Je suis musliman

0
0

Muslimani, Protest

Francuska – Kao musliman i čovjek, želim se priključiti maršu humanosti na svakom ćošku ove krhke Zemlje protiv barbarizma.

Piše: Hamid Dabashi

Ja sam musliman. Kao musliman, želim odati počast Parižanima koji su izgubili život te užasne noći 13. novembra. Kao musliman, želim izraziti svoju solidarnost s francuskim narodom, koji je pretrpio traumu zbog ovog ubojitog pokolja počinjenog nad nevinim ljudima.

Kao musliman, želim osuditi svaki čin genocidnog, ubilačkog i samoubilačkog nasilja, bilo gdje na svijetu. A prije svega želim osuditi kriminalne bande okupljene pod zastavom “Islamske države”, ili bilo koju drugu sličnu grupu koja terorizira nevin narod od Indije, Afganistana, Pakistana do Iraka i Sirije, od Sjeverne Afrike do Turske, i od arapskog i muslimanskog svijeta do Evrope i Sjedinjenih Američkih Država.

Želim pitati – može li danas musliman reći da je ona ili on musliman, a zatim reći sve ovo što sam ja upravo rekao? Je li meni, i milionima drugih muslimana kao što sam ja, dozvoljeno da iskažemo naše suosjećanje, solidarnost i tugu u vezi ovog užasnog događaja i da to učinimo iz najdubljeg dijela naše ljudskosti kao muslimana?

U svom govoru, kojim je iskazao solidarnost i suosjećanje s Francuzima, američki predsjednik Barack Obama je kazao: “Ovo nije samo napad na Pariz, ovo nije samo napad na narod Francuske, nego je ovo napad na cijelo čovječanstvo i na univerzalne vrijednosti koje dijelimo.”

‘Dvostruki standardi’

Naravno, napad na Francuze je napad na čovječanstvo, ali da li je napad na Libance, Afganistance, Jazide, Kurde, Iračane, Somalce ili Palestinca išta manje napad “na cijelo čovječanstvo i vrijednosti koje dijelimo”? Šta, zaista, dijele Sjevernoamerikanci i Francuzi da je uskraćeno ostatku ljudi da dijele?

U svom govoru, britanski premijer David Cameron je, govoreći kao Evropljanin, bio pun empatije o “našem načinu života”, a zatim je, obraćajući se Francuzima, dodao: “Vaše vrijednosti su naše vrijednosti, vaša bol je naš bol, vaša borba je naša borba, a zajedno ćemo poraziti ove teroriste.”

Šta su tačno ove francuske i britanske vrijednosti? Može li ih i musliman dijeliti dok je istovremeno i musliman? Ili se prvo ona ili on mora odreći toga da je musliman i postati Francuz ili Britanac prije nego što budu dijelili te vrijednosti?

Ovo su emotivni izrazi, civilizirani izrazi, iz zapisa određenih kultura. I Obama i Cameron su odlučili da koriste izraze koji odlučno i namjerno mene i milione muslimana kao što sam ja predstave kao civilizacijski Drugog.

Učinili su da je nemoguće da ostanem musliman kakav jesam i da se priključim njima i milionima drugih ljudi i SAD-u, i Velikoj Britaniji, i Evropskoj uniji u suosjećanju i solidarnosti s patnjama Francuza.

Kao musliman, prkosim njihovom provincijalizmu i iskazujem svoje suosjećanje i solidarnost s Francuzima, i to radim odlučno, odsječno i prkosno kao musliman.

Kada Arapi ili muslimani umru od ruku istih onih kriminalnih bandi Islamske države Irak i Šam u Afganistanu, Iraku, Siriji ili Libanu, oni su svedeni na njihov najmanji zajednički nazivnik i pretpostavljenu sektašku pripadnost, čime se prevladava i kamuflira naša ljudskost. Ali, kada su francuski, britanski ili američki građani ubijeni, oni su izdignuti do njihovih zajedničkih apstrakcija i postaju univerzalne ikone cijelog čovječanstva.

‘I muslimani su ljudi’

Zašto? Zar mi muslimani nismo ljudi? Zar ubistvo jednog od nas ne čini štetu cijelom ljudskom rodu?

Prije nekih 400 godina, u svom Mletačkom trgovcu, William Shakespeare je pretvorio interno demonizirane Druge evropskog kršćanstva – evropskog Jevreja – u figuru prkosa protiv sistematske stigmatizacije i dozvolio je svom liku, Shylocku, da glasno zapomaže:

“Ja sam Jevrej. Zar Jevrej nema oči? Zar Jevrej nema ruke, organe, udove, čula, naklonosti, strasti? Zar se ne hrani istim jelima i ne ranjava ga isto oružje? Zar nije podložan istim bolestima i zar ga ne iscjeljuju isti lijekovi? Zar mu nije zimi hladno, a ljeti vrućina, kao i kršćaninu? Ako nas ubodete, zar ne krvarimo? Ako nas golicate, zar se ne smijemo? Ako nas otrujete, zar ne umiremo?”

Danas su muslimani zamijenili te Jevreje i postali civilizacijski Drugi Evrope, a ovi čelnici država – Obama i Cameron – u ovom posebnom traumatičnom trenutku u Parizu produžavaju tu demonizaciju prikazivanjem muslimana kao muslimana izvan opsega čovječnosti.

Na taj način oni dovode do toga da je nemoguće muslimanima da ostanu muslimani i da se pridruže univerzalnom maršu ljudskosti protiv barbarizma IDIŠ-a, ili bilo kojeg ubilačkog čina ubistva. Zašto? Odbijam im to dopustiti, ili bilo kome drugom, da me otuđe od onog što jesam.

Ja sam čovjek. Ja sam musliman. Ja sam ljudsko biće i, uz sve to, sa željom da ostanem dosljedan sebi i onom što jesam, želim pristupiti maršu ljudskosti na svakom ćošku ove krhke Zemlje protiv barbarizma.

Molim vas, predsjedniče Obama i premijeru Camerone, pomaknite se ustranu i napravite mjesta za mene. Želim se priključiti ostatku čovječanstva i osuditi ova barbarski čin. Možete li to uraditi?

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Source: Islamski svijet



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime