Dr. Muratović: ‘Genocid nad Bošnjacima 1992-1995. je najsvježija rana u nizu rana’

0
6

x28440.jpg.pagespeed.ic.86S_BsEzjBSarajevo, Olovo, Podrinje   ̶  Sa dr. Rasimom Muratovićem razgovarali smo o njegovom nedavnom imenovanju na čelo Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, o prioritetnim zadacima i položaju ovog instituta, o stanju u bh. nauci, te o genocidu i mogućnostima pomirenja u Bosni i Hercegovini.

Dr. Rasim Muratović autor je 33 naučna rada i eseja objavljena na norveškom i bosanskom jeziku, dva radioromana i tri naučnoistraživačka projekta.

Učestvovao je na mnogim međunarodnim i domaćim naučnim konferencijama, okruglim stolovima i simpozijima posvećenim zločinima protiv čovječnosti i međunarodnom pravu. Recenzirao je 10 knjiga, uređivao četiri te promovirao 22 knjige. Njegova knjiga “Holokaust nad Jevrejima i genocid nad Bošnjacima” prepoznata je u svijetu, a svoje mjesto našla je i u Biblioteci Univerziteta Yale.

NV: Nedavno ste imenovani na čelo Instituta. Koji su prioriteti u Vašem budućem radu?

Da budemo precizni, Naučno vijeće Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu na sjednici održanoj 21. maja 2014. godine donijelo je odluku o mom izboru za direktora Instituta. Rektor Univerziteta u Sarajevu je na osnovu toga donio rješenje 27. maja 2014. godine o mom imenovanju na mjesto direktora. Mandatni period od četiri godine počeo mi je teći od 1. juna 2014. godine. Vi ste me nazvali neposredno nakon toga. Prvih stotinu dana mog mandata nisam istupao u javnosti. I, evo, Novo vrijeme su novine kojima dajem prvi intervju kao direktor Instituta.

Što se tiče prioriteta u radu Instituta, oni su sljedeći:

1. Istraživanje zločina počinjenih u istočnoj Bosni u periodu od 1941. do 1945, i od 1992. do 1995. godine. S tim u vezi, u Institutu će se formirati Odjel za istraživanje zločina počinjenih u istočnoj Bosni;

2. Istraživanje Holokausta u Bosni i Hercegovini. S tim u vezi u Institutu će se formirati Odjel za istraživanje Holokausta;

3. U okviru Arhiva Instituta formirat će se filmski i audio/videocentar čija bi sekundarna djelatnost bila produkcija i publikacija u formi dokumentarnog filma, dokumentarne reportaže, dokumentarnog zapisa, dokumentarno-igranog filma, dokumentarne radiodrame, a čija je osnovna zadaća bilježiti i otkrivati sadržaj primarnih dokumenata Instituta, te da služe kao vodič kroz naučnu i stručnu literaturu;

4. Obilježavanje dvadeset godina od izvršenog zločina genocida nad Bošnjacima u Srebrenici;

5. Obilježavanje dvadeset godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma;

6. Pomoć Ekspertnom timu koji će raditi na reviziji Tužbe Republike Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu.

Naravno, svijet od mene nije počeo niti će sa mnom završiti. Na svim ovim pitanjima radilo se i u protekle dvadeset dvije godine. Intencija je održati kontinuitet rada i kvalitet rada u Institutu podići na viši nivo.

NV: U vremenu ekonomske krize kod nas se često prvo štedi na nauci. Kakav je trenutni položaj (finansijski, kadrovski) Instituta?

Može zvučati paradoksalno, ali položaj Instituta nikad nije bio bolji. Institut je stalna članica Univerziteta u Sarajevu. Najvećeg i najjačeg Univerziteta u državi. To Institutu daje širok manevarski prostor za djelovanje i velike mogućnosti. Osnivač Instituta, država Bosna i Hercegovina, odnosno Skupština i Vlada Kantona Sarajevo, redovno izvršavaju svoje obaveze prema Institutu, tako da nama ostaje da izvršavamo naše obaveze, a to je da što bolje radimo; da sa svojim sposobnostima i rezultatima rada izađemo na tržište i da se na njemu borimo za što bolji status.

Naravno, ovo je ono što čovjek može odgovoriti odmah i da se ne žali. Međutim, stanje nauke u Bosni i Hercegovini daleko je od onoga kako bi to trebalo biti i kako nauka zaslužuje u XXI stoljeću. Odgovornost za loše stanje nauke snose prvo oni koji se bave naukom, ali i oni koji “štede” na nauci. Da bi se ovo stanje riješilo, mora se otvoriti ravnopravan dijalog o stanju, mjestu i ulozi nauke u društvu u cjelini.

NV: Postoji li ideja pokretanja nekog časopisa na bosanskom i/ili engleskom jeziku koji bi široj naučnoj javnosti predstavio rad Instituta i njegovih saradnika?

Da. Ali o tome u ovom trenutku ne mogu iznositi detalje. Kad sve pripremimo, izaći ćemo s tim u javnost.

NV: Kad je prošle godine objavljena knjiga “Bosanska knjiga mrtvih” Mirsada Tokače, Vaš prethodnik na čelu Instituta rekao je da ti podaci nisu potpuni i da će Institut uskoro izaći s rezultatima vlastitih istraživanja. Kad se oni mogu očekivati?

To morate pitati mog prethodnika prof. dr. Smaila Čekića.

NV: U svojim istraživanjima, osim o zločinima nad Bošnjacima Ahmića, pisali ste i uspoređivali holokaust nad Jevrejima i genocid nad Bošnjacima. Koje su osnovne sličnosti i razlike između genocida i holokausta?

Eto vam još jednog dokaza da se mi bavimo istraživanjima zločina počinjenih i nad drugim narodima, a ne samo nad Bošnjacima. Ukucajte: www.institut-genocid.unsa.ba; tamo, između ostalog, imate u PDF-u cijelu moju knjigu “Holokaust nad Jevrejima i genocid nad Bošnjacima” s poglavljem o “Osnovnim razlikama i sličnostima” o kojima me pitate. To vam je na strani 156. do strane 165.

NV: Novinari, ali i drugi, često se susreću s dilemom da li poštovati zvanične odluke Tribunala u Haagu prilikom pisanja o zločinima u pojedinim bh. gradovima. Prema presudama Tribunala u Haagu, genocid se desio samo o Srebrenici, ali će mnogi reći da je nemoguće govoriti o zločinima u Prijedoru, Vlasenici, Bratuncu i drugim mjestima a ne opisati ih kao genocid. Kako postupati u ovim situacijama?

b_140716048Ako smo legalisti, onda moramo poštovati odluke Suda. Pogotovo Međunarodnog suda pravde u Haagu i Međunarodnog krivičnog suda u Haagu koji su dvije najveće sudske instance u svijetu. Međunarodni sud pravde u Haagu presudom od 26. februara 2007. godine ustvrdio je da je počinjen genocid nad Bošnjacima u Srebrenici. U tom kontekstu treba znati da je Srebrenica, “sigurna zona UN-a”, osim područja općine Srebrenica obuhvatala i područje od Han-Pijeska, Vlasenice, Nove Kasabe, Bratunca, Šekovića do Zvornika.

Međunarodni krivični sud u Haagu, Međupresudom od 16. juna 2004. godine, Slobodanu Miloševiću je dokazao djelo genocida počinjenog u sedam općina: Brčko, Prijedor, Sanski Most, Srebrenica, Bijeljina, Ključ, Bosanski Novi. Međunarodni krivični sud u Haagu je osudio Radislava Krstića, Ljubišu Bearu, Vujadina Popovića, Dragu Nikolića, Zdravka Tolimira za genocid.

Javnost gotovo da ne zna da je prvi osuđenik za zločin genocida počinjen u Doboju bio Nikola Jorgić. Jorgić je osuđen na doživotnu robiju na Vrhovnom sudu u Düsseldorfu 1997. godine itd. Ne treba zaboraviti da je u toku suđenje dvojici kapitalaca Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću.

Da rezimiramo. Pravo je struka, a nauka je malo širi pojam od struke. Dosadašnja naučna istraživanja našeg Instituta su pokazala da je zločin genocida nad Bošnjacima u periodu od 1992. do 1995. godine počinjen u svim okupiranim mjestima i u svim gradovima u opsadi u Bosni i Hercegovini.

NV: Kad se govori o sprečavanju genocida, često se naglašava važnost podizanja svijesti o genocidu kao o prevenciji budućih genocida. Kako, osim podizanjem svijesti, spriječiti da se nad bilo kime počini genocid?

Ne preostaje nam ništa drugo osim da se radujemo malim stvarima. I da vremenom shvatimo koliko je zapravo veliko to malo. Kad sve saberemo i oduzmemo, čovjeku u životu ostaju samo male, ili u rjeđim slučajevima malo veće radosti. Tako je bilo oduvijek i tako će biti dok je svijeta i vijeka. Ako većina ljudi ima ovakav odnos prema kratkom životu na ovom svijetu, onda nema te ideje zbog koje će neko ubiti svog brata (svi smo mi Abrahamova/Ibrahimova djeca) samo zbog toga što je on druge vjere, druge nacije, drukčije boje kože. Uzalud se nakon toga pitati čemu i zašto sve ovo!

NV: Može li Institut, osim što ima ulogu naučne institucije, inicirati i neke akcije koje bi vodile pomirenju?

Ja sam po vokaciji sociolog i odgovorit ću sociološki. Zadatak nauke nije da određuje šta će ko raditi. Ali zadatak nauke jeste da nudi rješenja. Hoće li ljudi prihvatiti ponuđeno, to zavisi od njih.

NV: Osim Instituta, gotovo da ne postoji nijedna institucija koja na neki način memorijalizira genocid. Ne postoji muzej, čak ni neka privremena postavka… Je li se moralo i trebalo više uraditi na ovom polju?

Stvarnost je suprotna od toga. Činjenica je da imamo bezbroj raznih istraživačkih centara, udruženja, organizacija, pojedinaca i ne znam čega sve koji se amaterski pokušavaju baviti izuzetno kompleksnim poslom kakvo je istraživanje zločina protiv čovječnosti.

Ne zalažem se za monopol, ali, kao i u svemu, i u toj oblasti potrebno nam je više sistematičnosti, uvezanosti i stručnosti.

Nauka mora biti autonomna

NV: Jedna od čestih kritika na račun Instituta bila je i ta da se fokusirao isključivo na istraživanje zločina nad Bošnjacima tokom perioda 1992-1995. Kako komentirate ovakve kritike?

Takve kritike, uglavnom, nisu argumentirane i imaju za cilj izjednačavanje žrtve i zločinca i negiranje genocida počinjenog nad Bošnjacima. Genocid nad Bošnjacima 1992-1995. je najsvježija rana u nizu rana koje nosimo svi na balkanskim prostorima. Genocid je zločin nad zločinima, zločin najvećeg ranga.

Genocid je zločin iza kojeg stoji država i to je ono što ga razlikuje od ostalih zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava u pravnom smislu riječi. Zbog svoje organiziranosti, sveobuhvatnosti, sistematičnosti i namjere da se uništi jedan narod (Bošnjaci) u Evropi na pragu XXI stoljeća on jeste prioritet u našem radu, što ne isključuje istraživanje svih ostalih zločina počinjenih u tom periodu, ali i ranije. Nauka mora biti autonomna, nadnacionalna i kozmopolitska.

Dr. Rasim Muratović rođen je 1956. godine u Olovu. Osnovnu školu završio je u Olovu 1971. godine, a Srednju željezničku školu u Sarajevu 1974. godine. Fakultet političkih nauka u Sarajevu, Odsjek sociologija, završava 1978. godine. Na Interdisciplinarnom postdiplomskom studiju u Sarajevu magistrirao je 1985. godine. Na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu 2005. godine Muratović je odbranio doktorsku disertaciju s temom: “Holokaust nad Jevrejima i genocid nad Bošnjacima”. Objavio je 11 knjiga (od kojih su pet prijevodi s norveškog, a preostalih šest autorska djela). Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja. Muratović je naučni savjetnik te trenutno direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.

(Novo vrijeme)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime