Informacije o INTERPOL-u i pitanju izručenja bh. državljana

0
92

interpol-srbija-300x251BiH, Srbija – Pitanje prozivanja pet građana Bosne i Hercegovine posljednjih dana u medijima, u kojim se navode netačni podaci o samom karakteru zatražene informacije, kao i o obavezama države Bosne i Hercegovine po ovom pitanju.

Prije nego što detaljno obrazložimo pitanje INTERPOL-ovih potjernica, pitanja obaveza država u vezi sa izručenjima, te pitanjem procesuiranja ratnih zločinaca, upućujemo javnost da ne može doći do legalnog izručenja bh. građana sa prostora Bosne i Hercegovine Republici Srbiji za bilo kakvu vrstu optužnice koja bi tretirala pitanje navodnih ili počinjenih ratnih zločina.

Međunarodna oranizacija kriminalističkih policija (ICPO-INTERPOL) ima 188 država članica, te je njena svrha olakšavanje prekoranične saradnje u borbi protiv kriminaliteta. U sklopu te komunikacije krim-policije obavještavaju o različitim vrstama potjernica. Potjernice i objave koje se trenutno koriste su crvene potjernice, plave, žute, zelene, crne i narandžaste objave te specijalne objave UN-a i Interpola.

Crvene potjernice se raspisuju za osobama koje se međunarodno potražuju zbog vođenja krivičnog postupka protiv njih ili zbog izdržavanja kazne zatvora. Njihova je svrha privremeno hapšenju potraživane osobe sa ciljem njenog izručenja državi koja je potražuje. Potrebno je napomenuti da se ne radi o međunarodnom nalogu za uhićenje, već o obavijesti državama članicama da se neka osoba potražuje u određenoj državi ili u više država iz određenih razloga, a države članice Interpola po toj potjernici postupaju ili pak ne postupaju, u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom.

Na zvaničnoj stranici INTERPOL-a mogu se pronaći lica koja se nalaze na crvenim potjernicama, te se na zvaničnom spisku INTERPOL-a nalazi 18 lica koje traži Republika Srbija: Mira Marković, Saša Tončevski, Slobodan Radulović, Goran Bojović, Refik Aliji, Siniša Petrić, Maluti Redžep, Đoković Mihajlo, Ranđelović Jovica, Konstantinović Ninoslav, Jurišić Milan, Milisavljević Vladimir, Mazan Andrej, Miketić Predrag, Arifi Jeton, Milojević Goran, Milošević Marko, Musliji Šefket. (možete pogledati pregled crvenih potjernica: OVDJE)

Plave objave (koje se kod nas često nazivaju plave potjernice) se raspisuju za osobe o kojima je potrebno sakupiti više informacija. Osobe o kojima se informacije prikupljaju mogu biti počinitelji krivičnih djela o kojima ne postoji dovoljno informacija za raspisivanje crvene tjeralice, potencijalni svjedoci krivičnih djela, osobe oštećene krivičnim djelom. Informacije koje se mogu prikupljati mogu se ticati identiteta osoba za kojima se raspisuje plava objava, pronalaska tih osoba, tj. utvrđivanja njihovog boravišta ili pribavljanja podataka o njihovim prethodnim kriminalnim aktivnostima.

Izručenje osumnjičenih, odnosno optuženih ili osuđenih stranih državljana iz BiH u drugu državu vrši se prema odredbama Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima, ukoliko međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.

Postupak predaje osumnjičenih, odnosno optuženih lica protiv kojih se vodi krivični postupak pred međunarodnim krivičnim sudovima uređuje se posebnim zakonom. Izručenje stranaca drugoj državi dozvolit će se radi krivičnog gonjenja ili izvršenja pravosnažno izrečene kazne zatvora, a dozvolit će se samo za krivična djela kažnjiva kako prema zakonima BiH, tako i prema zakonima države moliteljice.

Izručenje radi krivičnog gonjenja dozvolit će se samo za krivična djela za koja se i prema krivičnom zakonodavstvu BiH i prema zakonima države moliteljice predviđena kazna zatvora od najmanje jedne godine. Izručenje radi izvršenja pravosnažno izrečene kazne zatvora dozvoljava se ako trajanje izrečene kazne ili njen preostali dio koji se treba izvršiti iznosi najmanje četiri mjeseca.

Pretpostavke za izručenje su da lice čije se izručenje traži nije državljanin BiH – Zakonom je propisano da državljanin BiH ne može biti izručen stranoj državi. Ovo se odnosi i na državljane BiH sa dvojnim državljanstvom čak i ako bi ono drugo državljanstvo bilo one države koja traži izručenje. Posjedovanje državljanstva cijeni se u trenutku odlučivanja o zahtjevu za izručenje, iz čega proizilazi da se neće izručiti ni osoba koja je stekla državljanstvo BiH nakon učinjenja krivičnog djela.

Također, bitna pretpostavka je da djelo za koje se traži izručenje nije izvršeno na teritoriji BiH, protiv nje ili njenog državljanina. te da djelo za koje se traži izručenje nije političko ili vojno krivično djelo.
Po pitanju posebnih međunarodnih ugovora, Ugovor Republike Srbije i Bosne i Hercegovine o izručenju, potpisan od strane ministra pravde BiH Bariše Čolaka i ministra pravde Republike Srbije Nikola Selaković uređuje postupak i uslovi za izručenje osumnjičenih, optuženih i osuđenih osoba iz jedne u drugu državu.

Međutim, ovim ugovorom će biti omogućeno izručenje sopstvenih državljana ograničeno na krivična djela organizovanog kriminala, korupcije i pranja novca. Pri tome se odredbe ugovora ne odnose na izručenje vlastitih državljana za krivična djela ratnih zločina ili drugih dijela protiv čovječnosti i međunarodnog humanitarnog prava. Važno je napomenuti i da vremensko važenje ugovora počinje od dana njegovog potpisivanja.
Dalje, pitanje predmeta procesuiranja ratnih zločina jasno je definirano važećim nacionalnim zakonodavstvom, utvrđenom nadležnošću Tužilaštva BiH, te pravilima Haškog tribunala.

Posebni odjel za ratne zločine Tužilaštva BiH radi na četiri vrste predmeta: Predmeti koje Haški tribunal ustupa domaćem pravosuđu u skladu s Pravilom 11bis svojih Pravila o postupku i dokazima.  To su predmeti u kojima je Tribunal potvrdio optužnicu, ali nije započeo suđenje, no sudsko vijeće Tribunala donijelo je pravosnažnu odluku da se predmet ustupi domaćem pravosuđu na dalje postupanje.
Pravilo 11bis, između ostaloga, u stavu A predviđa: “(A) Nakon što je optužnica potvrđena, a prije početka suđenja, bez obzira na to da li je optuženi pod nadzorom Međunarodnog suda, predsjednik može imenovati vijeće sastavljeno od troje stalnih sudija izabranih iz sastava pretresnih vijeća (dalje u tekstu: Vijeće za prosljeđivanje), koje će biti jedina i isključiva instance za utvrđivanje da li predmet treba proslijediti vlastima države: (i) na čijoj teritoriji je krivično djelo počinjeno; ili (ii) u kojoj je optuženi uhapšen; ili (iii) koja je nadležna za takav predmet, te je voljna i adekvatno pripremljena da ga preuzme.”

Predmeti  koje je pregledavala jedinica za Pravila puta MKSJ. To su predmeti u kojima su domaće institucije iz Bosne i Hercegovine sprovele istragu, a zatim ih proslijedile jedinici za Pravila puta da bi dobili njihovo mišljenje, kako bi utvrdili da li su prikupili dovoljno dokaza koji ukazuju da postoje osnovi sumnje da bi osoba mogla biti stavljena u pritvor. Predmeti iz Tužilaštva Haškog tribunala u kojima je Tribunal sproveo istragu, ali nije podigao optužnicu. Svi predmeti koji su započeti nakon isteka mandata jedinice Pravila puta u oktobru 2004.

Posebni odjel za ratne zločine mora također u svjetlu svog Pravilnika i Orjentacionih kriterija za osjetljivost predmeta ratnih zločina ponovo ispitati i sve predmete bosanskohercegovačkih tužilaštava koji nisu bili proslijeđeni jedinici za Pravila puta, kako bi ocijenio je li predmet ‘vrlo osjetljiv’ (što znači da se mora procesuirati pred Sudom BiH) ili ‘osjetljiv’ (što znači da se može ustupiti stvarno i mjesno nadležnom tužilaštvu na dalje postupanje).

(prvimart.ba)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime