Dženan Kulović, ekonomist i analitičar: Balkan i BiH su bojno polje za energetsku prevlast u Evropi

0
3

dzenan-kulovic-ekonomist-i-analiticar-balkan-i-bih-su-bojno-polje-za-energetsku-prevlast-u-evropi_1407184932BiH – Složenost političkih i organizacijskih struktura neminovno se proteže na energetski sektor tako da će jako teško biti zauzeti jedinstven stav kada je eksploatacija energetskih resursa u pitanju. U Bosni i Hercegovini je, zbog nagriženih ekonomskih i političkih odnosa, taj problem sigurno izražajniji nego u Hrvatskoj • Ako je ekonomija uzrok svega, onda je politika uslov svega, izjavio je u intervjuu za Oslobođenje Dženan Kulović, ekonomist i analitičar.

Gospodine Kuloviću, kada smo se sreli, rekli ste mi da naročito proučavate utjecaj energetike na globalnu politiku, ali i politike vladajućih balkanskih elita, posebno kada je u pitanju naš region, to jest Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Srbija. Na koji način BiH trenutačno balansira među energetskim interesima velikih sila?
– Energetski sektor u Bosni i Hercegovini, kao i u zemljama regiona, jedan je od najperspektivnijih i izrazito razvijenih sektora uprkos složenosti političkih i organizacijskih struktura. To su očito prepoznali strani investitori iz Rusije i Amerike čiji su podijeljeni interesi načinili ovaj prostor epicentrom strateškog i geopolitičkog nadmetanja za prevlast u tom sektoru. Najočitiji primjer je Hrvatska koja, uprkos najavama kako ni djelatno ni gestom neće dozvoliti da bude geopolitički prostor nadmetanja, ipak je postala epicentrom sukoba između Rusa i Amerikanaca. Međutim, najveći problem su refleksije takvih obračuna koji su, evidentno, aktualizirali odveć postojani bipolarni problem u Hrvatskoj čija je ishodišna tačka oprečan pogled na investitore od državnog vrha. Načinjeni propusti koji za rezultat imaju izostanak energetske strategije na nivou Bosne i Hercegovine mogu dodatno podgrijati odveć usijanu ekonomsku i političku situaciju kod nas. Složenost političkih i organizacijskih struktura neminovno se proteže na energetski sektor tako da će jako teško biti zauzeti jedinstven stav kada je eksploatacija energetskih resursa u pitanju.

Američko-ruski interesi

U Bosni i Hercegovini je, zbog nagriženih ekonomskih i političkih odnosa, taj problem sigurno izražajniji nego u Hrvatskoj. Zbog toga, očito investitori u širokom luku obilaze BiH u pokušaju pridobijanja političke volje, što nije slučaj u susjednim zemljama čija će se politika izbora investitora neminovno odraziti na Bosnu i Hercegovinu. Iako sam dubokog uvjerenja da je moguće donijeti jedinstvenu energetsku strategiju na nivou Bosne i Hercegovine, američko-ruski interesi na Balkanu mogu dodatno usporiti ovaj proces koji u konačnici može izazvati dodatne političke nesuglasice oko prevage za izbor najpovoljnijeg investitora. Trenutnu povoljnu pregovaračku poziciju BiH može iskoristiti kao oružje u približavanju euroatlantskim integracijama na čemu je potrebno raditi ekspertski i timski vrlo ozbiljno i bez improvizacija. Ovaj problem je trenutno u fazi inkubacije i najbolje je pristupiti njegovom rješavanju odmah, jer će neminovno u skorijoj budućnosti priča o energetskoj prevlasti biti osnova ekonomskog i političkog nadmetanja.

• Kakva je tu uloga Rusije, kakva Amerike, a kakva EU?
– Ako dublje analiziramo energetsku politiku, sa sigurnošću možemo svjedočiti da je područje Balkana pravo bojno polje za energetsku prevlast u cijeloj Europi. Balkan obiluje neiskorištenim energetskim potencijalima. Zakonska regulativa u svim zemljama od BiH do Makedonije je poprilično ujednačena što je uticalo na privlačenje brojnih investitora u energetski sektor ponajprije iz Austrije, Njemačke, Slovenije, Italije i Turske. Međutim, u zadnje vrijeme primjetna je najezda ruskih investitora. Iako su odveć dominantni u sektoru nafte, procjenjuje se njihova dominacija u sektoru energije. Očito je da Rusi žele ostvariti značajnije investicije u energetskom sektoru. Dok su Amerikanci odabrali da svoj uticaj na Balkanu grade na političkoj osnovi, Rusi su odabrali da svoj uticaj grade na finansijskoj osnovi. Kao rezultat toga primjetan je dolazak ruskog kapitala. Tako imamo Zarubrežnjeft, Sberbank i druge primjere na kojima Rusija pokušava postati značajan ekonomski i politički faktor. Međutim, Bosna i Hercegovina zbog svog europskog opredjeljenja treba se principijelno zalagati za stav da je dobrodošao onaj čije su poslovne namjere dobre. Međutim, izgleda da to nadmetanje za najdragocjenije energetske resurse ni kod jednih ne nudi zapošljavanje, ulaganja, boljitak, standard nego samo ekonomsku i političku prisutnost zarad globalnih raskusurivanja. Mizerno je to što u tim globalnim raskusurivanjima ima puno kolateralne štete čiji najveći teret zbog izostanka jedinstvene energetske strategije i zajedničke političke volje može ponijeti Bosna i Hercegovina.

• Socijalni nemiri iz februara su utihnuli, kao i plenumi. Međutim, uzroci pobune, očigledno nisu. Koje to reforme BiH mora provesti? Sve stranke nam govore o “malim i srednjim preduzećima” kao osnovi ekonomije? A da li je to moguće?
– Govoriti o socijalnim nemirima i građanskim plenumima moguće je tek sa određene vremenske distance za koju vjerujem da je još poprilično rano. Međutim, uspjeh preokreta daje legitimaciju namjeri. O tome koliko su socijalni nemiri i građanski plenumi bili uspješni u tom kontekstu, građani mogu prosuditi sami. Za mene je jedino prihvatljiv demokratski put promjena u kojem se poštuje volja većine građana. U takvim situacijama raspisuju se vanredni izbori koji su odgovor na vanredno stanje. Međutim, ključni problem je to što vanredno stanje postaje ustrajno, a sve je običnim građanima teže razlučiti koji su rezovi zaista potrebni za spas zamrle investicione aktivnosti, a koji su zaista potrebni za demontiranje elemenata socijalne države. Bosna i Hercegovina treba sistemske reforme. Priča o ekonomskom oporavku jedino je moguća uz priču o političkom oporavku. Ako je ekonomija uzrok svega, onda je politika uslov svega. Mala i srednja preduzeća nisu i ne mogu biti osnovne poluge razvoja ekonomije i ta priča nije moguća. Mala i srednja preduzeća su opravdana jedino ukoliko postoje kao servis velikim preduzećima. U BiH postoji nekoliko velikih preduzeća koja su poslovala dosta dobro. Uz takve sisteme mala i srednja preduzeća su imala svoju razvojnu šansu. Međutim, kompetitivnost velikih preduzeća dodatno je umanjila politika subvencija, koja nije bila namijenjena osposobljavanju sposobnih privrednih subjekata, nego za preživljavanje nesposobnih. Drugi problem je što vlasnici malih i srednjih preduzeća ne prelaze sa preduzetničkog na menadžersko upravljanje, tako da istraživanja pokazuju da bi smrću vlasnika umrlo oko 80% preduzeća u BiH. Međutim, vrlo je bitno da u tim preduzećima izvrši profesionalizacija menadžerske strukture.

Željo i Sarajevo

Takav način upravljanja, da ne kažem politiku, su preuzela i javna preduzeća, u kojima su direktori većinom stranački podobne ličnosti, a ne dio profesionalne menadžerske strukture. Treći problem je izostanak orijentacije države sa jasnim razvojnim fokusom. Bosna i Hercegovina nije se deklarirala da su mala i srednja preduzeća njezina strateška orijentacija. U tom slučaju, izostankom institucionalne podrške, posebno kod pokretanja novih poduhvata, nije realno očekivati razvoj tih preduzeća. Da bi mala i srednja preduzeća bila generatori razvoja, potrebno je ukidanje vertikalnih subvencija, usmjerenih na poticanje ili, bolje rečeno, saniranje gubitaka u samo nekoliko djelatnosti. Umjesto vertikalnih subvencija, koje se daju cijelim djelatnostima, horizontalne subvencije daju poticaj programima i projektima koji su bitni za ostvarivanje strateških ciljeva Bosne i Hercegovine.

• U stranačkim programima se mnogo toga okvirno obećava, ali kada dođe na red implementacija, uglavnom se susrećemo sa izgovorima. Zbog čega je to tako?
– Skoro svi programi su sveobuhvatni i konceptualno prihvatljivi. Međutim, velika zamjerka i manjkavost tih programa je nedostatak mjerljivih ciljeva. Ekonomski programi političkih stranaka nužno trebaju sadržavati konkretne mjerljive ciljeve za period na koji im se ukazuje povjerenje ili za period za koji se programi pišu. Nakon tog perioda jasno će biti vidljivo koja je politička stranka izigrala povjerenje birača, a koja zaslužuje obnavljanje povjerenja. Politički programi stranaka su svojevrsni ugovori koji se sklapaju sa biračima i tako im treba prilaziti. U takvom obligacionom odnosu i jedna i druga strana trebaju biti zainteresovane za nastavak saradnje. Opravdano povjerenje je uslov da ta saradnja bude nastavljena, odnosno da taj svojevrsni ugovor bude produžen. Međutim, kod nas je politika kudikamo više stvar srca. Tako su pravila u politici više iracionalna nego racionalna. Većina birača ne čita političke programe, ne razmišljaju, ne procjenjuju ljude, stavove, činjenice objektivno, nego navijaju. Birači su najsličniji navijačima Želje i Sarajeva. Kako fudbalsko, tako i političko navijanje polazi od želje da protivnik bude poražen i uništen, odnosno da pretrpi ili da mu se nanese poraz. I birači i navijači nisu osjetljivi na to da li njihov tim igra loše, vode li ga nesposobni, važno je da je njihov zato su mu odani i vjerni. U takvom mentalnom okruženju teško je, ako ne i nemoguće, pokrenuti istinski drugačiji treći put koji je očito jedina alternativa ovom stanju. Možda je metafora nategnuta, no dobro opisuje uzroke stanja u našem biračkom tijelu.

• Ako sve predizborne laži i propagandu ostavimo po strani, BiH može realno očekivati?
– U postojećem ambijentalnom kontekstu najveći izazov za političke subjekte će biti stvaranje pretpostavki da se zadrži nepromijenjen status. Zasigurno će vanjski pritisci za zauzimanje reformskog kursa biti sve veći, što će neminovno nametati paralizu političkog odlučivanja kojim će se pokušati blokirati europski put BiH. Izostanak funkcioniranja postojećeg sistema evidentno je najveći neprijatelj razvoja Bosne i Hercegovine. U sadašnjem ambijentalnom kontekstu čini se da su institucije sistema potpuno izlišne i uticajno marginalne jer predstavljaju poluge mehanizma koji se zove velika šestorka.

• Kakva nam istinski politička alternativa treba i kakav ekonomski program moramo provoditi?
– Bosna i Hercegovina treba istinske patriote kako bi ekonomski program mogla bezuvjetno implementirati. Tu prije svega mislim na dokazane pojedince koji su spremni staviti na raspolaganje svoja znanja, vještine i sposobnosti bezrezervno u korist reformskog puta BiH. Takav reformski put, koji nema alternativu, nužno uključuje okončanje odlaganja bolnih reformi kojima bi rješavali problem odavno mrtvih preduzeća, rastrošne budžetske potrošnje, tromosti javnih preduzeća, viška neproduktivnih zaposlenika, kontrolu prekomjernih zaduživanja i slično. Takvi patrioti bi žrtvovali četverogodišnji mandat zarad nužnih i bolnih reformi nakon kojih bi sigurno izgubili naredne izbore. Koja politička alternativa ili pojedinac je spreman da takav teret podnese, biračko tijelo bi trebalo prepoznati i bezrezervno takvoj opciji ili pojedincu ukazati povjerenje. Jedino je to način da se stvore pretpostavke za implementaciju ekonomskog programa koji treba biti posljedica provedenih radikalnih reformi, a ne sebi svrha.

Rigidno tržište rada

Cijenim da bilo kakav ekonomski program nije moguće implementirati dok se ne stvori poticajan ambijentalni kontekst koji može podnijeti program, a unutar njega i projekat ekonomskog oporavka BiH. To nužno nameće potrebu da je Bosni i Hercegovini za napredak potreban svojevrsni Nju Delhi koji podrazumijeva intervenciju države kako bi uspjeli pokrenuti kotače tržišne ekonomije. To podrazumijeva da se stranački interesi podrede općim interesima. Bosna i Hercegovina se susreće sa dosta nevidljivih posljedica političke i ekonomske krize koje je moguće sagledati isključivo razvojem državnog monitoringa nad svim procesima koji direktno doprinose praćenju procesa implementacije reformskih programa.

• Kao “bolna reforma” primaran je zakon o radu. U Srbiji i Hrvatskoj su, kao što vidimo, usvojeni zakoni koji će značiti bolne rezove, štednje, otpuštanja, koliko takve reforme dugoročno imaju smisla?
– Promjena zakona o radu treba nužno teći sa reformom penzionog sistema. Teško je da se reforme mogu događati jedna bez druge. Današnji zakon o radu nije povoljan ni poticajan za razvoj privrede, jer imamo situaciju koja u nepovoljan položaj stavlja radnike koji rade u privatnom i javnom sektoru. Bosna i Hercegovina, prema mišljenju Međunarodnog monetarnog fonda, spada među države koje imaju rigidno tržište rada u kojem su stalno zaposleni zaštićeni kolektivnim ugovorima, dok nasuprot njih postoji veliki broj radnika sa ugovorom na određeno. Takvo vještačko okruženje koje se stvara destimulativno djeluje na konkurenciju među zaposlenim i značajno umanjuje kvalitet ljudskih resursa, jer je dosta zaposlenih presigurno u stalnost radnog mjesta, te ne želi promijeniti radni položaj koji ne zavisi od radnog učinka i kvaliteta. Novi zakon o radu će morati biti usaglašen sa preporukama Europske unije, a u sebi će nužno sadržavati fleksibilnost i sigurnost koji podrazumijeva jednostavno zapošljavanje i otpuštanje bez birokratskih zapreka. Onima koji izgube posao država će dati kompenzaciju i socijalnu sigurnost, dok će za one koji su na birou duže vremena morati organizovati prekvalifikaciju.

(oslobodjenje.ba)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime