2. Juni 2019

Foto: Anadolija/Hava Tatarević

Osamdesetogodišnja Hava Tatarević, majka šestorice ubijenih sinova iz Zecova kod Prijedora, simbol bošnjačkog i bosanskohercegovačkog stradanja i genocida, s posebnom boli dočekuje 31. maj, Dan bijelih traka. Dan je to kada se sjećamo nevinih žrtava Prijedora i okolice. 

Vrhunac zla

Na taj datum 1992. godine kulminiralo zlo započeto još ranije okupacijom Prijedora i napadima na bošnjačka i hrvatska sela, ubijanjima i hapšenjima. Bio je to put u pakao, u bezdan Džehenema… Trenutak kada će ljudski rod pokazati svoje najgore lice.

Podsjetimo da su 31. maja 1992. godine srpske vlasti putem Radio Prijedora naredile da cjelokupno nesrpsko stanovništvo okači na svoje kuće bijele čaršafe, a da na ruke vežu bijele trake. Na ovaj dan je osnovan i logor Omarska, kroz koji je prošlo više od 3.300 zatvorenika.

“Da, i mi smo stavljali bijele čaršafe na kuću. Tačnije,  na prozor. Kad smo kasnije bježali opet smo nosili bijele trake”, započinje razgovor za Radiosarajevo.ba majka Hava.

Nepuna dva mjeseca nakon ove naredbe koja po svemu podsjeća na nacističko obilježavanje Jevreja žutim trakama i Davidovom zvijezdom, za majku Havu će se srušiti cijeli svijet.

Kobnog 23. jula 1992, pripadnici Vojske Republike Srpske će sa ručka odvesti i ubiti njenih šest sinova i supruga, ali i mnoge druge članove porodice i komšije. Bile su to žrtve politike koja je nesrpskom stanovništvu naredila da nose bijele trake.

Sjećamo se Havinih najmilijih: Senada, Sejada, Nihada, Zilhada, Zijada, Nishadamuža Muharema...

Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR