2. Februar 2019
Piše:

Ibrahim Sofić

Naš vuk, po bogatstvu formi, linija, izvanredan je produkt, može stati uz bok Pink Panteru…
Trobec sa Vučkom: Konkurs je bio 1981. godine, a on je svoj rad poslao u posljednji čas

Prije više od 35 godina rođen je jedan od zaštitnih znakova bosanskohercegovačke prijestolnice Sarajeva i maskota 14. Zimskih olimpijskih igara koje su održane u ovom balkanskom gradu – Vučko.

Dan-danas se ovaj dobroćudni vuk smješka sa starih, ali i novih suvenira glavnog grada BiH.

Njegov autor je akademski slikar, karikaturista i dizajner iz Slovenije Jože Trobec koji je uspio ovih dana izdvojiti vremena za portal Al Jazeere Balkans.

Istraživanje na internetu

I dalje crta, ali i podsjeća na svoje radove, karikature poznatih ličnosti iz cijele Jugoslavije od prije više decenija na Facebooku.

„Za Vučka možemo reći da je fenomen u svijetu maskota“, ističe sagovornik Al Jazeere.

„Sa pojavom interneta sam malo istraživao i moram reći kako nije ‘preživjela’ nijedna maskota olimpijskih igara ili nekih svjetskih takmičenja.“

Kaže kako se karikaturom počeo baviti kao učenik srednje škole, a Vučko se „rodio“ slučajno.

 

„Želio sam napraviti životinjsku abecedu za djecu, skicirao razne životinje, a među njima je bio i jedan vuk. Nikada se ranije nisam javljao na neke konkurse, pa ni ovaj za maskotu Olimpijskih igara nisam ozbiljno shvatio“, priča Trobec.

Navodi kako je studirao maskote ranijih ZOI i kako je među njima bilo mnogo životinja poput medvjeda i zečeva.

„Tada mi je pao na pamet vuk koji je karakterističan za Bosnu i nacrtao sam ga kao jednog simpatičnog i dobroćudnog lika. Žena me je uspjela nagovoriti da pošaljem na konkurs svoj rad kako mi kasnije ne bi bilo žao.“

Konkurs je bio 1981. godine, a on je svoj rad poslao u posljednji čas.

Telefon Fitipaldi

Odmah nakon Akademije likovnih umjetnosti u Ljubljani, radio je u poznatoj kompaniji Iskra Commerce iz slovenske prijestolnice.

Tamo je radio kao grafički dizajner od 1970. do 1975.

„Bio sam u ekipi koju je vodio Davorin Savnik koja je napravila poznati telefon Fitipaldi“, ističe naš sagovornik.

Berberovi komentari

Naš sagovornik dodaje kako se ovaj vuk trebao zvati drugačije, Jahorinko po planini kod Sarajeva, ali su u Olimpijskom komitetu smatrali kako je Vučko jednostavnije ime.

Komisijom za odabir maskote predsjedavao je Mersad Berber, čuveni slikar, a konačnu ocjenu su davali čitatelji listova, časopisa i gledatelji televizije.

Svojevremeno je Berber kazao kako je došlo na stotine radova koji su varirali od Nikoletine Bursača i kurira Jovice, pa do izrezanih junaka slikovnica. No, samo je jedan vuk došao među kandidatima…

„Jedino je tom autoru palo na pamet da obradi vuka. On upravo ima one odlike neidealnog dizajna koji nije savršen po formama. Mi smo se ovodili ocjenom Mede Miška – maskote Moskve 1980. koji je u povijesti olimpijada najbolje prodana maskota. Dakle, željeli smo, prije svega, dobiti jednog simpatičnog lutka, a to je, prema prispjelim radovima, po ocjeni samog žirija – bio upravo vuk!“, kazao je tokom konkursa Berber.

„Prve reakcije na vuka bile su da je on krvožedna životinja, no medvjed, kao što je bio Miško, još je krvožedniji. Naš vuk, po bogatstvu formi, linija, izvanredan je produkt, može stati uz bok Pink Panteru… U tom vuku ima i heroike, jer znate da u narodu postoje one: ‘Bore se ko vukovi’, ‘Usamljen kao vuk’. Inače, prva reakcija žirija bila je: neka i u našoj gori vuka“, dodao je tada legendarni slikar.

Komisijom za odabir maskote predsjedavao je Mersad Berber, čuveni slikar, a konačnu ocjenu su davali čitatelji listova, časopisa i gledatelji televizije

Ustupljeno Al Jazeeri

Javnost je bila oduševljena Vučkom, ali je bilo i kritičara. Najglasniji su bili Trobecovi Slovenci, ali to ništa nije poljuljalo ovog vuka koji se i danas smije.

Zanimljivo je i da je u animiranim reklamama u kojima se pojavljuje Vučko, a koje je uradio nagrađivani režiser iz Zagreba Nedeljko Dragić, vuku glas posudio jedan veoma popularni Sarajlija – Zdravko Čolić.

Kao estetski hirurzi

Trobec je bio i ostao jako popularan u Sloveniji i šire po svojim karikaturama poznatih ličnosti. Prošle godine je napravio kalendar za humanitarne svrhe – 14 poznatih Slovenki i Slovenaca na 12 stranica, a sav prihod je išao za djecu oboljelu od tumora i bolesti krvi.

Za naš portal kaže kako u svojoj arhivi ima više od 1.000 karikatura. Mnogi poznati su ga zvali da ga pohvale za rad, dok takve epizode nije imao sa prijateljima…

„Imam, dakako, nekih loših sjećanja na svoje karikature. Na primjer, tokom prve godine srednje škole za dizajn, na nagovor kolega, nacrtao sam karikaturu prijatelja koji je radio tamo i bio mi nadzornik tokom prakse. Pokazao sam mu crtež, a on se naljutio i sliku bacio u smeće. Od tada se nije družio sa nama, čak se nije sa mnom pozdravljao…Užas“, objašnjava Trobec.

Ističe za naš portal kako je svaka karikatura drugačiji izazov.

„Istina je da je nekome lakše napraviti karikaturu, nekome je to težak posao. Mnogo je lakše ‘uraditi’ onu osobu koju poznajete od one koja vam je nepoznata“, govori nam.

U svom radu pokušava ljude crtati pozitivno i iskazati njihove karakteristike.

„Mi karikaturisti smo kao neki estetski hirurzi, ali za razliku od njih koji nešto oduzimaju i skrivaju, mi pokušavamo naglasiti crte lica neke osobe.“

Izvor: Al Jazeera

Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR