21. Juli 2018

Резултат слика за računovodstvo

Piše: Hakija Đozić

 

Odmah nakon završetka minulog rata u BiH (1992-1995), u želji da se što prije približimo EU, zakonski su utvrđeni Međunarodni standard finansijskog izvještavanja za male i srednje subjekte (MSFI za MSS). Naši znanstvenici iz oblasti računovodstvu, kad se generalno posmatraju rečeni standardi, uradili su na spomenutome planu  ogroman posao, vrijedan   pažnje.

Međutim, kad se znanstveno analizira implementacija tih propisa, posebno po osnovu izvještaja ovlaštenih revizora o pregledu završnih računa određenih  institucija, što se objavljuje i u pisanim  medijima, mogu se zapaziti i bitne stručne greške. One se u krajnjem efektu odražavaju na ogromne sume gubitka našeg nacionalnog dohotka. Evo i konkretnih, a neospornih dokaza.

Bilans stanja

U tzv. kontom planu za preduzeće (a postoje po istoj analogiji postoje i planovi za banke, osiguranje i udruženja), uz ostalo,  definiran je i račun 020 – Zemljište i 021 – Građevinski objekti. Zakonodavac BiH nije, a mogao je na osnovu takve dokumentacije  ostvariti uknjiženja na označena konta. U našoj praksi se pojavio problem kad je implementiran-a  tzv. privatizacija svojine tzv. društvenog vlasništva. Evo u čemu je suština problema.

Opće je poznato, bez obzira na ideološki naziv, da je FNRJ/SFRJ bila diktatorski režim Ona je donijela grešne propise o nacionalizaciji nekretnina, zatim, postojanje  tzv. maksimuma nad agrar-om i slično.

Po osnovu spomenutih normi su, snagom birokratske vlasti,  grješno provedeni i upisi u naše gruntovne knjige. Tako su narušeni temeljni propisi o katastru i gruntovnici iz vremena vlasti A-U.

Za izgrađene građevinske objekte tzv. društvenog vlasništva, nisu pisane pravne građevinske dozvole. pa i uknjiženja u gruntovne knjige. Ta činjenica, naravno, bila je smetnja da se implementiranju propisi o tzv. privatizaciji. Istaknuti problem je riješen tako što su tzv. entitetske vlade (poput rada knjaza Miloša Obrenović) donijele uredbu o upisu spomenutih objekata u gruntovne knjige, ako su spadali u domen tzv. privatizacije.

Preporuke za zemlje u tranziciji

Svim zemljama istočne Evrope, koje su bile u tranziciji od boljševičkog sistema vlasništva ka  povijenom sistemu vlasništva, preporučeno je da prije navedenih mjera donesu propis o restituciji iz vremena diktatorskih režima, piše  i u rezoluciji (br. 562/1998) Predstavničkog doma SAD. Međutim, taj akt nikad u BiH nije cjelovito objavljen. Evo i zašto? Zbog „upotrebe tuđe stvari u vlastitu korist“, što definira član 219 ZOO-a. U pitanju je bila krađa! To nije sve.

Po osnovu  godina života, te tzv. privatizacije, na osnovu godina radnog staža (upisanih u radne knjižice) izdati su  grješno tzv. certifikati u FBiH, a u RS tzv. vaučeri, sasvim suprotno leksičkome značenju tih leksema. Javno se tumačilo, eto, kako bi građani, posjednici tzv. vrijednosnih papira mogli su da kupuju dionice kod tzv. privatizacije svih odlika društvenog vlasništva. Ali, posebnim inženjeringom, nažalost, pravljene su razne birokratske prepreke da se slobodno mogu kupovati te dionice.

Stoga su, dakle, posjednici spomenutih vrijednosnih papira, najčešće i zbog siromaštva, bili birokratski prisiljeni da na ulici prodaju certifikate/vaučere, obično 3-5 posto od njihove nominalne vrijednosti. Po tom osnovu između kupca i prodavca, da bi taj  propis bio zakonski isprava,  vršeno je potpisivanje i sudskih ugovori. Ali, shodno članu 139. ZOO-a, „postojala je očigledna nesrazmjera uzajamnih davanja“. Sad, „zbog ove nesrerazmjere… može se tražiti traži poništenje ugovora“ i spomenute tzv. privatizacije.

Jer, kad su kupci navedenih vrijednosnih papira vršili otkup materijalnih vrijednosti društvenog vlasništva, njima se priznavala nominalna vrijednost u tom postupku. Sa pomenutom dokumentacijom kupac je, zna se, naređivao svojim računovodstvenim službama da ih u nominalnoj vrijednosti uknjiže na citiran-a konta nekretnina, bez objektivne revalorizacije. Ti su podaci, logično i u godišnjim završnim računima, preciznije, u bilansu stanja prikazivani. Pogrešno, nego šta!

Međutim, kad su ovlašteni revizori pregledaju završne račun, gdje su ostvarena računovodstvena uknjiženja po osnovu spomenute tzv. privatizacije, shodno Kodeksu etike za profesionalne računovođe (poštenje, objektivnost, kompetentnosti, povjerljivosti), trebali su  osporiti navedena uknjiženja, najmanje iz dva razloga. Prvo, što je na taj je način kupac ostvarivao „sticanje bez osnova“, suprotno normama člana 210 ZOO-a. Drugo, što na takav oblik prihoda, zna se, nije plaćen porez, shodno  poreski-m načelima, te socijalno-političkom načelu.

Ovlašteni revizori o tom zapažanju su trebali učiniti upis u svoj izvještaj, ako nisu žmirili na jedno oko.. Do sada nije zabilježen ni jedna takva opaska, što predstavlja materijalni dokaz o njihovom kršenju zakonskih normi, ali i etike svog rada, kažnjive po zakonu.

Bilans uspjeha

Institucije i našeg sistema, kako piše u spomenutim međunarodnim računovodstvenim standardima, treba da zaposleni-cima isplaćuju zarade, jer se oni nisu radnici. Međutim, u spomenutome kontom planu postoji račun 320 – Plaće za rad i konto 321 – Naknade plaće. Kako u engleskom jeziku nema leksema „plaće“, već izraz „zarade“, eto dokaza da je naš zakonodavac fascinirao MSF za MSS. Spomenuti leksema, zna se, nisu sinonimi, već antonim (suprotnosti).

Istina, u kapitalističkom ekonomskom sistemu se spominje i leksema plaća, kad  poslodavac radniku, obično mjesečno, ugovorom utvrđuje visinu naknade. U tom sistemu nema mjerenja učinka, već postoje procjene rada „odoka“.

U našem ekonomskom sistemu, što je definirano računovodstvenim standardima, predviđeno je da postoje zarade, a ne plaće. Zašto? U našim propisima o radnim odnosima postoji i leksema zaposlenici, a ne radnici.  Stoga je u Bilansu usšjeha, preciznije, na AOP-u 227 zapisano da se tu iskazuju „bruto zarade i bruto naknade zarada“. Prethodni navodi su materijalni dokaz da već pominjani plan nije zamjetljiva sa drugim podacima u završnom računu!

Spomenuti navodi ne treba shvatiti formalno, lakonski. Jer, primjenom sistema plata u našem društvenom sistemu predstavlja nastavak prakse (platnih razreda) boljševičkog sistema, što nastojimo da prevaziđemo. Sistem plata u (para)državnim institucijama omogućava ne rentabilna uposlenja.  pa i po atrofiranom sistemu. Na taj se način sad u BiH nepotrebno  troši, prema aproksimativnim procjenama, oko 1/3 (para)budžetskih sredstava. Citiranim sistemom, naravno, osiromašuje naše građane,  zakonske obveznike (para)fiskalnih davanja..

Rekoh i spasih dušu svoju, piše u nekim konfesionalnim knjigama.

PRILOZI KAO DOKAZ HIPOTEZA

 

* EKONOMSKI LEKSIKON (Zagreb, 1995, 999) ima izraz zarada, a ne plata. Ta dva izraza nisu sinonimi.

 

Crno ne smije nikad nadilaziti crveno (biti bolje od crvenog).

Rimljani su nazive i poglavlja zakona pisali crveno, a sam tekst crnom bojom.

Smisao rečenih izreka jeste da kod propisa naziv i poglavlja budu jednako jasna i razumna.

Ante Romac, LATINSKE PRAVNE IZREKE, GLOBUS, Zagreb, 1982, 341.

 

Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR