Za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu (1991.-1995.), pored zločina protiv mira i sigurnosti čovječanstva, na okupiranim područjima i opsjednutim gradovima izvršeni su brojni zločini nad civilnim stanovništvom, uključujući i genocid nad Bošnjacima.
O tim zločinima, posebno u dolinama rijeka Drina, Neretva, Sana i Lašva te u Bosanskoj posavini, pored brojnih dokumenata, podataka, izjava, informacija, saznanja i drugih dokaza, svjedoči i veliki broj likvidiranih i protjeranih žrtava.
Velikosrpski agresor je u i oko Srebrenice jula 1995., uz učešće srpskih kolaboracionističkih oružanih formacija iz Bosne i Hercegovine, u toku jedne sedmice likvidirao i zatrpao u masovne grobnice na hiljade zarobljenih Bošnjaka; na stotine živih zakopao; muškarce, žene i dječake sakatio i klao; djecu ubijao pred očima majki; natjerao djeda da pojede džigericu svoga unuka; silovao žene i djevojke; deportirao oko 30.000 ljudi, uglavnom žene i djecu, priredio scene dostojne Danteovog Pakla. O tome postoje brojni dokazi, među kojima i masovne grobnice, koje je pokrila trava, a zvijeri raznijele kosti. To su, prema ICTYu “scene iz pakla, napisane na najmračnijim stranicama ljudske historije”.
