Kako je oholi Vučić pregazio BiH

1
6

news-2014-Mart-tarik_lazovic_505325256Piše : Tarik LAZOVIĆ

Skini obuću kad prelaziš

Unu Savu Drinu

Operi noge u rijekama

Bosna je ćilimom zastrta.

Nije Aleksandar Vučić, vjerovatno, nikada pročitao ove stihove velikog Nedžada Ibrišimovića. Njemu su lektira bili Gorski vijenac i škrabotine Dobrice Ćosića i Vojislava Šešelja. Iz njih je, očito i crpio inspiraciju da se, brzo nakon apsolutne pobjede na izborima u Srbiji, uputi u pohode Sarajevu.

Srbijanski je premijer, najmoćniji beogradski političar poslije Slobodana Miloševića, iz glavnog grada BiH otišao zadovoljan. Tako je sinoć referirao svojim biračima. I, doista, ima čime biti zadovoljan.

Dočekan je, popraćen, darivan i ispraćen kao najrođeniji. Baš kao da ne dolazi iz države koja je prije 22 godine započela najkrvaviju agresiju na BiH i organizirala i provela genocid nad Bošnjacima.

Baš kao da ni sam Vučić nije imao aktivnu ulogu u zločinačkom i genocidnom pothvatu u kojem je ubijeno 200.000 ljudi, najmanje milion raseljeno, a BiH rastočena na dijelove i osuđena na život u „dejtonskim kolicima“.

Baš kao da se ništa od toga nije desilo. Kao da je, recimo, slovački Miroslav Lajčak obišao susjednu Češku.

Stoga je za Vučića ova posjeta bila veliki uspjeh. Njime bi se ponosili njegovi politički praočevi i učitelji Milošević, Šešelj i Nikolić. Posebno na njegovu „solo dionicu“ u Begovoj džamiji, gdje je, gazeći u obući u svetom objektu pogazio i zadnji tračak nade onih koji su kod njega tražili i vidjeli nekakvu katarzu i „novu Srbiju“.

Vučić je nastupio arogantno i liderski. Došao je bez kompromisa, sa jasnom i nepromijenjenom politikom Beograda prema BiH (Boris Tadić je godinama davao iste izjave o teritorijalnom integritetu BiH i poštivanju entiteta) i kao da je pitao Bosance i Hercegovce: „Šta je, šta hoćete, bio je rat, poubijali smo vas, ali zar ćete stalno pričati o tome, zar nije vrijeme da to zaboravimo?“

S ove strane Drine se čuo pljesak. Da, predsjedniče Vlade Srbije.

Ta grozna snishodljivost, bljedunjavost i krajnje ponizan odnos bh. zvaničnika, posebno Bošnjaka prema drčnom i oholom Vučiću je poraz Bosne i Hercegovine i pobjeda srbijanske politike prema nama. Oni su nas ubijali, a gotovo su nas natjerali da se mi njima izvinjavamo.

Zar niko, izuzev novinara bh. novinske agencije Patria (NAP) nije smogao hrabrosti da Vučića upita, zašto je prijetio ubijanjem muslimana? Kako se doživi ta katarza i promjena, bez pokajanja, grižnje savjesti i, u najmanju ruku, izvinjenja.

Zar ga ni Izetbegović, ni Komšić, ni Radmanović, ni Bevanda ni Lagumdžija nisu mogli ni smjeli barem upitati šta mu je bilo tada i kakvu je to katarzu doživio.

Ne, oni su očito imali osjećaja i empatije prema Vučićevoj ličnoj tragediji. Ali, kakvu je to Vučić empatiju pokazivao kada je pozivao na ubijanje?

Nikakvu. Stoga i jeste gazio u obući, ne samo po ćilimima Begove džamije, nego po ponosu i dostojanstvu građana BiH, državi i svim njenim simbolima. Sa ove strane mu niko ni Ibrišimovićeve stihove nije znao ni smio citirati. 

 

 



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

  1. Bravo Tarik !
    Ali nije Vucic kao sto nisu ni Izetbegovic, Komsic, Radmanovic ni Bevanda ni Lagumdzija oni ljudi koje ja u Beogradu, a ti po Sarajevu sreces. Razumem te sto ne citas Njegosa ali ako si procitao Miltonov Izgubljeni raj onda eto sa necim imas da uporedis Lucu Mikrokozmu. Ibrisimovic je odlican!
    Zapamti, nisam ja dolazio u Bosnu niko koga znam da se rodio ovde nije, a znam mnoge koji su pobegli.
    Pozdrav

    0

    0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime