Dr. Cerić: Sačuvaj me Bože, srpske nametnute pravde i bošnjačke odmetnute mudrosti!

0
3

inzko_dodik_1_rsaSarajevo – Predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa reisu-l-ulema emeritus dr. Mustafa Cerić se oglasio povodom izvještaja Visokog predstavnika Valentina Inzka koji je podnio generalnom sekretaru UN-a Ban KI Moonu u kojem je generalnog sekretara i Vijeće sigurnosti obavijestio o nedavno poduzetim aktivnostima vlasti Republike Srpske u pogledu organiziranja referenduma o državnim pravosudnim institucijama koje predstavljaju direktno kršenje Daytonskog mirovnog sporazuma.

Bravo, Inzko, svaka čast!

Složem se sa prijateljem koji mi onomad reče da je posao visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini najunosniji posao na svijetu. Dobro plaćena ili naplaćena hladovina. Nije ni zahtjevan, ni naporan. Nije ni odgovoran. Nije srkletli. To jest nije stresan. Lahak za pamet, a težak za džep. Sve ide polahko. Bez žurbe. Japanci žure. Pa šta? Ništa! Imaju visoku stopu samoubojstava. Zbog poslovne žurbe. Jer žurba je šejtanska. Spas je u saburu: strpljen – spašen. Oni koji su u nas tražili brza i pravedna rješenja, morali su brzo napustiti Bosnu. A oni koji su pristali na spora i nepravedna rješenja, ovdje ostaju i opstaju. Svima leži da su najbolja nedorečena i nedovršena rješenja – u Bosni. Rješenja koja nisu ničija. Koja nisu pravedna. Ako su pravedna, onda nisu prihvatljiva za one kojima je krivda na duši. Najbolja su rješanja s kojima nije niko zadovoljan. S kojima su svi nezadovoljni. Ako su svi nezadovoljni, onda to znači da su svi zadovoljni zato što su svi drugi nezadovoljni. Kao i vi prvi.

Gorka je ovo istina, ali je istina. Koju svi znaju. Oni koji nisu znali, morali su napustiti Bosnu. Oni su bili pravedni i efikasni. Provodili su slovo i duh Daytona odlučno i beskompromisno. Snažili su bosansku državu. No, čim su ih otkrili, dali su im otkaz. Njih su zamijenili drugim visokim predstavnicima koji su upućeni u bosanski paradoks. Oni su taj paradoks doveli do savršenstva. Pogodili ste: Valentin Inzko je savršen za visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. Za održavanje bosanskog paradoksa – svih nezadovoljnih, kao zadovoljnih. Inzko je skrojen za to, a i posao visokog predstavnika je skrojen za njega. Uživam gledajući ga kako uživa u svom poslu za ili protih svih nas. Srećom pa nisam ljubomoran inače bilo bi muka čekati da Valentin Inzko uradi nešto. Principijelno!

Pa ipak, dočekah, rekoh prijatelju. Zar nisi pročitao da je jučer Valentin Inzko podnio izvještaj Ban KI Moonu, generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija o Bosni? Jesam! Pa? Pa, šta pa? Zar nisi primjetio da je kao nikad dosada bio jasan i odlučan: referendum Milorada Dodika krši Dejtonski sporazum. Zar nije zaslužio da mu kažemo: bravo, Inzko, svaka čast! Ma nemoj biti naivan. Nema ništa od toga. Inzko je slaba karika. Dodik je harambaša. On ne preza ni od koga. Njegova priča o referendumu je opasna. Opasnija je nego Karadžićeva početkom devedesetih. Zar si zaboravio? Prvi koji je progovorio o referendumu oko Bosne bio je Karadžić. No, tada je bilo pametnih glava i hrabrih srca u Sarajevu, koja su mu adekvatno odgovorila. Danas nema pametnih glava. Niti ima hrabrih srca u Bošnjaka da adekvatno odgovore Dodiku. Bošnjaci su danas u mišijim rupama. U salonima za nadmudrivanje oko ničega. Bošnjaci se pozivaju na svoju mudrost. Na mudrost poraženog i poniženog. Mudrost koju im otima nametnuta srpska pravda. Od koje Bošnjake boli glava. Ali, ništa manje Bošnjake boli glava i od odmetnute bošnjačke mudrosti. Koja u prijevodu znači bošnjački kukavičluk. Šutnja je mudrost, kažu. Nemoj talasati, viču. Nemoj provocirati, savjetuju. Nema ništa od Dodikovog referenduma, mudro govore. Neće dati međunarodna zajednica, mudro se nadaju. Bošnjaci mudri dok na minderu presipaju iz praznog u šuplje. I čekaju da im neko drugi uradi njihovu domaću zadaću. U zemlji i svijetu. Šta ako se Bošnjacima kaže: bit će referendum. Opasniji po bosansku državu od Karadžićevog referenduma. Ovaj drugi, Dodikov, je samo nastavak onog prvog Karadžićevog. Dodik je otrovniji od Karadžića. Nije bio. On je postao otrovan kad je vidio da u Bošnjaka nema antidota za njegov otrov.

Pa šta ćemo, pitaš. Ništa. Čekat ćemo da se neka mudra glava i hrabro srce u Bošnjaka osokoli pa da progovori jasno i glasno u ime Bošnjaka, odnosno u ime bosanske države u zemlji i inostranstvu. Zašto me tako gledaš? Sumnjivo? Ne vjeruješ mi da ja vjerujem da ima u Bošnjaka pametnih glava i hrabrih srca. Ima, prijatelju, ako zatreba. Možda će biti kasno, ali bit će ih. Naravno, bilo bi bolje da se što prije jave da nas sve okupe pa da kažemo svoju riječ o bosanskoj državi. Kao istinski potomci Kulina Bana. Kao na Bilinom Polju. Da budemo pravi antidot Dodikovom otrovu. Vjeruješ li u to, prijatelju? A šta bih drugo…

(SBK)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime