Ibrahim Dervišević: U JNA se nije smjelo pričati o referendumu, ali sam tajno glasao za nezavisnost

0
62

Ibrahim-Dervisevic-04-ISBiH – Glasanje za nezavisnost BiH, iz perspektive oficira JNA, bilo je skoro nemoguća misija. Mimo znanja nadređenih sam ipak izašao na glasanje, jer to je bila patriotska obaveza svih koji su bili za samostalnu Bosnu.

Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive? Ovako je pisalo na referndumskom listiću na kojem su građani Bosne i Hercegovine mogli da zaokruže “ZA“ ili „Protiv“ 29. februara i 1. marta 1992. na referendumu o nezavisnosti zemlje.

Ibrahim Dervišević, tadašnji oficir Jugoslovenske narodne armije (JNA), u razgovoru za Faktor prisjetio se svog, kako kaže, tajnog glasanja.

-Iz perspektive oficira JNA to je bila nemoguća misija. Stanovao sam u sarajevskom naselju Velešići u iznajmljenoj kući, bio mi je veliki problem izaći, da me ne bi ko poznao. Došao sam na glasačko mjesto u pratnji ljudi koje sam poznavao. Kada sam dobio listić zaokružio sam naravno odgovor „ZA“, izašao sam što prije i sklonio se da me ne bi ko vidio tu blizu. Ko je imalo bio patriota ove zemlje izašao je na referendum– ispričao je Dervišević.

Prve barikade

Na glasanje je izašlo 64,31 posto građana s pravom glasa, a za nezavisnost BiH glasalo je njih 99,44 posto. Iz vrha Srpske demokratske stranke (SDS) su pozvali Srbe da bojkotuju referendum, a u općinama koje su bile pod njihovom kontrolom glasanje nije moglo biti održano, čak su se postavljale prepreke na putu kako se ne bi mogli dostaviti glasački listići. JNA tada nije bila politički neutralna, to se moglo primjetiti kada su iz aviona bacali letke kojima je propagiran bojkot referenduma.

-Mi koji smo tada bili u JNA imali smo mogućnost izlaska i ja sam svoj izlazak 29. februara 1992. iskoristio tako što sam krišom otišao na referendum. Ali za nadređene sam bio onako u gradu, na pauzi. U krugu kasarne nije se smjelo uopće govoriti o referendumu, jedino sam mogao pričati o tome s kolegama u koje sam imao povjerenja – prisjeća se tadašnji oficir Dervišević.

Već prvog marta 1992, pod komandom Radovana Karadžića i drugih iz vrha SDS-a, na ulicama Sarajeva i širom BiH postavljene su prve barikade. Vojska je bila dio već isplaniranog udara na ustavni poredak zemlje, a Karadžić je počeo da prijeti 1991.

– Nemojte da mislite da nećete odvesti BiH u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak, jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rat ovdje – zaprijetio je Karadžić u zgradi Skupštine BiH krajem 1991. kada se zajednički posljednji put govorilo o nezavisnosti BiH.

Naš sagovornik Dervišević mjesec nakon održavanja referenduma priključio se Armiji RBiH. Nije bio jedini koji je to učinio. Ali nažalost mnogi od njih nisu više živi. Dervišević je bio komandant 1. slavne i viteške brigade, dobitnik Zlatnog ljiljana i Ordena zlatni ljiljan sa zlatnim vijencem.

-Svako ko je bio patriotski opredijeljen razmišljao je o tome kako da se priključi svom korpusu, to jeste odbrani Bosne. Tada nisam mislio samo na Bošnjake, nego na sve građane BiH kao i na cjelovitu i jedinstvenu zemlju, tako i danas razmišljam – naveo je Dervišević uz poruku kako naredne generacije moraju da unapređuju BiH.

Izašli i pored prijetnji

Abdulselam Pelam Sijerčić, komandant 31. drinske brigade iz Goražda sjeća se prvih straža koje su bile u tom gradu. Vihor rata već se bio nadvio nad ovim gradom na Drini.

-Izašli smo kao i većina građana Goražda i glasali za nezavisnost BiH od Jugoslavije. Sve je bilo napeto, počelo je ranije samoorganizovanje čuvanja straža, sve se svodilo na to. Tada je bio raskol u MUP-u između Srba i Muslimana – prisjeća se Pelam.

Uprkos svim prijetnjama na referendum je izašlo više hiljada Srba, a prema nekim procjenama najmanje 10 posto koji su bili „ZA“.

-Goražde se može pohvaliti što ima jedan značajan broj pravoslavaca koji su se izjasnili za nezavisnost, uprkos činjenici što im je prijećeno. Nakon toga smo nastojali da ih podjednako zaštitimo od njihovoih sunarodnjaka koji su tada drugačije razmišljali – veli nam Pelam.

Diplomatska borba za nezavisnost

Briselskom Deklaracijom o Jugoslaviji od 17. decembra 1991. godine, na osnovu preporuka međunarodne Arbitražne komisije, konstatirana je disolucija SFRJ i tadašnje republike su pozvane da se izjasne o nezavisnosti.

U izvještaju Arbitražne komisije od 15. januara 1992. godine konstituiranje BiH kao suverene i nezavisne države uvjetovano je referendumom njenih građana, jer su ostali uslovi iz Deklaracije Evropske zajednice bili ispunjeni. Skupštinska većina koju su činili Bošnjaci i Hrvati 25. januar 1992. je donijela odluku o održavanju referenduma o nezavisnosti.

(Faktor)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime