FOČA 1992:Kažite svima da ima takvih ljudi-zvijeri tu, pored nas/Crne noćne radnje/GENOCID (SVJEDOČANSTVA)

2
10

Foča – FOČA,1992.:«Kažite svima da ima takvih ljudi-zvijeri tu, pored nas. Na kakvu god kaznu da ih osude, pravdi se udovoljiti ne može»
Pravda
U fočanskom Srednjoškolskom centru bio je jedan od logora u koji su zatvarane djevojke i žene muslimanske nacionalnosti. Sve su bile silovane više puta. Najčešće su dolazili tzv. «Ćosini stražari» među kojima su bili i Gojko Janković, Dragan Zelenović, Janko Janjić i Zoran Vuković. Žene koje bi se pokušale oduprijeti ili protiviti dobijale su žestoke batine, a onda bi doživjele i grupno silovanje. Mnoge od njih, usljed takvog mučenja, poslije su se suočile sa teškim psihičkim problemima. Dok su jedne postale suicidne, druge su se branile indiferentnošću, a većina ih je bila u depresiji.
U noći šestog na sedmi juli 1992, Dragan Zelenović je došao u Srednjoškolski centar. Iz grupe zarobljenih je izdvojio četiri djevojke. Odveo ih je u susjednu učionicu gdje ih je čekala grupa vojnika, a onda je napravio «raspored», koji vojnik će koju djevojku silovati.
Jedna od silovanih djevojaka iz Foče na kraju svog iskaza pred haškim Tribunalom izjavila je: «Neke od nas su doživjele i po 70 silovanja. To mučilište normalan čovjek ne može ni zamisliti. Molim vas kažite to svakome. Kažite svima da ima takvih ljudi-zvijeri tu, pored nas. Na kakvu god kaznu da ih osude, pravdi se udovoljiti ne može».
Dženana Karup-Druško

zu  zu                 2049

FOČA,1992. : Uplašena devojčica
Noću su srpski vojnici policijskim i vojnim automobilima dolazili po djevojke i žene koje su bile zatvorene u «Partizanu». Odvodili su ih u hotel «Zelengora», Srednjoškolski centar (u njemu je bio vojni štab), zatim na Velečevo (naselje u blizini Foče u kome je prije rata izgrađen najsavremeniji zatvor za žene u tadašnjoj Jugoslaviji) gdje je također bio jedan od štabova. Jedna od njih je opisala šta se tamo dešavalo: «Grupe četnika bi se redale na nama na najokrutnije načine. Iživljavali su se nad ženama I djevojčicama koje su gotovo bez svijesti ležale na podovima. Bili su pijani, zakrvavljenih očiju. Pili su alkohol i neke tablete govoreći da im se od toga podiže raspoloženje jer im nije lako da svaki dan kolju ljude.»
Djevojka koja je u haškom Tribunalu svjedočila protiv Janka Janjića Tute, Zorana Vasiljevića Gice,Dragana Zelenovića Zelje, Jaska Gazdića i Zorana Matovića, ispričala je: «Sjećam se pet djevojaka od kojih je najstarija imala 27, a najmlađa 15 godina. Punih dvadeset dana su ih odvodili i dovodili. Sve su imale jake bolove zbog unutrašnjih i spoljašnih povreda. Neprekidno su krvarile… Samo smo ih prestali viđati. Pretpostavili smo da su ih ubili jer im više nisu bile ‘potrebne’.»
Grupa kojom je komandovao Gojko Janković «čisteći» fočanska sela uhvatila je grupu od 60 civila I dovela u objekat Buk Bjele. Radi se o montažnim barakama napravljenim prije rata. U grupi su bile uglavnom žene, djeca i stari ljudi. Muškarce su postrojili pored Drine i jednog po jednog odvodili na ispitivanje. Žene su odvojili od djece prijeteći im da će biti silovane i ubijene ukoliko ne kažu gdje im se kriju muževi.
Ispitujući jednu ženu Zelenović je rekao da joj ništa ne vjeruje, a onda pozvao stražare koji su je odveli u prostoriju u kojoj je bila grupa vojnika. Silovali su je jedanput, dvaput, triput… Trajalo je satima. Nakon desetog silovanja izgubila je svijest. Polivali su je vodom, a onda je opet silovali…
I petnaestogodišnju djevojčicu koja prestrašena nije mogla da govori Zelenović je optužio da neće da mu kaže istinu. Odvela su je trojica vojnika. Svi su je silovali.
Dženana Karup-Druško

zu  zu                 2051
FOČA,1992. : Crne noćne radnje
Crne noćne radnje
«Rođena sam 1973. godine u Foči. Živjeli smo u jednom malom selu gdje nas je zadesio rat. Odmah smo bili odsječeni od grada i samo smo načuli da se u Foči dešavaju strašni zločini. Narod se okupio u zbjegove i bez ikakvog cilja lutao po šumama, skrivajući se po noći u pećinama. Moja porodica je bila u zbjegu ispod planine Zelengore. Niko nije znao gdje da bježimo jer smo bili okruženi sa svih strana. Plačmale djece, nemoć starih ljudi, strah i panika odraslih… to je ono što pamtim iz tih dana. A onda, trećeg jula 1992, pohvatali su nas srpski vojnici i odveli u Foču», ovako počinje ispovijest jedne od silovanih žena.
Opisala je šta joj se dalje dešavalo: «Odveli su nas u sportsku dvoranu Partizan koja je od SUP-a udaljena svega 30-tak metara. Prostorija u koju su nas zatvorili bila je prepuna. Broj žena se mijenjao, ali nas je bilo oko osamdeset. Više od 40 dana podnosila sam zla i poniženja od kojih se nikad neću oporaviti. Da li je to bila nesreća ili Božija kazna? Ne znam… To što sam preživjela gore je od smrti.Izgubila sam sve. Broj mojih poniženja, broj još uvijek živih rana, ne mogu nikome kazati jer je prevelik.»
Sjeća se prvog silovanja: «Dragan Zelenović me je udario kundakom po glavi. Pala sam bez svijesti. Kad sam došla sebi vidjela sam da mi je odjeća pocijepana. Silovao me je, a onda je bio uporan da mi nožem na grudima istetovira krsta!»
Ispričala je da su je odvodili noću sa još nekoliko djevojaka u stanove gdje su ih grupe srpskih vojnika silovale satima. Ni to im nije bilo dovoljno pa su stalno izmišljali nove načine iživljavanja i ponižavanja svojih žrtava. Ova djevojka za ono što je proživjela najviše tereti Dragana Gagovića koji je u to vrijeme
bio prvi čovjek fočanske milicije. Nju lično je, izjavila je, Gagović vodio u stanove Muniba Kovačevića I Džafera Zupčevića. «U Džaferovom stanu bila je Borka, njegova supruga, koja se sa četnicima bavila crnim noćnim radnjama».
Dženana Karup-Druško

zu  zu                 2050
FOČA, JULI 1992.:«Izrodit ćeš dobru srpsku djecu»
Sredinom jula 1992. zarobljena muslimanska djevojka je odvedena u jednu kuću u fočanskom naselju Aladža. U kući je bilo 14 crnogorskih dobrovoljaca, a onda je došao i Dragan Zelenović sa još osam vojnika. Zelenović je djevojku odveo u jednu sobu i prijeteći joj da će je zaklati silovao je. Poslije njega je ušao drugi vojnik, treći, četvrti… Zoran Vuković je bio šesti koji ju je silovao. Dok je silovao ovu nesretnu djevojku Vuković joj je grizao bradavice. Grudi su joj krvarile. Ušao je sljedeći i nastavio je mučiti, štipajući joj grudi. Od bolova se onesvijestila…
Samo nekoliko dana kasnije, ova ista djevojka ponovo je bila žrtva grupnog silovanja: Zelenović je sa grupom vojnika odveo u neku kuću u blizini dvorane «Partizan». Silovali su je i tjerali da gleda kako siluju druge djevojke. Tog 23. jula 1992, Zelenović joj je rekao: «Izrodit ćeš dobru srpsku djecu». Istu noć, nakon što su je vratili u «Partizan» po nju su došli Janko Janjić i Zoran Vuković i opet je silovali…
Zbog onoga što je preživjela ova djevojka nikad neće moći imati djecu.

Dženana Karup-Druško

zu  zu                 2048
Foča 1992.:Broj dosjea: 1803

Logor: Partizan – kuća Nusreta Karamana
…Sve su nas rasporedili po sobama. Pošto sam cijele noći bila sa Duškom Dubljevićem, nisam mogla znati šta se dešava u drugim sobama.

Ujutro, kada me je Duško pustio, odmah me je preuzeo „Konta“-Kontić.
Onda je došao „Žaga“ o odvezao nas u Miljevinu.
Sa mnom su bile još tri djevojke: DŽ.B, E.B i A.K (koja je bila dovedena iz Kalinovika).
„Žaga“ nam je rekao da će nas suočiti sa novinarkom šta je koja pričala i ako budemo lagale da će nas prikovati za splav i pustiti niz Drinu.
Doveo nas je u Miljevinu pred jednu kafanu. Uveli su nas i dali nam da jedemo. Mene su odredili da sjedim pored Pere Eleza (nisam znala ko je on ali sam čula da ga tako zovu). Govorio mi je da jedem, a ja sam bila napola mrtva od straha i od svega što mi se dešavalo.
Jedan od njih je rekao:“ Izvedite je tamo da je ubijemo, zar ne vidite da je gotova.“

Odatle nas je Miško Savić (Crnogorac iz Pljevalja) odveo u kuću Nusreta Karaman.

Kad smo tamo došli izašao je „Žaga“ i izveo R.K i A. Doveo nas je na sprat da počistimo sobu gdje ćemo spavati. Mi smo pospremile i stavile spužve. Kasnije dolazi četnik Nikola Brčić-Rođo i odvodi me u jednu sobu i siluje me.

Kad je on završio sa mnom natjerali su nas da siđemo u prizemlje. Tu smo zatekli J. Iz Kalinovika, koju je za sebe držao Neđo Samardžić. On je bio iz Bileće, ali je pred rat bio u KPD-u. Kad je rat počeo pustili su ga i otišao je u četnike.

– Odakle znate sva ta imena?
Prilikom mog boravka sam sve upoznala, jer sam tu bila puna 4 mjeseca.

– Jeste li sva ta 4 mjeseca boravili u kući Nusreta Karamana?
Jesam. Tu je bilo 8-9 djevojka. Neđo Samardžić je kasnije odveo J u neki stan u Miljevini. Nas je bilo prvo 4 djevojke. Onda su doveli J.G, pa L.Č, A.S (iz Miljevine) i A.B (12 godina). A su izdvojili kada su poveli sve žene i djecu iz Miljevine. Tada je Pero naredio Draganu Stankoviću da nju dovede u kuću.

Cilj Pere Eleza je bio da prvi siluje sve djevojke…

Foča 1992.:Broj dosjea: 1803

zu  zu                 2052

fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik

priredio:Kenan Sarać

(defter.bosnjaci.agency)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

2 KOMENTARI

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime