13. Mart 2019

Pojave se u životu naše novine osobe koje brinu o njoj isto kao da su, u najmanju ruku, plaćene za to ili kao da dobivaju honorar, i to ne bilo kakav.

Novo prijateljstvo
Ni jedno, ni drugo ne veže Šefika Rizvanovića za Oslobođenje, odnosno za cijelu našu kuću, u kojoj se nalazi i nekoliko portala, pa TV, ali Rizvanović, malo, malo, iz rodnog Stoca nam pošalje zanimljive fotografije.

Pošalje ih i sa svojih putovanja po Hercegovini, a, hvala Bogu, Šefik voli da putuje, jednako kao što voli i da fotografiše.

Tome je bio sklon i u mladićkom dobu, pa je tada kao jedan od rijetkih u svome gradu s vrlo kvalitetnim fotoaparatom napravio fotografije koje su već ušle među korice njegove knjige, ali su bile viđene i u Novom hramu u Sarajevu.

Izložba tih davnih fotosa Stoca, koju je otvorio ondašnji francuski ambasador u BiH, okupila je, činilo se, sve Stočane koji žive u glavnom gradu BiH. Da ste samo vidjeli njihova lica dok su pokušavali prepoznati osobe na tim fotosima, dok su uzdisali, ovaj je umro, ovaj je odselio, ovaj je nestao, ovaj je bolestan, ovaj, ko je ovaj… je li moguće…

A hroničar svoga grada, Šefik Rizvanović, objašnjavajući na tečnom francuskom, kao da je rođen usred Pariza, tumačio je ambasadoru šta u Stocu više nema od onog što je on zabilježio na slikama.

Mnogo toga nema, nažalost.

Ispričao mu je i o svojim susretima s mladim strancima koji su, putujući Evropom, nabasali na Stolac i ostali zadivljeni tim gradićem. Fotografije koje su napravili objavljene su u nekim poznatim ondašnjim časopisima i svjedočile o dalekom, nepoznatom gradu, s rijekom Bregavom, boje neba iznad nje.

Iz tog susreta rođeno je jedno krasno prijateljstvo, koje je nedavno neumorni Šefik obnovio, s njihovom djecom. A ove fotose nam je poslao, bez ikakvih ambicija, najmanje zato da bi se oko njih dizala uzbuna.

Objasnio je, popeo se na vrh munare jedne stolačke džamije, odozgo pogledao svoj grad, oduševio se njegovom ljepotom kao da ga prvi put vidi i uslikao ga.

Odraz oka
Nasmijao se, govoreći: “Eto, ni hodža se više ne penje na vrh munare, nego sa zemlje pušta snimke ezana.”

Fotografije su tipičan dokaz da su uvijek odraz oka koje gleda.

EDINA KAMENICA

(oslobodjenje.ba)

Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR