Evropa – Bilo kakva eskalacija krize u Ukrajini izaziva nervozu daleko izvan njenih granica. Europa je zabrinuta zbog svojih energetskih zaliha. S obzirom da trećina gasa dolazi iz Rusije, a oko polovina tog gasa prolzi kroz Ukrajinu, Europu čeka teško razdoblje.
Najzabrinutije su četiri države članice EU čija kompletne opskrba gasom zavisi od Rusije. Još dvanaest država se oslanja na Rusiju u više od polovine svoje opskrbe. Razgovori koji se vode u proteklih nekoliko dana sa dobavljačima, vladinim dužnosnicima i operatorima plinovoda otkrivaju niz problema. Izraz „nafta donosi novac, ali plin donosi moć“ opisuje sve ono što će se desiti ukoliko energija postane potencijalno oružje.
Ukoliko se Rusiji nametnu teže sankcije, hoće li predsjednik Putin uzvratiti zatvaranjem plinovoda? Ili bi to ipak Rusiju previše koštalo?
Ukoliko Ukrajina i dalje bude odugovlačila sa podmirivanjem računa za plin za koje smatra da su nepravedno porasli, hoće li je Rusija izgladnjivati pomoću plina. Razgovorima između Ukrajine, Rusije i EU koji će se u petak održati u Varšavi će se pokušati pronaći rješenje.
Međutim, ako sukob eskalira do tačke u kojoj će se morati upotrijebiti teško naoružanje, hoće li plinovodi morati biti zatvoreni zbog sigurnosti s obzirom da je Ukrajina najveća svjetska tranzitna zemlja za opskrbu plinom.
Ovo su neki od scenarija koji su se izrodili iz činjenice da retorika između Rusije i Zapada postaje sve oštrija. Jedna linija razmišljanja je da obje strane mogu previše izgubiti ukoliko upletu u konflikt nešto tako bitno kao što je energija. Uostalom, plin je jedan od najbitnijih ruskih izvoznih proizvoda i Zapadna Europa je uživala u ruskom plinu čak i tijekom najtežeg razdoblja Hladnog rata kada je sukob između istoka i zapada bio daleko fundamentalniji. No, iako je tek proljeće, iznenađujuće veliki broj proračuna u vezi sa plinom je izazvalo tjeskobu zbog opasnosti da bi zalihe plina ove zime mogle biti vrlo male. Pa zašto onda zapadne zemlje odmah ne pokušaju smanjiti svoju ovisnost o ruskom plinu?
Ukratko rečeno, pokušavaju to učiniti i na sastanku ministara energetskih sektora G7 zemalja koji se održava ovog vikenda će se raspravljati o svim mogućnostima za rješavanje ove situacije.
Za Ukrajinu je najbrža opcija kupovina plina od zapadnih dobavljača umjesto od Rusije i nekoliko plonovoda je modificirano za tzv.“obrnuti protok“. Naprimjer, plin njemačkog energetskog diva RWA se prodaje Ukrajini putem plinovoda koji prolaze kroz Poljsku i Njemačku, a Slovačka je nedavno pristala da se pridruži ovom trgovinskom dogovoru. Međutim, ta količina plina nikad neće zadovoljiti potrebe Ukrajine.
Novi izvori
Osim toga, nada za mnoge države je otvaranje novih izvora plina, pogotovo ukapljenog prirodnog plina (LNG) koji se isporučuje brodovima. Litvanija užurbano gradi LNG terminal u luci Klaipeda na baltičkoj obali koji bi im omogućio isporuku plina iz bilo kojeg dijela svijeta. Kao jedna od nekolicine zemalja koja je potpuno ovisna o ruskom plinu Litvanija je, potaknuta rastom cijena i političkom nestabilnošću, još 2010.godine odlučila stvoriti novi put za plin. Događaji u Ukrajini su samo dodatno požurili Litvaniju.
Da bi se proces ubrzao oprema koja će ukapljeni prirodni plin pretvarati u plin je instalirana na specijalno brod zvani Nezavisnost koji je konstruiran u Južnoj Koreji i koji će Litvaniji biti isporučen u novembru.
Kako bi ispoštovali rok za prvu isporuku do kraja tekuće godine, radovi na terminalu se odvijaju bez pauze, radne snage su utrostručene i predsjednik Litvanije ovaj projekt smatra državnim prioritetom.
Poljska, Estonija i Ukrajina također smatraju ukapljeni prirodni plin jednom od opcija.
Međutim, budući da se LNG kupuje i prodaje na međunarodnom tržištu, za pošiljke iz država kao štosu Trinidad ili Katar se mora natjecati, ai cijene su značajno porasne 2011.godine kada je Japan zatvorio nuklearnu elektranu u Fukušimi nakon katastrofe.
Dakle, proces prelaska sa ruskog plina na LNG će doprinijeti većem osjećaju sigurnosti,ali po višoj cijeni.
Očekuje se i da će Sjedinjene Države uskoro izbaciti na međunarodno tržište svoj plin iz škriljca u obliku LNG-a, ali najranije iduće godine kada se otvori prvi izvozni terminal u Louisiani. Ostali terminali neće biti završeni do kraja ovog desetljeća. Dakle, unatoč molbama nekolicine europskih čelnika, američki plin neće moći spasiti Europu još neko vrijeme.
Dugoročna opcija za Europu je razvijanje vlastitih terminala za isporuku plina.
Norveška, Velika Britanija i Holandija će to pokušati učiniti, ali je malo vjerovatno da se obskrba može toliko povećati.
Osim toga, još jedan plan je proizvoditi plin iz škriljca, međutim nekoliko europskih zemalja strahuje od njegovog utjecaja na okoliš tako da je napredak spor.
Dakle, svaka pomenuta ideja ima nedostatke ili uključuje dodatne troškove. Ali što je gore stanje u Ukrajini, to je veća vjerojatnost da će energija postati meta sankcija ili odmazde za sankcije.
To će u konačnici ubrzati potragu za novim načinima obskrbe plinom kako bi se okončala ruska dominacija u ovom ključnom energetskom sektoru.
(slobodnaevropa)
