Tuzla – Milioni tona raznih proizvoda su u zadnjih 15 i više godina neometano prošvercovani u Bosnu i Hercegovinu. Pompezne akcije i suđenja švercerima i utajivačima poreza padale su u vodu zajedno s presudama. Istrage su trajale i po deset godina. Neki osumnjičeni u međuvremenu su postali i federalni ministri, poput bivšeg šefa tuzlanske carinarnice Envera Bijedića.
26. augusta 2013. godine u akciji Tužilaštva BiH kodnog naziva “Master” na 17 lokacija u Tuzlanskom kantonu i Distriktu Brčko uhapšeno je osam osoba. Na čelu osumnjičenih za višemilionske utaje poreza i prevare je Sedinet Karić, zvani Sido.
Karić je uhapšen tokom dopusta iz zatvora u Tuzli, gdje izdržava petogodišnju kaznu upravo zbog privrednog kriminala.
Tuzla, 9. jula 2013. godine – posjeta predsjednika Hrvatske Ive Josipovića. Domaćin je gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović. Predsjednika Hrvatske Imamović će ugostiti u restoranu “Zlatnik”. Svi u Tuzli znaju ko je vlasnik restorana, samo gradonačelnik ne – tvrdit će to Imamović nekoliko dana kasnije, gostujući u programu Hrvatske televizije. “To je jedan ozbiljan restoran koji ima dobru uslugu”, kazao je. A vlasnik restorana “Zlatnik” je upravo osuđenik Sedinet Karić. Restoran je, očito, omiljeno sastajalište lokalnih SDP-ovaca, kojima je, eto, bitan nivo usluge, a ne kriminalna pozadina vlasnika.
“U njegovom (Sedinetovom) restoranu sam bio, ali ne s njim. Odem, popijem kafu. Po meni je to tenis, to nije restoran gospodina Karića”, kaže Mirza Kušljugić, zastupnik SDP-a u Parlamentarnoj skupštini BiH. A “gospodin Karić”, kako ga nazva državni poslanik Kušljugić, očito, dugo godina njeguje dobre relacije sa SDP-ovcima.
Prvog juna 2010. godine tadašnji direktor Tuzlanskog zatvora Hasan Hodžić angažira zatvorenika Sedineta Karića na poslovima konobara u motelu “Kozlovac” i “Šadrvan”. Karić izlazi i dolazi prema vlastitom nahođenju.
Nezakonite zatvorske pogodnosti koje je koristio Karić evidentirala je 2011. godine Federalna uprava policije. U izvještaju, između ostalog, navode: “Osuđenik Karić Sedinet na radnu obavezu u motel ‘Kozlovac’ dolazi i sa iste se vraća bez poštivanja utvrđenog vremena obaveza rada. Odlazi u motel i vraća se kad hoće. Te u restoranu navedenog hotela organizuje i plaća razne pijanke na kojima prisustvuju razni političari.”
I za sada već bivšeg policijskog komesara Tuzlanskog kantona Nedima Mutapčića odavno postoji inkriminirajući transkript razgovora Sedineta Karića i njegove supruge Senide. Krajem 2010. godine Karić iz zatvora daje uputstvo za isplatu 20.000 maraka Mutapčiću.
Sedinet Karić: Jesi li mogla naći eura?
Senida Karić: Nisam ni tražila. Mislila sam ponijeti u konvertibilnim markama. Je li trebam kupiti eura?
Sedinet Karić: A on ode vani slavit Novu godinu, pa jučer kad je bio kod mene kaže treba kupit eure. Ja mu kažem: Hajde, ja ću. Taj nam je bitan, još pet godina je to što jest.
Senida Karić: Kako se zove i zašto idem kod njega?
Sedinet Karić: U vezi Trokadera i policije. U vezi ovdje bilo kakve policije, oko Zlatnika. Samo kaži: Kod komesara Mutapčića.
Senida Karić: I da mu dam kovertu, je li?
Sedinet Karić: Da.
Dva sata nakon ovog razgovora Senida Karić otišla je u zgradu MUP-a Tuzlanskog kantona, gdje se susrela sa komesarom Mutapčićem. Službena zabilješka ovog slučaja zaboravljena je u ladicama Tužilaštva TK-a. Sedinet Karić, očito, nije žalio novca kako bi koristio pogodnosti tokom boravka u zatvoru.
“Karić Sedinet svoj povlašteni status u KPZ-u Tuzla stekao je podmićivanjem u prvom redu bivšeg direktora Zavoda Hasana Hodžića. Karić je, prema istim izvorima, bivšem direktoru koji je penzionisan u aprilu ove godine, između ostalog, kupio luksuzno vozilo marke mercedes bijele boje vrijednosti preko 100.000 maraka, kako bi mu bila odobrena radna obaveza u restoranu ‘Kozlovac’ te druge nezakonite pogodnosti”, stoji, među ostalim, u izvještaju Federalne uprave policije.
16. aprila ove godine bivši upravnik Hasan Hodžić bit će uhapšen zbog primanja mita za zapošljavanje zatvorskih čuvara. Prije svog penzionisanja obezbijedit će da na njegovo mjesto bude imenovan rođak Sedineta Karića Muzafer Karić. Imenovanje je u nadležnosti Federalnog ministarstva pravde. Ministar pravde FBiH Zoran Mikulić tvrdi da se ne radi o sukobu interesa, jer nije propisano zakonom da upravnik ne smije imati rodbine u zatvoru.
“Direktor zatvora u Tuzli je član SDP-a, iz rukovodstva je SDP-a u Srebreniku, a da li mu je rođak Sedinet – ne znam”, kaže Kušljugić.
No, Sedinetane zanimaju samo zatvorske pogodnosti, potreban mu je i uvjetni otpust. Za uvjetni otpust pored rođaka upravnika lobiraju i zastupnik Državnog parlamenta Kušljugić te federalni ministar prometa i komunikacija Enver Bijedić. A vezu Sedineta Karića i Envera Bijedića pronalazimo u dešavanjima deset godina ranije. Tokom istražnih radnji svjedokinja je govorila o organizovanoj mreži carinskih prevara, utaja poreza i pranja novca grupe Sedineta Karića.
Pored detaljnog opisa organizovanja takozvanih šoping tura za Tursku i Mađarsku, te prodaje robe putem fiktivnih firmi naveliko, te na pijaci Arizona, gdje je Karić imao štandove, navela je i kako su podmićivani službenici tadašnje carinarnice u Tuzli. Sve je odrađivala s Karićevim stalnim poslovnim partnerom Draganom Stajićem, zvanim Sijalica.
“Nek sve to sa mojom zaradom iznosi 60.000, plus 15.000 carine, plus 2.000 moje zarade po kamionu, plus 1.500 carinicima u Srebreniku, koji vrše procjenu. U ovom slučaju Mujkan i Ismet. Plus 1.000 upravniku carine u Tuzli Enveru Bijediću po kamionu. Ja sam lično donosila pare u koverti i carinicima i upravniku. Upravniku sam nekada donosila u hotel Bristol, nekad u Big Hilton u Tuzli, nekad ispred radnje 8. mart u ulici Armije BiH, prva kapija kasarne. Jednom prilikom na prijedlog Dragana dogovorili smo se da platimo upravniku Carine Tuzla Enveru Bijediću i tada prilikom carinjenja svi kamioni iz Mađarske i Turske su stopirani, zadržani na carinjenju u Srebreniku 4-5 dana, tako da smo shvatili da mu moramo plaćati po hiljadu maraka.
Bivši šef tuzlanske Carine, a danas federalni ministar prometa i komunikacija Enver Bijedić ne pamti ove situacije i svjedoke. Čak tvrdi da niko nije ništa ni pitao.
Da malo osvježimo sjećanja. Enver Bijedić jeste davao iskaz o navodima svjedokinje i sastavni je dio sudske dokumentacije u procesu vođenom protiv Sedineta Karića 2005. godine u Sudu BiH. Prvostepena presuda govorila je o utajenih 6,5 miliona maraka. Sedinet Karić, zajedno sa suprugom Senidom, može se reći, tada je nagrađen sa 1,4 miliona novčane kazne i uslovnom zatvorskom kaznom. U bilo kojoj drugo državi presuda ne bi bila ovako blaga. Zadovoljan je tada napustio sudnicu Suda BiH.
No, u izmijenjenoj optužnici potom čudnim slijedom nestaju stavke krivičniih djela “carinska prevara” i “davanje dara”, pa iskaz o Bijediću pada u zaborav. Zasluge za izmjenu optužnice pripisuju se Bijedićevom dobrom prijatelju, bivšem glavnom tužiocu TK-a, a potom sudiji Suda BiH Izi Tankiću.
Drugostepenom presudom, donesenom tek 2010. godine, novčana kazna Sedinetu Kariću smanjena je na 50.000 maraka, a uslovna zamijenjena petogodišnjom zatvorskom, koju će dugo odlagati te ionako provoditi više izvan ćelije.
Ministar Bijedić misli da je istraga o njemu i kolegama o relacijama sa Sedinetom Karićem gotova priča. Ali nije – istraga o podmićenim carinicima još traje. 24. septembra 2013. godine, po nalogu Tužilaštva BiH, pripadnici SIPA-e hapse Nermina Klopića, šefa carinske ispostave UIO-a u Tuzli, i Ahmeda Šerifovića, carinske ispostave u Bijeljini. Oni i saradnici su godinama znatno umanjivali vrijednost uvezene robe Karićevih firmi “Zlatnik” i Damče prom”. Osumnjičeni su za novac ili drugu materijalnu korist dopuštali ulazak, odnosno carinjenje kamiona i tegljača sa robom, bez ikakve kontrole ili otvaranja tih vozila, kažu u Tužilaštvu BiH.
Sumnja se u pranje više od 9 miliona maraka. Senida, supruga, Sedineta Karića, već je progovorila: “U periodu od 2010. do 2013. godine morala sam lično na ruke Nermina Klopića, šefa Carinske ispostave Tuzla, davati 300 maraka po toni uvezene robe. Novac sam mu davala lično, jer mi je rekao da ako ne dam novac, kamioni preduzeća ‘Zlatnik’ neće moći ući na carinski terminal u Tuzli, niti će moći poći carinsku kontrolu. Novac sam predavala lično Nerminu Klopiću u njegovoj kancelariji, u vrijeme dok se kamion sa robom ‘Zlatnika’ nalazi u postupku carinjenja na terminalu. Novac sam davala i Ljubi Vidakoviću, koji mijenja Kopića kad je odsutan”.
Da su Klopić i Vidaković uzimali mito, potvrdio je i Karićev partner Dragan Stajić, zvani Sijalica. Zbog zaštite je podmićivao i tada uhapšenog Ešrefa Lekića, bivšeg agenta AID-a, sada uposlenika Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH.
“Svakih 7 ili 15 dana morao sam davati 1.000 do 5.000 eura Ešrefu Lekiću, jer me je Ešref štitio od SIPA-e, OSA-e i FMUP-a, odnosno obećao mi je da će preko svojih veza onemogućiti da me ove agencije istražuju ili krivično gone. Obećao mi je, također, da će onemogućiti moju poslovnu konkurenciju i da će ih preko svojih veza pohapsiti. Nije mi spomenu ko su mu saradnici, ali je rekao da ih poznaje i da je blizak sa ljudima iz navedenih agencija kojima mora plaćati ručkove i da ih časti, zbog čega mu i treba taj novac”, navodi Dragan Stajić.
Klopić, Dervišević i Vidaković su stekli ogromno bogatstvo, baš kao i bivši direktor UIO-a Kemal Čaušević. Postoje osnovane sumnje da je Čaušević pokrivao poslove Kariću te još jednom tzv. kralju švercovanog tekstila i još ponečega – Anesu Sadikoviću, koji je hapšen u policijskoj akciji “Boss”. Čaušević, svojevremeno kadar SDA, kome je već dugo blokirana imovina, ucjenjuje političke i policijske zvaničnike, kako bi izbjegao optužnicu i hapšenje. Istovremeno, šuti o moćnicima koji su preko njega bili zaštitnici kriminalnih grupa. Samo državno tužilaštvo zna zašto mu to sve omogućava. Istovremeno, u ladicama već dugo stoje navodno pripremljene optužnice protiv još nekih aktera iz ove priče – federalnih ministara Envera Bijedića i Zorana Mikulića. Predizborno je vrijeme i sve može biti predmetom političke trgovine i ucjene. Samo je kriminalcima svejedno kome će platiti usluge zaštite, kako 2004. godine tako i 2014.
(federalna.ba)
