Godišnjica Povelje: Za Kulina bana i dobrijeh dana

0
2

Kulinova povelja nosi tačan datum svoga postanka – napisana je 29. augusta 1189. godine na pergamentu. To je prvi i najstariji pravni dokument u cijelome (južno)slavenskom svijetu koji je pisan na papiru sa posebnim jezičnoizražajnim i kulturnohistorijskim  vrijednostima.

Piše: Prof. dr. Amira Turbić-Hadžagić

Nastala je nakon ugarsko-bizantskih ratnih sukoba, 50-ih i 60-ih godina 12. stoljeća, a koji su završeni privremenim učvršćivanjem supremacije u Bosni. Početkom 80-ih godina 12. stoljeća, tj. 1180. godine bansku vlast u Bosni, koja se tada nalazi na prostoru između Grmeča i Drine, preuzima Kulin: čovjek sa iznimno i nesumnjivo dobrim državničkim i upravno-organizatorskim sposobnostima. Takva je Kulinova vladavina u narodu  zapamćena kao razdoblje blagostanja, pa još i danas možemo čuti izreku: Za Kulina bana i dobrijeh dana.

Ima više razloga što se Povelji Kulina bana poklanja velika pažnja:  to je historijski dokument koji predstavlja ugovor sa zakletvom kojim njen izdavač  – ban Kulin – daje Dubrovčanima slobodu trgovanja u Bosni. Jedan je od rijetkih bosanskih spomenika ali istovremeno i (južno)slavenskih dokumenata, pisan perom, koji je stigao do nas u čitkome stanju, osobito ako se zna da su natpisi na Kulinovoj ploči, koja potječe iz sredine 12. stoljeća, a nađena je 1898. godine u selu Muhašinovićima kod Visokog, isprekidani i znatno oštećeni. Da je za vrijeme vladavine Kulina bana postojala institucija suda svjedoči Ktitorsko-nadgrobni natpis sudije Gradiše koji je pronađen 1964. godine u naselju Podbrežje kod Zenice (danas se nalazi u Muzeju grada Zenice), kao dio kulturnoga bosanskoga naslijeđa iz ovoga perioda.

Povelja Kulina bana je najstarija bosanska isprava s našega tla, pisana bosanskim književnim jezikom, ujedno je i najstariji zasvjedočeni štokavski tekst. To je dvojezični dokument. Pisan  je latinskim jezikom i latinicom, s prijevodom na starobosanski jezik napisan bosančicom. Tekst Povelje Kulina bana koji je napisan na starobosanskome jeziku bosančicom, slobodno je prepričana sadržina latinskoga teksta.

Ovim zasvjedočenim dvojezičnim i dvopismenim spomenikom otvaraju se vrata za povijesni razvoj bosanskoga književnog jezika i njegove diplomatske građe.

Također, važno je napomenuti da Povelja Kulina bana najbolje govori o kulturnoambijentalnim uvjetima razvoja poligrafičnosti i polijezičnosti na cijelome području srednjovjekovne Bosne i Huma (danas Hercegovine). Ovaj dvojezični i dvopismeni dokument neprijeporno daje filolozima, lingvistima, historičarima, historičarima prava i drugima poticaj za proučavanje naslijeđene bogate bosanske kulturne baštine.

Povelja Kulina bana univerzalnoga je karaktera i neposredno odslikava sve odlike i oblike suživota, humanizma, tolerancije, odnosno poštivanje drugih i drukčijih.

Jezično je iznimno dragocjena kao stilistička tvorevina po kojoj će kasnije biti pisane mnoge druge povelje, darovnice, pisma, trgovački ugovori, potvrde, priznanice i zakletve, ali i modeli izražavanja u srednjovjekovnoj Bosni.

U ovoj Povelji bosanski ban Kulin zaklinje se knezu Krvašu i svim Dubrovčanima da će im pravi prijatelj biti „odsada i dovijeka“. Svi Dubrovčani gdje god „hode“, gdje god se žele kretati i gdje god budu prolazili, trgujući, bit će dočekivani s pravim povjerenjem i čistim srcem, bez ikakve zlobe. Dokle god u banovoj zemlji budu, neće im od njegovih časnika prijetiti sila, a davat će im savjet i pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.

 

(Bportal.ba)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime