimani, da vidimo ko to narušava suživot, vikao je Darko Mrđa u centru Prijedora, nedugo nakon povratka iz španskog zatvora, gdje je robijao zbog učešća u likvidacijama oko 200 nenaoružanih civila, Bošnjaka i Hrvata, na Korićanskim stijenama augusta 1992. godine. Muslimani, koliko ih je ostalo i vratilo se u ovaj krajiški grad, bili su tu, čuli su ga, kao i više puta poslije toga, kada se bahatio i davao do znanja da se vratio na mjesto zločina.

Krvnika Darka Mrđu zbog “dobrog vladanja i suradnje sa Tužilaštvom“ Theodor Meron, tadašnji predsjednik Haškog tribunala, 2013. godine je svojim potpisom i odlukom vratio kući. U Prijedor. U mjesto gdje je najveća masovna grobnica iz proteklih ratova na Balkanu-Tomašica, mjesto gdje su formirani najmasovniji logori, u kojima je, sada i zvanično prema navodima Tužilaštva BiH, strah i smrt sijao i Mrđa zajedno sa svojim krvi žednim kompanjonima iz interventnog voda Specijalne policijske jedinice, poznatog i kao “odred smrti“.

“Normalan“ život

Haški tribunal, barem je tako obrazložio Meron, na osnovu mišljenja psihologa zaključio je da je Mrđa nakon odležanih dvije trećine kazne spreman voditi normalan društveni život u svom okruženju.

Taj “normalan“ vanzatvorski život počeo je u vrijeme ekshumacija na Tomašici, identifikacija žrtava, i priprema za jednu od najmasovnijih dženaza na ovim prostorima, onu 2014. godine. Tada je iz Kozarca na vječni počinak ispraćeno više od 280 ubijenih Prijedorčana. Među njima su bili suprug i šesterica sinova majke Have Tatarević.

“Normalan“ život, prema navodima pojedinih njegovih sugrađana, demonstrirao je prilikom te dženaze, kada se navodno osmjehivao dok je kolona s tabutima prolazila u blizini njegove porodične kuće u naselju Tukovi, a potom i pljunuo u pravcu kamiona s posmrtnim ostacima.

Prijedorska policija tolerisala je i Mrđine povremene incidente tokom kojih je, kažu, u znak “suživota“ znao ispaliti i pokoji metak. Inače, pištolj mu je bio omiljeno oružje, kojim je ubijao i na Korićanskim stijenama, ali i na drugim mjestima.

U cilju “normalnog života u svom okruženju“, opet prema tvrdnjama njegovih komšija, Mrđa ja tokom majskih poplava 2014. izigravao humanitarca, pa je pripomogao u dijeljenju pomoći, ali bošnjačke kuće je zaobilazio.

“Normalan život“ u Prijedoru vodi još nekoliko bivših osuđenika koje prijedorski Bošnjaci svakodnevno sreću na ulicama, ali i veći broj onih za koje Tužilaštvo tek treba zatražiti hapšenja zbog ratnih zločina nad nesrpskim stanovništvom. Sve su to oni koji su “Republiku Srpsku temeljili na istini Božjoj, na pravdi Božjoj“, kako je to opisao srpski patrijarh Irinej prilikom proslave “dana RS-a“ u Banjoj Luci. Ali, upravo na dan ponovnog Mrđinog hapšenja Biskupska konferencija BiH je Irineju odgovorila da to “ne može imati nikakve veze s pravdom i istinom, a ponajmanje s onom Božjom i Božjim blagoslovom“. O tome će već On suditi kada za to dođe vrijeme, a na ovozemaljskim je sudovima da urade svoje.

Nekadašnjeg koreografa lokalnog kulturno-umjetničkog društva, Mrđu, naizgled povučenog čovjeka, dobro su zapamtili prijedorski logoraši i to po premlaćivanjima, ubistvima i hvalisanjima da je prije njih streljao desetke muslimana, pa će i njih.

Lažno pokajanje

Kada je u haškoj sudnici, nakon hapšenja 13. juna 2002. godine, priznao krivicu, Mrđa je očito pokazao jednako dobro glumačko umijeće, kao i koreografsko.

-Nadam se da će moje priznanje i kajanje bar malo doprinijeti tome da se ovakve stvari više ne dešavaju na našim prostorima. Nadam se da ću ovim ohrabriti i druge da učine isto što i ja, jer samo na taj način mogu skinuti dio velikog tereta koji ja nosim ovih 11 godina. Znam da će me to pratiti i do groba. I još jednom bih zamolio za moje lično izvinjenje. Izvinio bih se svim žrtvama i njihovim porodicama – rekao je, između ostalog, Mrđa tokom priznanja krivice.

Priznanje krivice i saradnja s Tribunalom, samo je bila olakšavajuća okolnost za krvnika, a nikako iskreno pokajanje zbog svih onih nevinih duša koje je poslao u smrt.

Za oko dvije godine koliko je proveo na slobodi, Mrđa je pokazao da se očito ne kaje i da ne žali zbog svoje ratne prošlosti. Ponovo će, zajedno sa Radenkom Marinovićem i Milanom Gavrilovićem pred lice pravde. Četvrti, Zoran Babić, čiji su zločini dio istog predmeta, već se nalazi u zatvoru na izdržavanju kazne za zločine počinjene u naselju Čarakovo, gdje je ispred džamije ubijeno 10 vjernika zajedno sa imamom Sulejmanom ef. Dizdarevićem.

Mrđu je ovog puta uhapsila SIPA, po nalogu Tužilaštva Bosne i Hercegovine, a zbog mučenja i ubistava logoraša u Manjači i Omarskoj.

Za nadati se da će Tužilašvo dobro pročešljati Mrđinu ratnu prošlost, pa ako se već “pokaje“ ponovo, neka to bar bude za sve zločine koje je počinio, a nesumnjivo ih ima i više od onoga što mu se po posljednjim navodima bh. pravosuđa stavlja na teret. Ako ga ponovo osude, a za to ima više nego dovoljno dokaza i svjedoka, nekom novom predsjedniku suda, nekim novim psiholozima i procjeniteljima Mrđinog lika, valjda bi trebalo biti jasno da ovog puta mora odležati punu kaznu, bez obzira na “dobro vladanje i saradnju“. U suprotnom, ne samo da će porodice žrtava pamtiti kako je Mrđa pljuvao na njihove najmilije dok su se s njima opraštali posljednji put, nego će po njima pljuvati i pravosuđe.

(Faktor)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime