2. Mart 2019

Naša je obaveza, danas i ovdje, na ovoj plemenitoj zemlji bosanskoj da očuvamo našu vjeru, tradiciju i naš nacionalni identitet

Danas smo više nego ikada u potrebi da u moru negativnosti koje nam najčešće plasiraju mediji, pronađemo pozitivan primjer, da crpimo inspiraciju od ljudi koji svojim djelima pokazuju kako život u Bosni i Hercegovini nije beznađe. Jedan od ljudi koji je primjer drugima, naročito mladim ljudima je hafiz Abdussamed Podojak.

Abdussamed je rođen 1995. godine u Zenici, završio je Medresu “Osman-ef. Redžović” u Velikom Čajnu kod Visokog, a bio je izabran i za učenika generacije. Hifz je položio 2012. godine, te je postao hafiz časnoga Kur'ana. Upisao je fakultet za bioinžinjering i genetiku, te Fakultet islamskih nauka. Ono što se većini činilo nemoguće, a to je studirati dva fakulteta istovremeno, Abdussamedu je zapravo bio motiv više, te je oba fakulteta  završio i uspješno diplomirao 2017. godine. Učestvovao je na brojnim takmičenjima u hifzu Kur'ana, a danas je imam i hatib u sarajevskoj džamiji na Stupu “Omer ibn Hattab”.

Njegove su hutbe jako sadržajne, konkretne i protežirane aktuelnim temama i dešavanjima, njegov je govor emotivan i nadahnut, svaki harf arapskog pisma je izgovoren perfektno i iako ima tek 23. godine, stječe se dojam kako bi mogao izrasti u jednog od najboljih bošnjačkih hatiba današnjice.

Razgovarao: Mirza Pecikoza

Akos.ba: Čitajući vašu biografiju nailazimo na jedan interesantan spoj, naime, u isto vrijeme ste završili dva fakulteta i to Fakultet za genetiku i bioinženjering  i Fakultet islamskih nauka, a uz to ste i hafiz časnog Kur'ana. Odakle se rodila ljubav za ova dva fakulteta i šta vas je podstaklo da postanete hafiz?

Abdussamed: Prije svega želim da vam se zahvalim na pruženoj prilici da govorim za portal Akos.ba, i da poselamim cijelu redakciju portala, kao i vaše čitaoce i posebno vas Mirza. Za svu ljubav prema nauci i učenju i stjecanju znanja ja dugujem mojim roditeljima. Od malih nogu su me naučili koliko je to bitno i šta to znači za jednog muslimana danas. Oni su me naučili da čitam Kur'an i prve kur'anske harfove sam učio pred njima, a kasnije i pomalo hifz pred babom, tako da su to bili zdravi temelji onog što sam kasnije postigao. Moji roditelji su me načili značenje ajeta “Uči u ime Gospodara tvoga Koji stvara” u praktičnom smislu. Hvala Allahu, potičem iz vjerske porodice i još kao dijete sam slušao priče o amidži hafizu Senadu kako je išao u medresu, o svome daidži Sabriji ef. Puški i njegovim pričama iz medrese i sa fakulteta, zatim o babinom daidži Mahmutu Karaliću, prvom svršeniku medinskog univerziteta sa ovih prostora. Odatle se rađa ljubav prema medresi i islamskim naukama, međutim, kroz moje i osnovno i srednje školovanje, volio sam prirodne nauke, i uživao sam u tome. Bilo mi je uvijek fascinantno kako ljudi otkrivaju nove stvari, spašavaju drugima živote. Tako sam i ja tada maštao o tome, posebno o medicini, želeći da i sam jednoga dana budem od takvih ljudi. Tada sam slušao priče o Farisu Gavrankapetanoviću, koji je hafiz plemenite Allahove Knjige i doktor medicine. Nakon završene medrese, Allah je uslišao moje dječačke dove, i otvorila mi se prilika da upišem genetiku i bioinženjering, međutim, bilo mi je žao da ostanem “uskraćen” za znanje iz islamskih nauka, pa sam tada uporedo upisao i Fakultet islamskih nauka, kao vanredni student. Mnogi su mi govorili da je to krupan zalogaj i da neću uspjeti, ali Allahovim emerom, diplomirao sam na oba fakulteta u četiri godine. Kao što sam već naveo, najveći motiv za hifz je bio taj kada sam još u djetinjstvu, sebebom mojih roditelja, zavolio Kur'an. Kasnije je i sam hifz bio rezultat te ljubavi iz djetinjstva, zbog toga danas veoma često govorim roditeljima da je bitno već u djetinjstvu da uče ovim stvarima svoju djecu, što i sam pokušavam kroz rad u mektebu.

Akos.ba: Imam ste i hatib u džamiji “Omer ibn Hattab” na Stupu u Sarajevu, koliko ste do sada uradili aktivnosti i kakvi su vaši planovi u budućnosti vezane za džemat i imate li ličnih ambicija da možda doktorirate neku od islamskih ili drugih oblasti?

Abdussamed: Da, to je tačno, ja sam imam, hatib i muallim, u džematu “Bačićko polje” na Stupu, u džamiji “Omer ibn Hattab”, evo već skoro pola godine, tačnije krajem mjeseca septembra preuzeo sam ovu dužnost. Za ovih šest mjeseci probao sam najviše afirmirati i privući džemat, što je hvala Allahu imalo dobrih rezultata. Na samome početku upisali smo preko 180 djece u mekteb, što nas čini jednim od najvećih mekteba u sarajevskom medžlisu. Pored standardne mektebske nastave, imamo kreativne radionice za djecu, također, oformio sam punkt škole Kur'ana Medžlisa IZ Sarajevo, gdje imamo preko 30 upisanih, ozbiljnih kandidata, a neke od njih već sada pripremamo za polaganje hifza pred komisijom Rijaseta. Pored toga, započeli smo neke humanitarne aktivnosti, poput fonda za stipendiranje  studenata i učenika u potrebi, pomoć socijalnim slučajevima i još mnoge aktivnosti. Malo smo više aktivirali i intenzivirali predavanja i druženja za žene, u čemu je od velike pomoći prof. Emina Hrvat. Također, pokrenuli smo nešto specifično u Sarajevu, što do sada možda nismo nigdje vidjeli, a to je nedjeljni muhabet poslije sabah-namaza, gdje poslije kratkog tefsira, imamo zajednički doručak uz čaj, a nakon čega se malo relaksiramo uz učenje ilahija. Ovim putem pozivam sve one koji su u mogućnosti da nam se pridruže. Pored ovoga planiramo još niz aktivnosti u našem džematu, kao što je završetak radova i vanjsko uređenje džamije, a za ramazan planiramo prvu hafisku mukabelu u ovom dijelu grada, što će uz Allahovu pomoć biti nešto posebno. Što se tiče mene lično, trenutno privodim kraju svoj master rad iz kiraeta, a nakon toga ako Bog da planiram i da uradim doktorski rad, i kada god budem imao priliku da se lično usavršavam to ću uraditi. Trenutno učim pred jednim šejhom iz Katara cijeli Kur'an za idžazu sa senedom do Poslanika a.s.

Akos.ba: Za jednog mladog čovjeka stječe se dojam izuzetne zrelosti koja se prepoznaje u hutbama gdje se protežiraju vjerske, društvene i etičke vrijednosti, a vrlo često spominjete i bitnost očuvanja bošnjačkog identiteta i osjećaj patriotizma. Možete li nam reći nešto više o ovome?

Abdussamed: Zahvaljujem se na ovom pitanju, jer ga smatram jako bitnim. Današnjem društvu su jako potrebne ove prave, istinske, islamske vrijednosti, i potrebno je da osvajamo i odgajamo srca ljudi, onako kako je to radio Božiji Poslanik a.s. To je jedini način da krenemo naprijed. Pored toga, nama kao narodu koji je preživio toliko genocida u tako kratkom vremenskom periodu, potrebno je da budemo i vjerski i nacionalno osviješćeni. 1992. godine generacije starije od moje živote su dali da bi odbranili nas i našu državu, i tada su nas pokušali istrijebiti fizički. Kada su vidjeli da je to nemoguće, sada nas tjeraju iz države floskulama da ovdje nema napretka, da se ne može živjeti. Ko god to kaže, ne govori istinu. Istina je da nije bajno i da ima dosta negativnih stvari, ali je mnogo više onih pozitivnih i to treba potencirati. Naša je obaveza, danas i ovdje, na ovoj plemenitoj zemlji bosanskoj da očuvamo našu vjeru, tradiciju i naš nacionalni identitet, i da ga kao takvog prenesemo budućim generacijama, kao što su nama naši očevi i majke prenijeli, međutim, svako od nas mora “zasukati rukave” i ponuditi ovom društvu ono u čemu je najbolji, a pored toga graditi i čuvati državu, jer su nam naši očevi sačuvali državu i predali je nama u emanet, a na nama je da gradimo, jer je danas to sigurno nama lakše, nego je njima bilo sa puškom u ruci.

Akos.ba: Na jednoj od prethodnih hutbi spomenuli ste da nam se bliži odabrani mjesec ramazan i važnost čovjekovog pripremanja već od sad. Koliko je ramazan uistinu bitan za vjernika i zašto po vašem mišljenju nismo u stanju i ostalih mjeseci biti u ramazanskom raspoloženju?

Abdussamed: Ramazan je svakome vjerniku jako bitan. Jedan naš učenjak je rekao da ono što radimo u toku godine, svih ostalih jedanaest mjeseci, takav će nam biti i ramazan, a kakvi budemo u ramazanu, bit ćemo i u toku godine. Problem je što se mi srcem ne spremamo za to, što svom svojom dušom ne stremimo ka tome. Ramazan nam je bitan jer je to jedan regenerator ljudske duše, naših djela, naših međuljudskih odnosa. To je najbolji način približavanja Uzvišenom Bogu. Problem je u nama, u našim srcima, jednostavno smo nemarni prema tim stvarima, koje su krucijalne za naše živote. Znamo da su se ashabi pripremali iskreno i srcem unaprijed šest mjeseci za ovaj mjesec, a ostatak godine bi uživali plodove Allahove milosti koji se spuste u ovom mjesecu. Tako isto i mi trebamo, neke stvari popravljati i raditi prije samog dolaska ovog mjeseca, a ne već kada on dođe, tada bi nam sigurno bilo bolje i u ostatku godine.

Akos.ba: Primjetno je da mektebi daju odlične rezultate, međutim kada ta ista djeca odrastu i počnu ići u srednju školu bivaju dezorijentirana u današnjem sistemu vrijednosti. Koliko ima aktivnosti i projekata Islamske zajednice za omladinu i kako biste ih vi podstakli da budu koristan član društva?

Abdusammed: Islamska zajednica je u posljednih par godina aktivno radila na iznalaženju rješenja za taj problem. Hvala Allahu, iskrenim nijetom nekih ljudi, započeta je Mreža mladih, skoro u svakom dijelu Bosne i Hercegovini, pa čak i širom dijaspore. Odličan projekat, međutim ovdje je opet poseban zadatak na imamima. Veliki je izazov raditi sa omladinom, s obzirom da na mnogim drugim mjestima ima dosta stvari koje ih privlače. Zbog toga je jako bitno na ove stvari obratiti pažnju još kada su djeca u mektebu, jer je to jedan veliki proces, u kojem je potrebno stalno biti aktivan i progresivan. Na taj način, prateći tu djecu i omladinu konstantno imat ćemo velike rezultate, i kasnije odlične individue koje će graditi ovo društvo. U toku toga praćenja jako je bitno da se toj djeci daju određeni zadaci, i također da oni odlučuju sami za sebe o nekim stvarima, na taj način osjećat će se jako bitnim dijelom društva, što će ih podstaknuti da budu što korisniji.

Akos.ba 

Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR