Jedinstvena bogomolja dva carstva: Aja Sofija

1
2

jedinstvena-bogomolja-dva-carstva-aja-sofija-

Staviti Istanbul pod svoju vlast, bio je san mnogih osvajača. Hadis Muhameda a.s. koji kaže, “Sigurno će Carigrad biti osvojen, pa divan li je vojskovođa taj čovjek i divna li je ta vojska koja će to ostvariti.” [Sahih – Ahmed 4/235 i Hakim 4/442] uvijek je održavao taj san živim.

Priča kaže da je ostvarivši ovaj veliki san sultan Mehmet Fatih, nakon ulaska u Istanbul, u Aja Sofiji učinio sedždu zahvale i klanjao dva rekata namaza. Historijski izvori kazuju da je sultan Mehmet Fatih prvi džuma namaz nakon osvajanja Istanbula klanjao u Aja Sofiji. Aja Sofija je tako postala simbolom osvajanja, a sam sultan Mehmet Fatih dao ju je pretvoriti u džamiju.

I bizanski car Justinijan I je imao san: izgraditi bogomolju koja će vječno trajati. Kada je po treći puta izgradio bogomolju koju su carevi prije njega dva puta gradili, krćanskom svijetu je poklonio najveću bogomolju izgrađenu do tada. Gradnja Aja Sofije je počela 532. godine i završena je za samo pet godina, te je crkva uz svečanu ceremoniju otvorena 537. godine.
Carska crkva je i izvor mnogih legendi koje su poznate i danas. Legende koje se nalaze i u bizantskim i u osmanskim izvorima kazuju da Aja Sofija ima mnogo veći značaj od jedne bogomolje.
Aja Sofija u legendama
Za vrijeme gradnje kupole Aja Sofije monasi upućuju jedan prijedlog caru Justinijanu I…  Monasi mu rekoše: “Ako želite da ova kupola bude na svom mjestu sve do Sudnjeg dana u arapskom svijetu nađite i donesite kosti pejgambera. Te kosti stavite između cigli kupole. Samo tako će kupola stajati zauvijek.” Kaže se da je car je poslušao taj savjet i dao je da se u kupolu ugrade kosti pejgambera. Jedno drugo predanje kaže da je materijal od koga je izgrađena Aja Sofija donesen sa sve četiri strane svijeta. Aja Sofija je građena od stupova i kamenja starih bogomolja… Na taj način, uzimajući po dio sa svakog mjesta, car je pokazao da vlada cijelim svijetom.
Oni koji su posjetili Aja Sofiju sigurno znaju. Postoji vjerovanje da će se ispuniti želja onome koji stavi prst u rupu u jednom stupu, poznatijem kao “Stup suza” i uspije okrenuti ruku za 360 stepeni. U bizantskim izvorima se spominje da je neki svetac iscjelitelj svoju iscjeliteljsku moć prenio na ovaj stup. Tako je stup koji je uvijek pomalo vlažan pa se naziva i “oznojeni stup”, ušao u legendu. Prema drugom vjerovanju, kada se kupola Aja Sofije srušila u zemljotresu, 300 svećenika je otišlo u Meku i od Zem-Zem vode i tamošnje zemlje napravilo malter koji su stavili pod ovaj stup. Vjeruje se da je zbog toga stup uvijek vlažan.
Ime nakon osvajanja: Velika džamija (Cami-i Kebir)
Nakon osvajanja Istanbula, Aja Sofija je postala glavna bogomolja u Osmanskom carstvu. Te je dobila naziv “Cami-i Kebir”, što znači “velika džamija”. Aja Sofija u tursko-islamskoj kulturi sadržava mnogo veća značenja od bilo koje druge džamije… Zauzima centralno mjesto u državnoj upravi kod Osmanlija. Ona je prva bogomolja gdje su se sultani i drugi državnici susretali sa narodom za vrijeme džuma i bajram namaza i gdje su dolazili za vrijeme mjeseca Ramazana, posebno u noći Lejlt-ul Kadr. Nakon osvajanja Istanbula Aja Sofija je doživjela brojne promjene. Minareti su djelo Mimar Sinana, a pridodani su joj i medresa, minber i mihrab. U XVII stoljeću na unutarnje zidove su postavljene ploče na kojima su kaligrafski ispisana imena Muhameda a.s., te halifa Ebu Bekira, Omera, Osmana, Alija, Hasana i Husejina – ti natpisi predstavljaju najveće kaligrafske natpise u islamskom svijetu.
Kako se Aja Sofija okrenula od smjera Jerusalema u smjer Kabe? 
Predanja u vezi s ovom velikom bogomoljom nastavila su se i u osmansko vrijeme. U Sejahatnami čuvenog putopisca Evlije Čelebije nalaze se legende o Aja Sofiji. Jedna od najpoznatijih legendi iz Sejahatname kaže da je hazreti Hidr okrenuo Aja Sofiju u smjeru Kabe. Predanje kaže da je sultan Mehmet Fatih, kada je klanjao prvu džumu u Aja Sofiji, ispred sebe ugledao Kabu, te da je hazreti Hidr, stavljajući prst u “Stup suza”, okrenuo cijelo zdanje u smjeru Kabe. Naučnici ovu legendu objašnjavaju tektonskim pomjeranjima. Kaže se da je pomjeranje Aja Sofije u smjeru Kabe, koji je vrlo blizu smjeru Jerusalema, rezultat tektonskih pomjeranja. Moguće da ova legenda simbolizira preokret u sudbini Aja Sofije, od kršćanstva ka islamu… Druga poznata legenda kaže da kupola stoji na pljuvački Muhameda a.s.
Aja Sofija izgrađena kao crkva, te nakon pada Istanbula pretvorena u džamiju. Naredbom osnivača Republike Turske, Mustafe Kemala Ataturka, 1935. godine je otvorena kao muzej. Aja Sofija je bila svjedok dva carstva, jedan je od najznačajnijih spomenika historije arhitekture koji je sačuvan do danas, svojom arhitekturom, veličanstvenošću i legendama oduševljava cijeli svijet.
(Kübra Erten)


Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

  1. Iz pogrešne tvrdnje proizlaze i pogrešne činjenice. Aja Sofija nije pravljena kao kršćanski objekat nego kao objekat monoteizma-vjerovanje u jednog Stvoritelja koji nije rođen i niti ima potomstvo.Justinijan nije bio kršćanin, jer kršćanstvo je tada tek u povoju i vrlo mali broj ljudi ispoljava kršćanstvo. Osim što ih mali broj ispoljava kršćanstvo oni su u socijalnom smislu siromašni ekonomski neuticajni i nisu imali ni materijalnih mogućnosti da prave tako grandiozne objekte. Većina stanovništva tog vremena ispoljava Arijanstvo, a to su sljedbenici knjige koji nisu zalutali i oni su strpljivi ne prihvataju idolatriju i čekaju Allahovu objavu koja će doći Muhamedu a.s. U Suri Rum Alah nas obavještava da su Vizantijci pobijeđeni od idolopoklonika, ali da će kroz neku godinu Vizantijci pobjediti i vjernici će biti obradovani. Dakle, Vizantijci nisu tada bili kršćani nego Arijevci, jer oni su pravi vjernici i oni će biti obradovani. U časnom Kur’anu kršćani su oni koji Allahu pridružuju čovjeka i oni su veliki griješnici. Naša ulema iz prošlih perioda uklapala je i Kur’ansko učenje u okvire Bratstva-Jedinstva i tumačili su nešto što je veliki grijeh zapravo i kršćane interpolirali u monoteiste. A to nije tačno. U tom periodu napravljeno je više vjerskih objekata koji su služili sljedbenici Arijanizma i kada je došla objava oni su samo nadgradili svoje učenje, a i dalje zadržali svoje sakralne objekte. Tamo u Evropi gdje su u srednjim stoljećima kršćani preotimali vlast od monoteista oni su rušili te objekte. U Istambulu nikada nije vlast bila u rukama kršćana. Na Istoku evrope kršćani pravoslavci će preuzimati vlast tek polovinom XVIII stoljeća, a Vizant je uvijek bio monoteistički. Imena muslimana Vizanta nisu bila orijentalana i tako su evropski kršćani vizantske muslimane sa grčkim imenima inkorporirali u kršćane. Da je nekim slučajem u Istambolu bila kršćanska vlast nebi bilo ni Aja Sofije, jer bi je porušili. Nisu je mogli porušiti, ali su ipak uspjeli u XX stoljeću preko Kemalove sekularizacije i mržnje prema muslimanima nametnuti stav da je Aja Sofija bila crkva i da ju je Fatih r.a. pretvorio u džamiju. Inače, ni Istambul nije osvajan, jer muslimanima je to zabranjeno, ali je Istambul postao prijestolnica Islamske države koja je formirana od balkanskih država i Mađarske, a u cilju odbrane od katolika. To toliko od mene, a djed sve to zna i bolje.

    0

    0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime