Kenan Kero: “Uvijek sam gledao da budem bolji od sebe sutra u odnosu na danas”

0
6

974314_10203081256943587_192387183_nSarajevo, Bugojno – Nakon predstavljanja naših talenata u oblasti muzike, kaligrafije i književnosti, s obzirom na raznolikost i bogatstvo naše domovine Bosne i Hercegovine, predstavljamo vam bosanskohercegovačkog karatistu, fudbalskog sudiju, vrijednog studenta, i prije svega momka kojim se ponose njegovi roditelji, trener i prijatelji, Kenana Keru.

Ovom prilikom se zahvaljujemo Kenanu koji je uprkos obavezama na fakultetu, te treninzima uoči raznih takmičenja, izdvojio slobodno vrijeme za intervju.

Kenan Kero je rođen 6. septembra 1992. godine u Bugojnu, sportom se aktivno počeo baviti sa sedam godina, počevši najprije trenirati karate, potom nogomet, rukomet i košarku, da bi se ipak vratio karateu u devetoj godini, jer je kako kaže, već nakon prvog takmičenja izabrao karate.

SBK: Kenane, s obzirom na tvoje sportske početke i dosadašnje uspjehe u karateu,  kada je pravo vrijeme za počinjanje treniranja i koje takmičenje bi mogao posebno izdvojiti?

Vjerujem da je najbolje početi sa teniranjem sa prvim razvijanjem motoričkih sposobnosti, odnosno u 7 godini.

U vezi sa takmičenjima, davno sam prestao brojati medalje jer ih je bilo oko 200, međutim posebno bih izdvojio prvo takmičenje koje je bilo 2000. godine u Mehurićima u Travniku, tada sam osvojio prvu medalju, bronzanu, a potom sam nastavio takmičiti se po državnim kupovima u Bosni i Hercegovini. Što sam više dobrih rezultata osvajao, reprezentacija me je čekala jer je sam na državnom kupu u kategoriji pionira kata osvojio zlatnu medalju a nakon toga sam dobio poziv od reprezentacije da učestvujem 2004. godine u Njemačkoj na svjetskom kupu.

Uspjehe sam ostvarivao na internacionalnim takmičenjima, više puta sam bio državni odn. federalni prvak s obzirom na uređenje naše države. Još uvijek nije reguliran Zakon o sportu tako da predstavljam savez Federacije BiH.

Prvi internacionalni kup u Subotici (Srbija) bio je 2004. godine i to mogu izdvojiti kao najdražu medalju za osvojeno prvo mjesto u kategoriji kadeta u konkurenciji do preko dvije hiljade takmičara iz 52 države.

Nakon toga, bio sam još nekoliko puta u Subotici na takmičenjima gdje sam u borbama i katama osvajao borbe.

2010. u Italij, na Svjetskom kupu nastupao sam u ekipnoj juniorskoj kategoriji gdje smo osvojili treće mjesto.

Potom, do sada najvažnije takmičenje 2012. u Novom Sadu na sedmom Svjetskom karate kupu WUKF, osvojio sam drugo mjesto, dobivši titulu vice prvaka svijeta u kategoriji borbe juniori +80kg.

10270115_10203081259583653_1364645890_nSBK: Šta te motivira za bavljenje sportom?

S obzirom na ozbiljnost i težinu treniranja te napor, i pored svih obaveza, efekat nakon svakog treninga je uspjeh kao i pobjeda poslije takmičenja tako da me pobjednički sportski duh posebno motivira za nastavak bavljenja sportom.

SBK: Koliko je teško odricati se mnogih stvari da bi mogao trenirati?

Uz dobru volju i nije teško odricati se svih stvari zarad onoga što volim. Kada postavim za cilj nešto, druge stvari manje bitne tada postaju i nebitne u odnosu na cilj, mada bih istakao i organizaciju kao jednu od garancija dobrog uspjeha.

SBK: Pretpostavljamo da si zadobio povrede prilikom nekih takmičenja, da li je to česta pojava?

Dešavalo se da zadobijem male povrede, ali nije opasno. U sportu kojim se bavim, to je česta pojava, par puta sam imao zatvoreno oko, ili povredu nožih stopala zbog udaraca, međutim, do sada hvala Bogu nisam imao težih povreda.

SBK: Koliko je bitna podrška porodice, rodbine i prijatelja u svemu tome?

Moji roditelji mi pružaju bezrezervnu podršku i razumijevanje za ovo opredjeljenje. Nikada nisam osjetio da nemam podršku te zbog toga vjerovatno i ne znam kako je. Pored mojih roditelja, Nesib Redžić trener Karate kluba “FUTURA“ Bugojno je od prvih koraka u karateu uz mene.

SBK: Uzor u sportu?

Nemam karate uzora. Uvijek sam gledao da budem bolji od sebe sutra, u odnosu na danas, ali svakako da je trener neko od koga učim, ne samo u sportu već i u drugim segmentima života. Kao drugi otac.

SBK: Postoje li uvjeti koji diktiraju pobjedu, spremnost protivnika, trening i sl.?

Uvjet koji može kočiti ili sportistu tjerati naprijed su finansije. Nažalost ali je tako. Za svako takmičenje sam lično tražio sponzore. Žao mi je što je tako, jer da taj uvjet ne postoji, bio bih na više takmičenja, i osvojio više medalja. No, i pored toga, mi sportisti trebamo ustrajati u kvalitetnom radu, a vjerujem da će se to i prepoznati.

SBK: Kakav je status borilačkih vještina u Bosni i Hercegovini? Kako Ministarstvo za sport i kulturu tretira sport, u ovom slučaju karate? Da li posvjećuju dovoljno pažnju i koliko u podsticanju mladih ljudi da se bave sportom?

Na općinskom nivou, jako je mala pomoć. Skoro pa nikakva. Godišnje 1000 KM, što je nedovoljno, jer se sa tom cifrom za godinu dana ne mogu isplatiti sale, a kamoli uspješne sportiste poslati na neko veće takmičenje.

Sport je najbolji promotor države, posebno kada se spomene reprezentacija Bosne i Hercegovine u karateu, i nadam se da će ljudi na čelnim pozicijama prepoznati tu priliku, te nama mladima omogućiti uvjete za treniranje, odlazak na takmičenja a samim tim i promociju naše domovine i njezinih sportskih talenata putem kojih se može prepoznati u svijetu.

karate-reprezentacija-bihSBK: Nosilac si crnog pojasa, koji je to stupanj u karateu i šta on predstavlja?

Crni pojas je početak majstorstva u karateu. Međutim, do tog stepena najprije se naučimo displini i samokontroli. Nakon toga postoji 10 (danova) stepena. Kroz sve godine treniranja učio sam o  samoodbrani. Nikada se karate ne treba koristiti za napad i maltretiranje drugih, on je isključivo za samoodbranu.

SBK: Ti si i fudbalski sudija, kako je došlo do tog preokreta?

Držati komandu na fudbalskom terenu inicijativa je mog oca. Odlučio sam ga poslušati i nastaviti uporedo sa karateom.

SBK: Koliko aspekt obrazovanja utječe na segment razvijanja ličnosti uspješnog sportiste?

Student sam Fakulteta sporta i tjelesnog odgoja, i u svim segmentima, od ishrane, pristupu treningu, aktivnostima poslije treninga, obrazovanje uveliko pomaže. Imao sam sreću imati obrazovanog trenera koji mi je prenio znanje međutim, na fakultetu sam imao priliku to znanje usavršiti.

SBK: Zbog obaveza na fakultetu, treninga, da li i koliko privatni život trpi zbog profesionalnih obaveza?

Kako sam spomenuo, organizacija je jako bitna u našem životu. Iako nastojim posvetiti se ponajviše sportu, ipak slobodno vrijeme uglavnom provodim sa porodicom i prijateljima. U vrijeme priprema kad je san i odmor potreban, kada imam 3-4 treninga dnevno, maksimalno sam fokusiran na to da se pripremim za takmičenje.

Ne žalim za stvarima koje sam propustio, a kojima se odaje naša omladina, jer ništa od toga nisam mogao naučiti niti ostvariti.

Kenan nam je kazao da ima u planu završiti fakultet, a uporedo sa tim nastaviti baviti se karateom, a mladim je poručio: „Prvenstveno roditeljima mladih preporučujem da djecu što ranije usmjeravaju na bavljenje sportom, prvenstveno zbog prednosti zdravog života,. ali i stjecanju životnog znanja i navika.

Bez sporta nema potpuno izgrađene ličnosti, te im savjetujem da vrijedno rade, budu marljivi ali da ostanu skromni i strpljivi, jer će rezultati nakon toga doći.

 

Odbor za medije i promociju

Svjetskog bošnjačkog kongresa



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime