8. Juli 2019

Podsjetimo se da je (zbog konfesionalnih stavova) kršćanska Crkva 1054 podijeljena na katoličku (zapadnu, zaključci Crkve nisu u važnosti dok ih “papa ne odobri”) i pravoslavnu (istočnu, “raznih biskupa” Carigrada itd.), sa Drinom i Dunav-om kao graničnom crtom. No, kako neki građani, nisu prihvatili rečen-u Crkvenu podjelu, stoga su od Vatikana nazvani krivo-vjernicima  i sl.). Te činjenice su crkveni sudovi cijenili kao teške delikte. U Vatikanu i sad  postoje (ne)otvoreni arhivi po tom osnovu. U njima rade brojni gostujući instituti.  Hajde da u dobroj namjeri za Srebrenicu, rodni zavičaj naše malenkosti, gdje je rođena i Bosna Srebrena, podvrgnemo pozitivno-j kritici, pa da pokušamo inventar-isati bitne greške ljudskih prava koje čin-e-inili ti poštovani franjevci!?

 

  1. (Polu)istinita povijest franjevačke provincije Bosna Srebrena

 

Zna se da je Povelja Kulina Bana Bosne (od 29. 08. 1189) posvećena Dubrovčanima. Njima je taj akt omogućavao slobodu  trgovine na  području cijele Bosne. Stoga su u Srebrenici imali svoju koloniju. Međutim, malo se pisalo o Kulinovim aktima privrednog razvoja svoje države, posebno o razvoju rudarstva. On je u Bosnu, krajem 12. stoljeća, pozvao Sase, rudare iz Ugarske (gdje su se naselili nakon progona iz svoje domovine – Njemačke). Oni su dosta brzo došli u neke gradove istočne Bosne, gdje su se nalazile rimski tragovi ruda obojenih metala i željeza (Srebrenica, Vareš, Olovo, Fojnica).

  • Opće je znano da je utemeljitelj franjevačkog reda bio čuveni Franjo Aški (1181 – 1226). Taj katolički reda je Papa Inocenc III. odobrio. Za ovaj tekst je bitno spomenuti i da je Papa 1291. godine izdao nalog provincijal-u provincije Slavonije (Hrvatske) da pošalje u Bosnu dvojicu franjevaca, vještih jeziku tamošnjeg pučanstva, da bi trajno radili na iskorjenjivanju krivovjerja. Znači, franjevci nisu u Bosnu dobrovoljno “došli, već su “poslani” po imperativnoj naredbom Pape;
  • Franjevci su po osnovu zadatka od Pape rado došli i u bogatu Srebrenicu. Od sredstava crkvenog poreza (što se plaćalo dok je Crkva bila državna vjera), oni su tu (1390. godine) sagradili Crkvu sv. Nikole. Ona je 1411. godine, nažalost porušena od strane inkvizicije (vojske Ugarske), kad su se borili protiv patarena, čvrsto zatvoreni-h u rečenoj Crkvi. Oni su cijenili da spomenutu Crkvu ne treba obnavljati, jer je “premalena” za njihove potrebe (plac za samostan). Stoga su u blizini (100 dužni-h metara) počeli, 1453. godine da grade Manastira sv. Marije. Crkva je imala planiranu dužinu 17 metara skupa sa brodom (svetištem), a bez broda 8 metara. Zgrada samostan-a je građena na ključ 17×14 metara;
  • Osmanlije (a ne Turci kako pogrdno govori Vatikan) ratovali sa Mađarskom. Osvojili su Srebrenicu 1462. godine.  Rečeni Manastir je završen 1517. godine, pa je u njemu odmah proglašeno postojanje Bosne Srebrene. Sve je normalno bilo do 1715. godine, kad su ” autrijski vonici zapalili samostan”, piše fra Lubo Lucić (Zbor… 1944), mada drugi franjevci lažno tvrdeda da su to učinili Turci;
  • Odlukom Berlinskog kongresa (13. 7. 1878) je Bosna”okrnjena”, bar za oko 20.000 km2, pa je, valjda zbog plana njene dalje podjele  nazvana: Bosna i Hercegovina. Ali, navedeni akt nije ratificira-n od potpisnica spomenutog akta, a ni Bosne. Franjevci do sad  nikad nisu ni pokušali da obnavljaju 6 franjevačkih manastiru u donjem toku obala  Drine (pa i Srebrenicu), jer su njihovi rušitelji bile države koje su imale podršku Vatikana. Kako tad tako i sad. Nelogično, nego šta! Ali, protiv tog čina su se izjašnjavali ugledniji Bošnjaci (E. Kamenica, Što će Bosni dva imena, OSLOBOĐENJE, III 1997);
  • Bosna (i Hercegovina) nema uopće stalnih granica, jer su one privremeno utvrđene sa brojnim međunarodnim ugovorima, koji nisu zakonski prihvaćene (H. Šneler, Državno…, Beograd, 1893, 55-66);
  • Nisu nikad Bosni plaćene ratne štete (koje se sad na aproksimativan način procjenjuju za više desetina milijardi dolara). Stoga građani naše države, počev od spomenutih agresivnih ratova, kad su u pitanju pokazatelji ekonomskog razvoja nalaze se na mjestu “keca” među državama Evrope. Donald Hejs cijeni, rečeno figurativno: Od BiH postoji samo fasada (OSLOBOĐENJE, 25. 3. 2005);
  • U Srebrenici postoji staro groblje katolika, koje sad ima samo jedan oštećen spomenik. Na tom su prostoru i Srbi (bez kupovine lokacije) podigli crkvu i svoje groblje. Preostali dio groblja nije ni ograđeno, zašto se katolici i ne “sikiraju”! Druge konfesije sa  istog područja imaju druga ponašanja;
  • Patarenska konfesija je izvorno imala naziv Bosanska crkva. Vatikan ih je nazivao Crkva bosanska, što je leksički nepravilno. Jer, nazivi kršćanskih konfesija imaju drugi red riječi. Prvo se stavlja prisvoji-ni pridjev pa imenica (katolička crkva…). U navedenom slučaju je obratno. Uglednik Ćiro Truhelka je koristio naziv:  “bosanska narodna (patarenska) crkva”(.. Napredak, Zagreb, 1992, 767);
  • Kad je inkvizicija katolika u ime svoje konfesije činila zla djela, pape (Ivan II) su tražile od Boga Po tom je osnovu obrazovana i posebna komisija. O tome je, pored drugih radova, i iz pera Stjepana Lice, sa  Franjevački institut za kulturu mira, Split, 2000. godine napisan prigodan tekst. Ali, Papa Franjo, umjesto tražnje oprosta od Bogam, sad istiće uzjamne oproste od svih konfesija.

 

 

  1. Neka direktna, franjevačka kršenja ljudskih prava

 

Pored činjenice da su franjevci na planu kulture i obrazovanja građana Bosne uradili mnogo dobrih djela. Nažalost, oni  su i kontinuirano dosta griješili! Neka neke budu spomenute i u narednim redovima:

  • Podsjetimo se i na naredni povijesni biser. Krajem XII stoljeća su knezovi Bibirski (Šubići) živjeli na prostoru između Vranskog jezera, rijeke Krke i Skradinskog buka. Imali su vazali-ni odnosima prema Ugarskoj. Ban spomenutog područja je bio Pavle (1272-1312). Ugarska mu je dala i ovlaštenje gospodstva nad Bosnom. On je tu ovlast prenio na brata Mlade I. Šubić-a (1299 – 1304). On je poginuo na prostoru istočne Bosne, moguće u borbama sa pataren-ima kod osvajanja srebrenog Rudnika Sase, da se mogao praviti novac. Kasnije je ban Pavle za gospodstvo Bosne postavio svog sina Mladena II (1304 – 1313). Zajedno su kovali hrvatsko – bosanski novac. Dugo vremena se lažno krila kovnica tog novca. Tek je nedavno list OBOL (iz Zagreba) objavio da je novac nije kova-n u Srebrenici;
  • Službeno se tvrdi da poslije 15 stoljeća države imaju sekularni karakter. Crkve se ne smije “miješati u politiku”. Ipak, redovna je praksa, naročito sa kršćanskim konfesija-ma Bosne da čine brojne audijencije kod prvaka države i obratno. Na taj način očekuju političku podršku za krucijalna pitanja (pa i kad su u pitanju susjedne države), o čemu mediji opširno pišu;
  • Posredstvom franjevaca su se mnoga djela povijesne baštine Bosne preselilo izvan granica Bosne. Tipičan je slučaj Juraj-a Strosmajer-a (1815 – 1906), bivšeg i hrvatskog biskupa. On je svojim ugledom uticao da se relativno mnogo kulturni spomenika Bosne prenese u muzeje Zagreba i Beča. I u svojoj zbirci je imao i nekoliko bosanskih starina;
  • Zalažu se bez političkog osnova za rehabilitaciju velikog broja franjevaca, koji osuđeni pred međunarodnim i domaćim sudovima za ratne zločine. Dozvoljavaju im da istupaju na franjevačkim skupovima. To bio slučaj sa ratnim zločin-inima Dariom Kordićem;
  • Srbi i Hrvati Bosne tvrde (bez materijalnog dokaza) da su konstitutivni građani te države. Oni ignoriraju bitnu nacionalnu poruku bana Stjepan II. Kotromanić (vladao 1314 – 1353), bitnog graditelja Bosne, kad veli: Ako Bošnjanin bude dužan,da mu nije vjere ni ruke od gospodina bana (15. 8. 1322; piše M. Dizdar, stari bosanski tekstovi, Svjetlost, Sarajevo, 1990, 85);
  • Istina, broj hrvatskih građana Bosne je kontinuirano u relativnom manjku u odnosu na druge konfesije, jer je Katolička Crkva u 11 stoljeću, preciznije, u vrijeme Papa Grgura VII, kandidati za svećenstvo moraju da obećaju da će “svoju službu vršiti u božanstvu” (celibatu). Na taj se način krše ljudska prava (tač. Pravo na stupanje u brak i pravo na osnivanje obitelji). Vatikan potpisnik Povelje UN;

Kad je nakon raspada ex-Jugoslavije Srbija učinila agresiju na BiH, Hrvati su “šatro” ratovali protiv Srba. Ali, njihovi predsjednici su se (oko 50 puta) tajno dogovarali oko moguće podije-le BiH. Aktom Dejtona (14. 12. 1995), na taj su akt stavili potpis i predstavnici spomenutih država, što je materijalni dokaz da su oni bili glavni vinovnici agresije na BiH. Stoga se sad za relativno veći broj Srba i Hrvata sudi u Hagu.

 

  1. Kako se realno može ispraviti greška za Provinciju Bosna Srebrena?

 

U prethodnom je tekstu ukazano na i moguće greške Vatikana, zašto bi Papa mogao zatražiti oprost od Boga. U red takvih grijehova, po našoj procjeni, kako smo već spomenuli, spada i (ne)obnavljanje crkvi  oko donjeg toka Drine. Stoga se u Manastiru Bistrik – Sarajevo sad obilježavaju obljetnice Provincije Bosne Srebrenice. Takva  se slavlja mogu činiti i u drugim krajevima svijeta, ako u njima ima franjevaca:

  • Samostanska crkva Svete Marije u Srebrenici, gdje je prije više od 500 godina proglašeno postojanje Provincije Bosna Srebrena, treba da ponovo zasija u izvornom sjaju. Za navodno “ukazanja” Gospe (1981) u Međugorju stvarati novo svetište katolika, a zaboravlja Srebrenica;
  • Kad bi se obnovila Crkve sv. Marije u Srebrenici, pored konfesionalne uloge, u samostan bi se mogla smjestiti spomen biblioteka Juraja Dragišića, velikog franjevačkog humaniste, filozofa i teologa, rođenog u Srebrenici (oko 1445. godine);
  • Zatim, tu bi, namjesto ekološki zagađen-og Sarajeva, mogao biti glavni rekreativni centar umirovljenih aktivista katoličanstva, pa i onih  iz Vatikana. Jer, Srebrenica je i ugledna vazdušna banja. Ima i ljekovito izvorište vode Guber, koji iznimno dobro služi za rekreaciju iznemoglih (bolje nego Banja Leviko u Italiji);
  • Međutim, u praksi nije tako, jer se legendarna Provincija Bosna Srebrena izgubila legalitet, paljenjem od vojske Austrije i slavljem na Bistriku. Hitno bi trebalo ispraviti pomenuti  naziva franjevačkog objekta. Jer, nelogično je da slavlje obljetnice bude na Bistriku – Sarajevu (kad je 2009 iz budžeta BiH sagrađena kapelica u Srebrenici), pa makar to bilo i na fudbalskom stadionu Srebrenice.
  • Tom se postupku građani čude! Jer, franjevci su u praksi učinili mnoga dobra djela, ali su od svog postanka, radi sebičnosti, imali i greške mnogih temeljnih ljudskih prava! Sramno, nego šta!?

Stari Latini su govorili: Istina se može neko vrijeme zataškavati (skrivati), ali se ne može pobijediti (uništiti, zatrti).

Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR