Ko će spasiti rožajsku historiju od zaborava?

0
0

Jedna od najburnijih decenija u rožajskoj, ali i historiji ex-Yu zemalja, je bila posljednja decenija XX vijeka. Ratne godine koje su uticale i na djelove bivše Jugoslavije u kojima se nije ratovalo promijenile su brojne gradove iz korijena i ostavile posljedice koje se i danas osjećaju. Jedan od takvih gradova je i Rožaje koje je od snažnog industrijskog centra postao sirotinjski grad koji se prije rata u Bosni suočio sa početkom propasti ex-Yu giganta u drvnoj industriji, Gornjeg Ibra zbog odluke Vlade Crne Gore da šume postanu državno vlasništvo, da bi potom u balkanskom ratnom ludilu grad bio suočen sa egzodusom stanovništva ali i sa nestvarnih, više od 100 hiljada primljenih izbjeglica koje su boravile ili prolazile na teritoriji opštine Rožaje kao posljedica ratova u Bosni i na susjednom Kosovu. U svom tom haosu, politička situacija u gradu je paralelno išla uzlaznom putanjom sa djelovanjem SDA u Bosni i Hercegovini i SDA u Sandžaku, preko SDA u Crnoj Gori do momenta kada je Miloševićev režim bio pred rušenjem a Bošnjacima i ostalim narodima u Crnoj Gori na vanrednim predsjedničkim izborima ponuđeno da biraju između dva čovjeka koji su bili iz tog istog Miloševićevog režima. Pobjednik se kasnije predstavio kao protivnik istog tog sistema koji ga je i postavio na poziciju, a Bošnjaci sa tim izgubili jedinu partiju koja je zastupala njihove interese (SDA) i od tada postali lojalni glasači nepostojećih branilaca.

Istina je, za mnoge događaje iz ovog perioda postoje i drugačije interpretacije, ali za dokumentovane snimke, ne postoje dvije verzije. Na veliku sreću, postojali su ljudi iz našeg grada sa takvom sviješću o značaju tih vremena, da su dokumentovali većinu značajnih događaja iz ovog perioda. Takvi video materijali su od neprocjenjivog značaja za naš grad, za čitav Sandžak i Crnu Goru, a mnogi i za čitavu bivšu Jugoslaviju. Ipak, lokalna uprava u Rožajama svih ovih godina, uprkos brojnim obećanjima, nije našla vremena da razmotri kupovinu ovih snimaka i zadrži ih u našem gradu. Sve je to dovelo do toga da su ovi video materijali na prodaju i da postoje kupci iz Njemačke i Amerike koji su najavili skoru kupovinu “naše dokumentovane historije” u istraživačke svrhe. Još prošle godine u Rožajama je boravio tim ljudi iz Njemačke koji je zadužen za otkup video materijala sa prostora bivše Jugoslavije koji se potom prosljeđuju istraživačima u Americi. Posjeduju veliki broj video snimaka iz Bosne i Sandžaka i uskoro bi trebali otkupiti i dokumentovane snimke o štrajkačkim danima radnika GIR-a, izbjegličkim talasima sa Kosova i Bosne u Rožaje, brojnim političkim skupovima i dr. Gubljenjem ovih materijala, izgubićemo istinu o “90-tim u Rožajama”. A značaj ovih snimaka danas je ogroman. Koliko su značajni ovi snimci bili tokom izbjegličke krize kada su švajcarske televizije objavljivale potresne scene o teškim uslovima života izbjeglica u Rožajama zbog čega je Švajcarska u Cirihu organizovala 15-odevnu akciju prikupljanja pomoći za izbjeglice smještene u Rožajama, još toliko su značajniji danas u vremenu kada su ovi važni događaji pali u zaborav a mnoge nepravde je moguće i potrebno ispraviti radi bolje budućnosti ovog grada i regije. Ovaj tekst je apel svim institucijama, organizacijama i pojedincima koji shvataju značaj posjedovanja ovih nemontiranih snimaka, da reaguju što prije i otkupe ove video materijale i zadrže ih u Rožajama, Sandžaku ili Crnoj Gori (za šta je potrebno da se javite na FB stranici Rožaje Free Press). Svi video materijali se trenutno nalaze van Crne Gore. Brojni su događaji dokumentovani, ali predstavićemo svega pet.
“Narod koji ne poznaje svoju historiju, osuđen je da je ponovi”.

1. Republika Crna Gore preuzima šume
i označava početak propasti Gornjeg Ibra


Građa koja propada u GIR-u

Jedan od najznačajnijih događaja za Rožaje se vezuje za period od marta do juna 1990. godine, kao posljedica jesenje odluke Skupštine Crne Gore iz 1989. godine da šume u Crnoj Gori proglase javnim dobrom i upravu nad njima od lokalnih preduzeća i opština preuzme Republika Crna Gora. Takva odluka je naišla na veliko nezadovoljstvo kod građana Rožaja koji su to nezadovoljstvo iskazivali početkom marta 1990. godina velikim protestima koji su trajali oko tri mjeseca. Taj događaj je zapravo označio početak propadanja Gornjeg Ibra. Proglašen je generalni štrajk radnika. Svi ovi događaji postoje kao video zapisi na kojim se vidi da svi pogoni Gornjeg Ibra nakon odluke o oduzimanju šuma više ne koriste sirovinu odnosno oblu građu nego je istu GIR morao kupovati od Republike Crne Gore i to onog obima i kvaliteta koji nije ispunjavao ni polovinu dotadašnjih potreba. Kvalitetna građa je odlazila u druge gradove a najgori kvalitet je nuđen Gornjem Ibru i to po veoma visokoj cijeni po kojoj GIR nije mogao normalno da funkcioniše. U vidu video materijala imamo priliku da dođemo u posjed svih protesta radnika, raznih sjednica u Gornjem Ibru gje su dolazili najveći funkcioneri Republike Crne Gore kako bi objasnili radnicima da je sve to učinjeno u “njihovu korist”. Zatim, postoje snimci Vanredne skupštine Opštine Rožaje povodom ovih dešavanja. Naročito zanimljiv događaj je kada su radnici odlučili da sa dvadesetak kamiona koji su krenuli iz grada i bili puni radnika, krenu po balvane koji su puno ranije bili pripremljeni za proizvodnju i samo su ostajali da propadaju. Tada je nastao opšti haos praćen uz veliki broj policijskih službenika i inspektora iz Titograda koji su blokirali sve puteve iz grada. Na ulazima gdje se trebala otpremiti sirovina makar za minimum proizvodnje na Pećkoj raskrsnici došlo je do incidenta, jer su radnici probili policijsku blokadu. Od tada je Rožaje u žiži svih republičkih dešavanja. U vezi ovih dešavanja postoji oko 30 sati nemontiranog historijskog video materijala, čije gubljenje bi bilo ogromna šteta za Rožaje i eventualno traženje pravde zbog svih ovih događaja koji su išli na štetu Rožaja.

2. BH izbjeglice u Rožajama,
Osnivačka skupština SDA
i slučaj Bajram namaza u Pljevljima

Izuzetno značajni snimci se vezuju takođe za 1990. godinu kada je u ljetnjem periodu održana Osnivačka skupština SDA i dešavanja vezana za Rožaje, Novi Pazar i Foču. Dvije godine kasnije, bezbijednost Bošnjaka BiH i Sandžaka je bila izuzetno ugrožena u svim gradovima, a iste godine je izbio i rat. Prije rata se u Pljevljima dogodio zanimljiv događaj koji još uvijek nije dovoljno ispitan.


Prognanici ispred fabrike dekor papira AD Dekor u mjestu Zeleni

Četvrtog aprila 1992. godine je klanjan Bajram namaz u Pljevljima koji je prenosila JRT (Jugoslovenska radio i televizija) koja je još uvijek bila jedinstvena. Tog jutra je navodno trebao da se izvrši napad na muslimane Pljevalja, teškom artiljerijom sa okolnih pljevaljskih brda. Desetina Rožajaca je bilo prisutno u samoj džamiji dok brojnima nije bio omogućen ulaz. Snimanje je bilo zabranjeno, što jednog rožajskog snimatelja ipak nije spriječilo da isto učini. TV prenos JRT je kasnio dok predstavnici Vlade CG nisu došli i ušli u džamiju, sa jasnom porukom da se ne pokušava nikakav napad. Taj godađaj je snimljen i za njega se tvrdi da je mogao dovesti do građanskog rata da nije reagovano sa državnog nivoa.


Beba prognanika iz Bosne koji su našli utočište u Rožajama

Snimljen je i događaj povratka Rožajaca sa tog skupa kada je zaustavljen autobus do zuba naoružane grupe ljudi koji su čekali dalje instrukcije. Prekosutra, tj. 6. aprila 1992. je počeo rat u Bosni i Hercegovini a veliki broj BH izbjeglica je našao utočište u Rožajama, gdje i danas brojni žive. Postoje nemontirani video snimci od njihovog prvog autobusa koji je došao u Rožaje gdje se vide vrlo potresne scene djece od nekoliko dana starosti i veliki broj starih ljudi koji nisu mogli stajati na nogama već su ih građani Rožaja nosili na svojim rukama do svojih domova. Veliki broj intervjua je urađen a posebno se izdvaja intervju sa Hadžerom Bijedić koja je bila smještena kod Ramiza Pepića i čija priča vrlo vjerovatno zaslužuje i snimanje kompletnog filma.

3. Prvo javno izvođenje ilahija i kasida u Zetri
i odlazak Rožajaca na koncert

Za to vrijeme, vrlo značajan događaj je bio i prvo javno izvođenje ilahija i kasida u Olimpijskoj dvorani Zetra u Sarajevu, 16. i 17. marta 1990. godine. Ovo izvođenje ilahija i kasida u Sarajevu ostaće i već je postalo historijsko po tome što je ovo prvi zvanični skup gdje se mogao izvoditi vjerski program na prostorima SFRJ. Iz Rožaja su na ovaj događaj otputovala dva autobusa, a to je za mnoge bio i prvi susret sa Sarajevom. Na svečanosti je prisustovalo od 20 do 30 hiljada ljudi (koliko dvorana može i primiti). 17. marta je reprizirano prvo veče jer nije bilo dovoljno mjesta za sve zainteresovane 16. marta. Za mnoge je tada ovo bila prilika da upoznaju Sarajevo, obiđu Gazi Husrevbegovu džamiju, medresu i internat, zatim brojne turističke lokacije poput Vrela Bosne i drugih. Posebno interesantan događaj se dogodio na Romaniji kada su rožajski posjetioci na otvorenom klanjali ikindiju (naročito glasan je bio ezan) u mjestu gdje muslimani nisu bili većina, što je urađeno bez ikakve namjere da se neko provocira ali ipak izazvalo veliko negodovanje mještana. Mnogi mediji su tada objavili da su Musilmani iz Sandžaka objavili vjerski čin na otvorenom u tom mjestu što je bilo tumačeno kao velika provokacija. Mnogo se pisalo i u samom Sarajevu o ovom događaju, što je prema mišljenju mnogih uticalo da u Bosni neki Bošnjaci imaju neprijateljski stav prema Bošnjacima Sandžaka.

4. Đukanović preuzima Rožaje

Tako su slavili pobjedu Đukanovića 1997.

Brojni politički skupovi su zabilježeni, od predizbornih konvencija da postizbornog slavlja. Kao jedan od najvažnijih događaja za Rožaje ali i čitavu Crnu Goru se vezuje za Vanredne predsjedničke izbore 1997. godine, kada je došlo do podjele u DPS-u između pristalica Mila Đukanovića i Momira Bulatovića. Važan video materijal je zasigurno onaj iz 19. oktobra 1997. godine kada je proglašena pobjeda Mila Đukanovića u drugom krugu zahvaljujući glasovima iz Rožaja (jer je u prvom krugu izgubio od Bulatovića) – 11609 prema 1049. Zabilježeno je slavlje u Rožajama te noći a i čitav sutrašnji dan su u pravom smislu ostali historijski. Nekoliko desetina sati video materijala je dostupno za kupovinu, a vrlo je važno uporediti nade tadašnje pobjede sa sadašnjicom i realnošću u kojoj je rožajska podrška jednom sistemu vraćena siromaštvom i novim egzodusom stanovništva.

5. Kosovske izbjeglice u Rožajama
i ratni zločin u Kaluđerskom lazu


Kosovske izbjeglice u Rožajama

 


Posmrtni ostaci čovjeka albanske nacionalnosti ubijenog u mjestu Giljevo Polje u Rožajama 1999.

Novi talas izbjeglica je morao ići preko Rožaja i još jednom rožajski narod pokazuje svoju humanost. Kosovske izbjeglice su u Rožaje počele dolaziti u martu 1999. godine. Snimci koji su još uvijek u posjedu snimatelja predstavljaju najbolje opise iz ovog vremena. Zabilježena su brojna svjedočenja izbjeglica o Rožajcima koji su ih prihvatili kao najbliži rod. Egzodus Kosovara je trajao do juna 1999. godina kada su izbjeglice počele masovno da se vraćaju na Kosovo. Tokom boravka kosovskih izbjeglica u Rožaje, broj stavnika je bio uvišestručen sa čim grad nije mogao da se suoči samostalno. Pomoć je stizala sa svih strana. Veliku pomoć su pružale Ujedinjene nacije koje su poslale veliki broj ljudi u Rožaje kako bi pomogle kosovskom stanovništvu i Mešihat Sandžaka, bez čije pomoći bi izbjeglička kriza bila za Rožaje preveliki izazov. Muftijstvo Sandžačko je redovno slalo pomoć koje nije bilo distribuirano samo za kosovske i brojne bosanske izbjeglice koje su još uvijek boravile u Rožajama, već i za socijalno ugrožene porodice u gradu, a građani izdvajaju pomoć u hrani i odjeći, kada je u samo jednom danu donirano punih sedam kamiona pomoći. Registraciju raseljenih lica i distribuciju pomoći je vršio Muhamed ef. Fetić. Pomoć Mešihata Sandžaka je trajala sve do povrataka izbjeglica na Kosovo. S obzirom na teške uslove sa kojim su se izbjeglice morale suočiti, broj bolesnika je bio veliki kojima su pomagali zaposleni Dom zdravlja u Rožajama ali i Bolnica u Beranama za koju svi tvrde da su posao radili maksimalno profesionalno i humano. U jednoj vožnji kola Hitne pomoći iz Rožaja su prevozile i po 20-ak bolesnika. Govornik na snimku ističe događaj kada je brzom intervencijom beranskih ljekara spašen život jednog kosovskog dječaka. Dio tog materijala se pogledale nekoliko poznatih TV kuća koje su nudile veliki novac za otkup, sa konstatacijom da se od tog video materijala može napraviti čitav serijal.


Uručivanje pomoći Mešihata Sandžaka kosovskim izbjeglicama

Opština je u nekoliko navrata imala ponudu da Opština Rožaje bude vlasnik tog video materijala za šta su data čvrsta obećanja. Iz tog razloga je odbijena prodaja jer je od izuzetnog značaja da Rožaje bude vlasnik snimaka pa se i čekalo da Opština bude kupac što se do danas nije dogodilo. Ovi video materijali su izuzetno značajni jer je bilo vrlo opasnih snimaka po bezbijednog snimatelja. Jednom je naš snimatelj i ranjen od pripadnika Vojske Jugoslavije jer je uhvaćen u snimanju. Od velikog značaja su i snimci u Kaluđerskom lazu koji mogu poslužiti i kao dokazni materijal u slučaju suđenja pripadnicima Vojske Jugoslavije koji su ubili 18 albanskih izbjeglica. Vojnici su u tom mjestu ostavili brojne fašističke poruke vidljive na snimcima. Međutim, postoje i dokumentovani snimci i o drugim ratnim zločinima na teritoriji Rožaja, poput stravičnih dešavanja u Giljevom polju za koja još uvijek niko nije odgovarao.
Ovo su samo neki detalji ali i samo neki događaji od brojnih koji su snimljeni u ovim burnim godinama. Važnost istih za Rožaje je ogromna i zato apelujemo na to da se ovi video materijali zadrže u našem gradu ili bar okolini.

Ukoliko ste zainteresovani ili želite stupiti u kontakt sa snimateljem, javite sa na facebook stranici Rožaje Free Press .

(bosnjaci.net)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime