Hrvatska dobila prvu hafizu

0
2

1-haf-hrv-12-2013-1Hrvatska – U subotu je, 7. prosinca 2013., u Zagrebačkoj džamiji održana svečanost kakva se nije održala u proteklih 98 godina, koliko je prošlo otkad je Hrvatski sabor priznao islam. Naime, promovirana je u hafizu (čuvaricu Kur’ana) jedna divna mlada dama, Sabaheta Hasanović, negdašnja djevojčica koja je uz osnovnu školu završila i mekteb u našoj džamiji, zatim kao djevojka, najbolja učenica generacije, i Zagrebačku medresu „Dr Ahmed Smajlović“, sad Islamsku gimnaziju u ovoj istoj džamiji, a potom je završila i ekonomski fakultet u Maleziji, u Kuala Lumpuru.

Sabaheta je drugo od četvero djece u braku našeg muftije, dr. sc. Aziza ef. Hasanovića i Hajrije-hanume.

Svakako valja reći da joj roditelji nisu znali da uči hifz u dalekom Kuala Lumpuru, i to sama samcata, bez učitelja što je često uzaludna misija. Međutim, nošena snažnom voljom, željom za znanjem i neizmjernom  predanosti Allahu, dž. š., učinili su da Sabaheta nauči napamet Kur’an i svoje znanje pokaže pred Hafiskom komisijom Rijaseta u Sarajevu.

Za studija u dalekom Kuala Lumpuru, naučila je 17 od 30 kur’anskih džuzova, a tek je nedavno s odlukom da postane hafiza upoznala i svoje roditelje.

Za tri mjeseca naučila je preostalih 13. džuzeva, pažena i vođena od svoga   muhafiza, mr. sc. hfz. Mensura ef. Malkića – i eto je, vratila nam se u Zagreb kao prva naša hafiza u povijesti Islamske zajednice u Hrvatskoj.

Kuran sadrži 6247 ajeta (ajet=stih) podijeljenih, kako je rečeno u 30 džuzeva, odnosno u 114 sura. Sura znači kat, pa bismo mogli reći da je Kur’an zgrada sa 114 katova. I naša se Sabaheta uspela na sam vrh te zgrade islama. Postala je, dopustite mi da napišem, živi Kur’an.

Meni je svečanost u Zagrebačkoj džamiji bila poprilično emotivna. Posebno što su prvoj hrvatskoj hafizi stigli na proslavu sâm reis-l-ulema, mr. sc. Husein ef. Kavazović, zatim umirovljeni naš muftija Ševko ef. Omerbašić, banjalučki muftija Edhem ef. Čamdžić, bihaćki muftija Hasan ef. Makić, ljubljanski muftija dr. Nedžad ef. Grabus, članovi Rijasetove komisije za polaganje hifza – na čijem je čelu hafiz Ismet ef. Spahić, a članovi su: kr. hfz. dr. Dževad ef. Šošić, hfz. mr. Dževad ef. Hrvačić i hfz. Haso ef. Popara – kolege hafizi mr. sc. Bajram Ajeti, Burhan Šaban, Mirnes Spahić, Edin Dedić, Amar Mujkanović i Haris Ahmić, predvođeni kurra hafizom mr. sc. Azizom ef. Alilijem i muhafizom mr. sc. hfz. Mensurom ef. Malkićem; imami, muallimi i muallime i mnoge zagrebačke i hrvatske džematlije…

Bila nas je puna džamija.

Hafizi su učili ašere, a učenjem Kur’ana počastila nas je i sama slavljenica, hafiza Sabaheta Hasanovića; slušali smo nadahnute riječi časnih i uglednih govornika, cijelu je Hafisku dovu znalački vodio mr. sc. Mirza ef. Mešić, ali meni je doista najemotivniji događaj bio kad je muftija, dr. sc. Aziz ef. Hasanović, u sklopu programa morao nešto reći o hafizi Sabaheti.

A ta mu je hafiza – dijete, kćerka…

Držim da mu je kroz glavu prošao cijeli Sabahetin život, da su mu kroz glavu prošli svi Hasanovići od pamtivijeka, a on je 12. generacija Hasanovića-imama; da je mislio o svojoj brojnoj rodbini od kojih su ostala samo dva muška potomka, budući da su svi ostali postali žrtve krvavog masakra, bosanskih Srba i srpskih neljudi, nad muslimanima Srebrenice, kraja iz kojega nam je došao, jedva spasivši glavu, i dr. sc. Aziz ef. Hasanović s obitelji, kao muhadžiri.

Govorio je naš Muftija, a niz lice su mu se slijevala dva potoka toplih suza, suza radosnica zbog kćeri i suza žalosnica za onim Hasanovićima koji su zauvijek ostali na stratištima Srebrenice, kojih više nema među nama, a poželjeli smo da su tu i da svojoj Sabaheti sami čestitaju. Suze su duša svakoga čovjeka, one su izvori neopisive sreće i neugasive tuge.

Naravno, ja sam stari sentimentalac, pratile su me iste slike kao i Muftiju, pa ni ja nisam mogao zaustaviti potoke suza koje su mi se slijevale koritima bora na mome staračkom licu. I sad dok ovo pišem, gotovo ništa ne vidim od tih suza radosnica.

Još mi valja reći da su zagrebačke hanume u petak, dan prije Hafiske dove, cijeli dan pekle razne pite, i druge ukusne bosanske delicije, zatim baklave, ružice, hurmašice… i sve to donijele u Zagrebačku krasoticu, džamiju u čast Hafiske dove našoj Sabaheti. Željele su joj se ovim zemaljskim darovima zahvaliti za Božansku radost koju nam je svim dala.

I svi smo se počastili i svi smo bili neizmjerno sretni.

Sve je nekako bilo svečano, Zagrebačka džamija blistala je na suncu, čista, oprana, sjajna… Ta kako ne bi bila kad smo danas promovirali prvu hrvatsku hafizu!

Ah, da, Sabaheta je arapsko ime, a znači ljepota, krasota, ljupkost, svježina.

I mogu vam reći, naša je Sabaheta upravo takva hafiza, hafiza koja zrači ljepotom, ljupkošću i svježinom islamske radosti…

(rijaset.ba)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime