Dragan Doko: Dugove Aluminija platit će građani

0
7

dragan-doko-dugove-aluminija-platit-ce-gradjaniSarajevo – BiH ovisi o uvozu BiH ovisi o uvozu hrane. Rast cijena vode i energenata je neopravdan, kaže u intervjuu za Oslobođenje Dragan Doko, direktor Institucije ombudsmana za zaštitu prava potrošača BiH.

Brojni građani BiH su na ulici potpisivali ugovore o korištenju mobilne telefonije. Jesu li time narušena prava potrošača?

– Iako su sva tri glavna telekom-operatera više-manje postupala jednako, činjenica je da je u tom prednjačio ERONET. Kada su ugovori koji su potpisani izvan poslovnih prostorija u pitanju, Zakon o zaštiti potrošača kao i drugi propisi, precizira se kako je tu riječ o impulzivnoj kupovini. Potrošač nije imao dovoljno vremena da razmisli o tom što potpisuje. Stoga je Zakon i predvidio mogućnost da se takav ugovor može otkazati u roku od 15 dana bez ikakvoga objašnjenja. Telekom-operateri takve odredbe nisu ugradili ni u opće ni u posebne uvjete ugovora, niti su po tim propisima postupali. Mi smo izdali posebno izvješće iz oblasti telekomunikacija i dali smo preporuke u toj oblasti, koje, nažalost, operateri nisu ispoštovali. Nakon što smo izdali i instrukcije, što je naš najsnažniji akt, oni su ih prihvatili. Na sudu smo bili pokrenuli postupak protiv jednog telekom-operatera, kako bi se prestalo sa spomenutom praksom. U instrukciji smo naveli kako se mora raskinuti ugovor s operaterima a da se ne izvrši cijela obveza. Nedopustivo je da možete raskinuti ugovor s operaterima koji je potpisan na 24 mjeseca samo ako ste platili cijeli iznos pretplate za ta 24 mjeseca.

Podijeljeno tržište

• Je li uopće zakonito potpisivati takve ugovore na ulici?

– Jeste. Potrošači koji nisu dovoljno informirani ili oprezni olako ulaze u takve ugovorne odnose. Zbog toga je Zakon i predvidio period tijekom kojeg se može odustati od ugovora nakon perioda ”hlađenja”. Nema propisa koji zabranjuje sklapati ugovore izvan službenih prostorija tvrtke. Najčešće se za takve poslove angažiraju neke agencije. A vidimo danas da su, nažalost, te agencije povezane sa vlasničkom strukturom unutar samih telekom-operatera. To je zabrinjavajuće i to bi trebalo posebno istražiti.

• Trebaju li cijene komunalija rasti?

– Već više od pet godina stalno bilježimo rast cijena hrane i energenata. Zanimljivo je da su to usluge i potrebe koje se ne mogu izbjeći. Moramo svakodnevno koristiti vodu, struju, hranu… No, ne možemo se oteti dojmu da se radi o neopravdanim troškovima. Jednim dijelom imamo i špekulativne razloge rasta cijena hrane. Također, nije opravdan ni rast cijena vode i energenata. Mi smo kod regulatora cijena električne energije sudjelovali u raspravama, zastupajući interese potrošača. Žalosno je da upravo regulatori nimalo pozornosti ne obraćaju na interese potrošača. Regulatori dominantno štite pružatelje usluga. Regulatori smatraju da tržište mora funkcionirati na način da pružatelji usluga moraju biti u plusu. To je nedopustivo. Odsustvo konkurencije je posljedica lošeg funkcioniranja tržišta. U BiH sva tržišta ne funkcioniraju kako treba. Imamo najmanje dva bankarska, a tri telekom-tržišta. Imamo i tri tržišta električne energije, a da ne govorimo o komunalnim i drugim tržištima. Posebna je priča o hrani. Mi smo država koja je ovisna o uvozu hrane, ne proizvodimo dovoljno hrane da zadovoljimo svoje potrebe. Na globalnoj razini hrana je postala rezervni plasman financijskih institucija. Banke i drugi financijski fondovi zbog nemogućnosti plasmana sredstava privredi, državama i pojedincima bave se ulaganjem u ključne resurse u proizvodnji hrane, bilo da je riječ o soji, pšenici ili kukuruzu. Kasnije to izaziva lančanu reakciju koja doseže i do krajnjeg potrošača.

• Što je potvrda o kojoj govorite?

– Cijene se nisu kretale onako kako su to predviđale državne institucije, poput robnih rezervi. Naime, mislilo se da će robne rezerve moći apsorbirati povećanje cijena hrane. Mislilo se da će kad dođe do povećanja cijena hrane, preko robnih rezervi ta cijena biti oborena. To je temeljni ekonomski zakon. Ali, do toga nije došlo. Cijene kontinuirano rastu i tu se ne može intervenirati preko robnih rezervi. Ako usporedimo stanje od prije pet godina i danas, lako ćemo ustanoviti da su prehrambeni artikli poskupjeli između 20 i 60 posto! To je dokaz ovoga o čemu pričam. U ove je oblasti snažno ušao financijski kapital, jer nije mogao plasirati svoja sredstva državama, privredama i pojedincima.

• Kako se podjela ekonomskog prostora održava na prosječnoga bh. potrošača?

– Prema ekonomskim zakonitostima, odsustvo konkurencije katastrofalno je za potrošače. Imamo jednog ili dva ponuđača koji se dogovaraju, a potrošač plaća neopravdano visoku cijenu. Potrošač je zadovoljan samo kad ima veliku ponudu i kad se ponuđači međusobno bore snižavajući cijene i podižući kvalitetu. U BiH to nije slučaj.

Krediti bez jamstva

• Je li se iz pozicije potrošača promijenilo stanje u bankarskom sektoru? Biste li ikomu danas preporučili dizanje kredita?

– Potreba za dizanjem kredita je pitanje vezano za osobne razloge pojedinca. No, kreditiranje se mora voditi u okvirima zakona. Kad smo 2009. izdali 16 preporuka bankama, one su osporavale ne samo nas nego i nadležnosti bilo koje institucije BiH. Tvrdili su da mi kao institucija nismo za njih nadležni, te da za njih ne vrijede nikakvi propisi izuzev financijskih. Neke su banke bile prihvatile sve naše preporuke, neke nisu, a neke se nisu ni očitovale. One koje su rekle ispoštovati sve preporuke, to nisu učinile. Druge koje su se već kretale u okviru zakonskih okvira, nastavile su poslovati kao i ranije, dok one koje su osporile dio preporuka na kraju su ih ispoštovale, ali zato što ih je tržište na to natjeralo. Uvijek je potrebno ocijeniti imamo li potrebu za dizanjem kredita. Stvar je jednaka kao i s državom; besmisleno je dizati kredite samo da bi se trošilo. Ako se troši u razvoj i ako se investira, onda je to nešto drugačije. Banke su promijenile stav prema jamcima i to je posljedica promjene odnosa na tržištu. Potrošači su dijelom shvatili da pitanje jamstva nije pitanje dobrih međuljudskih odnosa, već je to pravni posao čije posljedice mogu biti nesagledive. Danas banke mijenjaju praksu pod utjecajem ponašanja potrošača. Nude kredite na način kako smo im to bili preporučili, sa i bez obveznog jamstva. Ljudi imaju izbor.

• Kako komentirate spor između Elektroprivrede HZHB i Aluminija d.d. Mostar?

– Elektroprivreda HZHB je do sada svaki put pokretala proceduru za povećanje cijena struje pravdajući se lošom hidrologijom. Kada su u zadnje tri godine hidrološke prilike bile dobre, nije tražila pojeftinjenje struje, iako je to bilo realno očekivati. Svaki je put FERK odlučivao u korist Elektroprivrede. Dobra hidrologija se izravno odrazila na poslovanje EPHZHB i utjecala je na rast njene dobiti. Istovremeno, tu je struju povukao Aluminij, no, nije ju platio. Svi na vrijeme plaćaju struju osim Aluminija. To u izravnu opasnost dovodi potrošače, da neće imati uredno snabdijevanje ili da više neće imati cijenu struje kakvu imaju. A da ne govorimo da postoji opasnost da se cijena struje čak i poveća. Aluminij čak i sam priznaje da nema mogućnost plaćati struju. Ostaje nejasno kao je menadžment Elektroprivrede mogao plasirati toliku struju da nije plaćena, a znamo da menadžment Aluminija traži avansno plaćanje svoga proizvoda. Ovdje se radi o nečemu što je paradoksalno i neshvatljivo. Sada postoji objektivan rizik da sve to plate potrošači, a da menadžment Elektroprivrede HZHB ne snosi nikakvu odgovornost.

(oslobodjenje.ba)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime