10. Juli 2019

Mama Amra je te prohladne zimske noći bila iznenađena čuvši zvono na vratima. Pogledala je po sobi, sva djeca su tu. Kada je otvorila vrata, ugledala je nepoznatog mladića i djevojku.

– Mladić mi je objasnio da je nekada i on živio u ovoj kući, oženio se u međuvremenu i sa izabranicom putuje za Austriju, gdje namjeravaju živjeti. Došao je po svoj fotoalbum. Našli smo ga u podrumu, govori Amra, jedna od 15 SOS mama iz SOS Dječijeg sela u Sarajevu.

U Gračanici, u tamošnjem selu, ima 13 porodica i 13 mama. Svi su dio SOS Kinderdorf International, organizacije koja već sedam decenija djeluje u 134 zemlje svijeta, na svih pet kontinenata, pružajući podršku prvenstveno djeci bez roditeljskog staranja, ali ne samo njima. SOS Dječija sela u BiH, u kojima danas živi 243 djece, postoje od 1994. godine i za svoj rad su dobila brojna priznanja.

Sirup od ruže

Amri, koja je već punu deceniju SOS mama, nema većeg priznanja od tog kada joj se neko od njeno petero djece (tri dječaka i dvije djevojčice) po povratku iz škole odmah baci u zagrljaj.

– Zovu me svi mama, kaže ova vedra žena, nakon što joj se 12-godišnja Ivana, najstarije dijete, tako obratila, pitavši je koliko tačno sirupa od ruže treba uliti u čašu.

Amra pokazuje djevojčici i okreće se nama: “Puno sam poslova promijenila i nisam se nigdje pronašla, ali čim sam počela volontirati u SOS selu Gračanica, pomislila sam da je ovo idealan posao za mene. Čini mi se da imam dovoljno emocija da ih pružim toj djeci. Slobodno razgovaramo o svemu. Dobro, ne baš o svemu. Neke stvari koje njih mogu povrijediti, kao što su teške situacije u porodici iz koje potiču, zlostavljanje, socijalni status, to preskačemo. Znam da se u ovoj dobi oni ne mogu nositi s tim, no, sazrijevajući, sami shvate, sami se otvore i sami traže da podijele sa mnom ono što su otkrili i spoznali”.

Osjeća se uzbuđenje u sobi. Kako i ne bi? Za četiri dana Amrina porodica putuje na jezero Caldonazzo, jedno od najljepših turističkih mjesta u Italiji, iz kojeg ističe rijeka Brenta, koja se ulijeva u Jadransko more. Amra nam se izvinjava zbog kartonskih kutija svuda unaokolo. U jednima je odjeća, u drugima olovke, bojice, u trećima su stvari za plažu. Od sinoć se pakuju. Ostaju 15 dana.

– Tvrde da je to jedan od najopremljenijih kampova, s desetinama radionica. Svako dijete može pronaći nešto za sebe, govori Amra, napominjući da ona već sada zna šta će koga od njene djece interesovati.

Ustaje i pokazuje nam umjetničke radove, slike, predmete koje su njena djeca uradila od folije, keramike, u tehnici dekupaž.

– Kada smo prošle subote bili u Tešnju, kod moje mame i sestara koji i nas posjete, ponijeli su joj kao poklon ovakvu jednu sliku, govori Amra, a Mia joj odjednom skače u krilo.

– Šta ću, moramo se malo grliti, izvinjava nam se žena, kojoj pritrčava i druga kćerka.

Fotoreporter slika ovaj dirljivi prizor. Amra se smije i pokazuje nam Ivanine četiri medalje s fudbalskih turnira. Djevojčica nam mirno objašnjava da je gledala dječake i pokušala i ona. Dopalo joj se. Sada se ne može odvojiti od lopte.

– Ali, zna se, prvo je svima učenje. Naravno, to ne ide lako, pogotovo sada kada je lijepo vrijeme, smije se Amra.

Inače, oko savlađivanja nastave svakoj SOS mami u ovom selu pomaže Centar za rani rast i razvoj koji je dio SOS porodice.

– Govorim stalno djeci, i kada vam je najteže, ne gledajte nikada na život kao da ste u tunelu. Uvijek postoji svjetlost. Njih najviše pogode situacije vezane za biološke porodice, a sva ih moja djeca imaju i svi su u kontaktu s njima. Jedan dječak je, recimo, sada kod svojih. Mia je ovdje došla sa 17 dana, a i ona danas ima vezu s biološkom majkom. U početku joj je bilo teško ići kod nje i plakala je, a sada s lakoćom odlazi i s lakoćom se vraća, govori mama Amra, napominjući da je sudbina svakog djeteta drugačija.

– Nijedno nije odbačeno i mi njegujemo njihove odnose, nastojimo da se oni zbliže, možda i potpuno spoje ako se steknu uslovi. Roditelji neke djece su bolesni, neki su smješteni u raznim ustanovama i, naravno, djeci nije lako shvatiti da su to ljudi koji nisu mogli da se brinu za njih. Budu ljuti zbog toga, emotivno ih ponekad odbacuju, ali vremenom se sve slegne. Čak sam imala situacije da su djeca roditelje, kada bi se osamostalili, zvala sebi, da žive zajedno, govori Amra.

Nakon što postanu punoljetni i odu iz sela, njegovi stanari nikada ne prekidaju vezu sa porodicom i, eto, dvije su djevojke nedavno odlučile da u vjenčanici izađu upravo iz svoje SOS kuće.

– Kada sam ušla u ovu porodicu, u njoj je bilo četvero biološki povezane djece, dva brata i dvije sestre. I danas sam sa njima u dobrim odnosima, dođu često, jedna od sestara je stalno ovdje sa nama, a živi u kući za mlade. Braća imaju stan u gradu. Kao i svi mladi, puni su dilema, pitanja, a znaju da mogu doći u svako doba, ističe mama Amra, napominjući da oni, kao humanitarna organizacija, ne bi mogli opstati bez dobrih ljudi koji ih podržavaju već 25 godina.

– Svima njima, pa i onima koji nam se izvinjavaju što su im prilozi mali, mi smo beskrajno zahvalni. Sve što dolazi iz srca, veliko je, govori Lamija Turčilo, jedna od uposlenica SOS sela.

Prvi put u vozu

Amra napominje kako su u početku mislili​ da djeca ne treba da učestvuju u humanitarnim akcijama, “a onda smo shvatili da i oni moraju znati vrijednost ruke koja daje pomoć”.

– Desilo se da se u Mijinoj školi zapalio onaj mali Isa u školskom dvorištu, i kada je trebalo da ide na operaciju, predložila sam da mu pomognemo. Svako se odrekao dijela džeparca. Učiteljica je plakala, a ja sam bila tako ponosna na svoju djecu, priča Amra.

Mia joj ponovo pritrčava, pita je da li nam je rekla da su nedavno bili na izletu u Mostaru.

– Nikad prije nismo sjeli u voz, govori nam djevojčica, dodajući da su se puno slikali.

Sjetismo se opet mladića s početka našeg teksta.

– Pitala sam ga: Pa, kada si odlazio iz sela, zašto nisi ponio album? On mi je mirno odgovorio: Znao sam da će ovdje biti najsigurniji, kazuje mama Amra.

Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR