Jesu li sva djeca, djeca?

2
9

nadira-vlasiAutor: Nadira Avdić Vllasi

U predahu između praćenja, na daljinu, predizborne kampanje u Bosni koja potvrđuje moje opredjeljenje o jedinom kandidatu za člana Predsjedništva u Bošnjaka koji zna kako, može i hoće ozbiljnije poraditi na ispravljanju nakrivo nasadjenih BH temelja u Daytonu,  čitam ono što je Predsjednik SNV Milorad Pupovac izjavio  na komemorativnom skupu na Dječijem groblju u Sisku.

Tamo je  u Drugom svjetskom ratu, prije oko 70 godina stradalo, kako se navodi, oko 2.000 djece. Strašno. U okviru ove tužne godišnjice, ovaj srpski predstavnik, iz Hrvatske, tvrdi da se zločinima kakve su činile ustaše “ne može ostvariti, ni Božija niti ljudska država, a pogotovo onakva kakva je danas”. To on  govori o sadašnjoj Hrvatskoj u kojoj se već dugo, podugo, nalazi  u vlasti.

Očigledno Pupavcu se ni malo ne sviđa Hrvatska kao ostvarena država iako u njenoj vlasti učestvuje kao predstavnik srpske manjine, ali nema primjedbe na Srbiju, njegovu matičnu državu, koja je zločinima počinjenim mnogo kasnije, porodila u Daytonu srpski entitet u BiH.

Mogao se Pupovac, ako je o prošlosti riječ, vratiti još malo dalje od Drugog, sve do Prvog svjetskog rata kojem je kumovala ta ista Srbija iz jednog jedinog motiva : Pretendovala je da ona okupira Bosnu umjesto Austrougarske. Srbija je kopkala, podrivala, huškala Austrougarsku protiv Bošnjaka, a Bošnjake je propagandom o navodnom oslobođenju pridobijala protiv Austrougarske. Podmetala, provocirala, pravila i realizirala još od Garašaninovog Načertanija 1844 strateške velikosrpske planove. Cilj je bio  da postane velika sila, da zamjeni Tursku na Balkanu otimanjem teritorija slabijim, manjim susjedima. Te planove o  pogromima nad  susjedima stalno je prilagodjavala okolnostima,  doradjivala, prešutkivala, ali nikada nije odustajala niti ih je demontirala. Sve do današnjih dana kada je perjanica tog projekta postao nakon  Miloševića, Karadžića i Mladića, Milorad Dodik. Još od vremena kada je Turska izdisala na ovim prostorima,  velikosrpski vlastodršci su  krenuli u osvetu, ali ne nad Turcima već nad slabijim, manjim susjedima. I sve to zbog sulude ideje da naprave, još veće od srednjevjekovnog, Dušanovo carstvo u okviru kojeg će  preuzeti i proglasiti srpskom teritorije koje to nikad nisu bile, pa čak i teritoriju bošnjačke Bosne.

Prvi cilj u raznim projektima je bio  “osloboditi” Bosnu od Bošnjaka! Manipulisali su vjerom. U to vrijeme Bošnjaci su imali tri vjere: islam, pravoslavlje i katoličanstvo. Uz Austrougarsku zabranu nacionalnog imena Bošnjak i bosanskog jezika, katolici su podsticani da se opredijele kao Hrvati, pravoslavni su potkupljivani iz Srbije da se popišu kao Srbi, a muslimanima je namjenjena sudbina nestanka: 1/3 pokrstiti, 1/3 protjerati, 1/3 pobiti. I na tome se radilo svim metodama sve do današnjih dana.

No, genocid nad jednim narodom može ga potpuno unistiti, ali može ga i oživjeti, vratiti mu pamćenje na sopstvene korjene, a u nekoj kasnijoj fazi čak I ojačati. Primjer Jevreja, u novije vrijeme i Bošnjaka koji se kao feniks iz pepela, uz mnogo vanjskih Daytonskih ometanja I susjedskih onemogućavanja, nalaze u fazi obnavljanja i uspravljanja. Ovoj generaciji to izgleda sporo i teško, opet se zloupotrebljava vjera, ali Bošnjaci  su se, nakon stoljeća nestanka, kao rijeka ponornica, ponovo  pojavili. Bošnjaci postoje kao europski narod, postoje i bore se za ono što imaju svi narodi u Europi, ono što je garant njihovog opstanka i napretka: za svoju državu Bosnu i Hercegovinu.

Da li je ikada iko prebrojao djecu ubijenu u ime tog propalog velikosrpskog projekta? U pokoljima, genocidu  nad Bošnjacima? Nije! Tako ni Pupovac ne spominje šta su razne srpske militarne i paramilitarne, četničke, četničko/partizanske, JNA i druge srpske snage  činile nekoj drugoj djeci i to, kako u daljoj , tako i u neposrednoj prošlosti.

Šta je sa  genocidom i zločinima nad hiljadama, djece i njihovih roditelja koji su u savremeno vrijeme, pola stoljeća nakon Aušvica,  “etnički očišćeni” samo zato sto nisu bili Srbi. U čemu je razlika izmedju te djece koja su imala “manu” što nisu srpska, u odnosu na onu djecu koju su ubijali zato što nisu bili Njemci.  Ili Hrvati?

Pupovac  ubjedljivo opisuje (kao da je sve osobno preživio, kao da je to bilo juče, a ne prekjuče, kao da je bilo  1992/93 godine)  djecu “ koja su odvajana od roditelja, mučena glađu i bolestima i naposlijetku ubijana” i zgražava se što je “takva država dobila blagoslov na različitim stranama.”

-Riječ je o istorijskom posrnuću onih koji su to činili, ali i onih koji su omogućili da se zločini dogode”, rekao je Pupovac.

O čemu on to? O srpskim zločinima nad djecom Sarajeva? Ima li Pupovac moralno pravo napadati savremenu Hrvatsku u čijoj vlasti učestvuje zato što su ustaše činile zločine? Ima li pravo preskakati pri tome zločine srpskih snaga  počinjene pola stoljeća poslije koji su zaista utkani u temelje sadašnje Srbije, njene vlasti i njenog velikosrpskog čeda, RS!  Ako se već izjašnjava protiv zločina povezujući ih sa sadasnjim generacijama i državom u kojoj živi, kako može zaobići takoreći nedavno pobijenu, od pripadnika njegovog naroda,  bošnjačku djecu. Ili masovne grobnice ili srpske logore za Bošnjake? O genocidu, Srebrenici, odvajanju od roditelja,  ubijanju snajperom ili gladju neke druge djece… Njega ne zanimaju ta bliža, savremena zbivanja , ono što je osobno pratio, već preskaće pola stoljeća zaboravljajući zločine četnika I srpskih  nacional/socijalista utkanih u temelje njegove matične države Srbije. Ili ih podržava zato što to nisu srpska djeca? To ne znamo.

Hoće li o toj djeci koja su ubijena jer nisu bili Srbi,  učiti srpska djeca u školama? U Hrvatskoj, Srbiji, BiH, gdje god da zive? O djeci koja su stradala zbog srpske i do dana današnjeg  nedemontirane bombe pod  Balkanom zvane velikosrpski projekat koji je bio i ostao izvor, inspiracija zla, ratova  na Balkanu, pa i svijetu. Umro je davnih dana Garašanin, nedavno i Dobrica Ćosić, ali njihova nedjela žive, njihovi istomišljenici  klicu i dalje slobodno  Drazi Mihajloviću, Karadžiću, Mladiću…Nekada su demokrati, nekada preobućeni četnici u partizane, a onda partizani u četnike (kako kad zatreba), umire se, osluškuju, čekaju, ali još ne posustaju.

To što traže da se ustaška ideologija ne pojavi nigdje i nikada., imaju pravo. Ali nemaju pravo to da traže  četnici u ime njihove velikosrpske, četničke ideologije.  Uz to najavljuju da će već sutra, protiv Bosne i Bošnjaka, zajedno sa ustašama.

-U Evropi ne može biti mjesta za ustaše-odlučna srpska poruka sa tog skupa.  Ali ne kažu da ga ne može  biti ni za četnike, one stare ili ove povampirene, prije dva desetljeća.

“Malo je naroda na svijetu koji mogu da izbroje i nabroje toliko imena pobijene djece” objasni  u Sisku prisutnim Vulin, ministar iz Srbije. Nikada nisam ni čula da je neko u proteklim ratovima ubijao srpsku djecu, hvala Bogu. Ali Srbi su ubijali bošnjačku! I nikom ništa! Premijer Srbije  Aleksandar Vučić, odbio je da se pokloni pred spomenikom podignutom u centru Sarajeva na kojem su uklesana imena 1600 ubijenih sarajevskih mališana. Niko ne bi smio doći ni proći kroz Sarajevo da to ne učini.

Pored 1600  sarajevske djece koliko ih je još stradalo širom Bosne i Hercegovine?

Zar djeca nisu djeca bez obzira kako kome zvuče njihova imena, u svim vremenima?!

Na pomenutom skupu u Sisku Predsjednik Gradskog udruženja logoraša i njihovih potomaka  Dobrila Kukolj nije se , pored  Jasenovca i Siska, ni sjetila Sarajeva , najveceg logora na svijetu.  Opsada Sarajeva bila je najduža opsada jednog  grada ikada, trajala je 44 mjeseci,  što je tri puta duže od opsade Staljingrada, a u prosjeku je 329 projektila ispaljivano na grad dnevno. Ti projektili su zajedno sa srpskim snajperistima ubijali i djecu.  Zar Dobrila Kukolj  ne zna da je njen narod iznjedrio neke drugi fašiste, pola stoljeća nakon Jasenovca, Siska… ? Moraju se suočiti s tim umjesto što kao nojevi u pijesak zarivaju svoje glave . Ne sjeća se, zbog godina valjda,  ni  logora  Omarske, ni  Trnopolja, ni Keraterma  i drugih u kojima su takodjer  vladali “bezakonje i ludilo, gdje se čuo samo vrisak, plač i jauk do neba. “

Kako joj se od četničkog  iživljavanja nad bošnjačkim djevojčicama nije  ledila krv u žilama?

Šta je to izvjesni gospodin Lustig, prisutan  na obilježavanju u Sisku, učinio da se strahota Aušvica  “više nikada ne ponovi”? On se samo sjeća srpskog vojnika koji je njega osobno spasio, ali koliko srpskih vojnika je desetljećima kasnije pobilo neku drugu djecu koja su imala samo jedan “nedostatak”:  nisu bila srpska. Upamtio je srpskog vojnika koji je njemu osobno pomogao, ali ne i Sarajevo koje je pomoglo njegovom narodu mnogo ranije. Bila je to prilika da se gospodin Lustig prisjeti i sarajevske djece.

 Jer djeca su djeca.

Naziv Karatena sasvim je sličan onome Keraterm.  Jesu li mogli i na djecu koja su žrtve srpskog terora podsjetiti organizatori  iz SNV-a? Nisu i ne mogu. Nedostaje im humanosti i poštenja. I iskrenosti. Žive zarobljeni sopstvenim lažima. Treba ih osloboditi. Jer, kakvi su to uopšte ljudi koji smatraju da to nije ništa kada se, u njihovo ime,  ubijaju neka druga djeca.  Zato što nisu njihova. Srpska!

Tako je to, nažalost. Za njih. I za nas.

(Balkan Post)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

2 KOMENTARI

  1. srbi pamte samo svoje!sad dok se zavrsi sa BOSNOM koja je priznata zemlja,zele da vada drugi narod,ako hoce da vladaju imaju srbiju i hrvatcku pa nek vladaju tamo,mani te se ludosti pustite narod da zivi21 je vijek.NADIRA VLASI JE TO JAKO LIJEPO NAPISALA I ISTINITO

    0

    0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime