Dosije Energoinvest: privatizacija još jedne bh. kompanije?

0
40

Sarajevo – Proces privatizacije, koji je počeo 1998. godine kao model prodaje dionica, bio je poguban za sistem. Većina firmi nakon što su privatizovane po jako niskim cijenama pretežno su napuštane nakon što su investitori podigli kredite, rasprodali imovinu, a armiju radnika poslali na ulicu. Ni nakon 17 godina nema značajnih promjena. Svakodnevno na desetine radnika iz raznih krajeva BiH traže svoja prava na ulici, isplatu plaća i povezivanje radnog staža.
Privatizacija je proces prenošenja vlasništva, odnosno kontrole nad državnom imovinom i preduzećima na privatne investitore. U skladu sa Zakonom o privatizaciji preduzeća, odobravanje i sprovođenje privatizacije vrše Agencija Federacije Bosne i Hercegovine za privatizaciju i kantonalne agencije za privatizaciju koje su osnovane posebnim zakonom. U skladu sa Zakonom o privatizaciji preduzeća, odluke o metodi, odnosno načinu privatizacije za preduzeća iz nadležnosti Agencije za privatizaciju u FBiH na prijedlog Agencije Federacije Bosne i Hercegovine za privatizaciju donosi Vlada Federacije BiH. U Federaciji BiH privatizaciju sprovodi Agencija za privatizaciju FBiH i kantonalne agencije, a u RS-u Investiciono razvojna banka Republike Srpske.

Neki od razloga za privatizaciju su stvaranje osnova za razvoj tržišne ekonomije, povećavanje efikasnosti privređivanja i rast budžetskih prihoda te razvoj lokalnog tržišta kapitala. U cilju razvoja tržišne ekonomije potrebno je podsticati razvoj postojećih i stvaranje novih privatnih preduzeća i privatizovati sva društvena, kao i dio državnih preduzeća.

Mišljenja o privatizaciji su podijeljena, pa tako jedni u prodaji vide spas, a drugi propast. Privatizacija je u ekonomskom smislu veoma efikasna, ako se radi kako treba. Država se opredijeli za tržišnu privredu i globalnu ekonomiju. Privatizacija bi trebala donijeti efikasnost u poslovanju i zapošljavanju, ali i nove investicije. Međutim, to nije slučaj sa našom državom, jer je sadašnje loše ekonomsko stanje u bh. privredi rezultat privatizacije velikih preduzeća koja nije dala očekivane rezultate. Izgubljene su hiljade radnih mjesta i uništena imovina ogromne vrijednosti.

U Republici Srpskoj proces privatizacije vodila je Direkcija za privatizaciju, dok je u Federaciji BiH za to bilo zaduženo čak 11 agencija, deset kantonalnih i jedna krovna. U periodu 1999 – 2011. godina u FBiH je prodato 1.079 preduzeća, dok je 94 djelomično privatizirano. Oko 80 ugovora je raskinuto zbog nepoštovanja obaveza. Vrijednost firmi koje su privatizovane iznosi oko 9 milijardi od čega je 8,4 milijarde plaćeno certifikatima, a ostalo u gotovini. Analize federalne Agencije za privatizaciju su pokazale da su strateška preduzeća u Federaciji BiH u posljednjih desetak godina izgubila na kapitalu oko 600 miliona eura. U Republici Srpskoj je privatizirano 716 preduzeća. Oko 67% preduzeća sada ne radi.

Epilog je 80% uništenih preduzeća, pola miliona radnika na ulici, a oko 100 hiljada radnika nema povezan staž. Obećano investiranje, zapošljavanje i nova vrijednost su izostali, a pojedinci su se enormno obogatili i taj novac preveli u legalne tokove. Procjenjuje se da je vrijednost te imovine preko 15 milijardi KM, a da je prodata za svega dvije do tri, s tim da je samo od „Telekoma Srpske“ zarađena milijarda KM.

U Plan privatizacije preduzeća za 2015. godinu uključena su preduzeća za koja su više puta objavljivani javni pozivi za prodaju. To su, također, preduzeća u kojima je manjinski državni kapital, te su u proteklom periodu negativno poslovala i zabilježila evidentan pad kapitala. Predviđena je privatizacija državnog kapitala 14 preduzeća: Bosnalijek, Energopetrol, Energoinvest, Aluminij, Šipad Export, Hidrogradnja, Remontni zavod Travnik, Željezara Zenica, KTK Visoko, Agrokomerc Velika Kladuša, Konfekcija Borac Travnik, Fabrika duhana Mostar, Vitezit, te Putevi BiH. Ukupan kapital ovih 14 firmi 2014. godine iznosio je 772 miliona KM.

Državni kapital Energopetrola, koji čini 22,12% ukupnih dionica, bit će prodat putem berze. Također, u planu je prodaja i mostarskog Aluminija putem berze ili metodom tendera uz prethodno izvršenu dokapitalizaciju. Metodom neposredne pogodbe vršit će se privatizacija Hidrogradnje i Remontnog zavoda iz Travnika.

Privatizacijski procesi u Bosni i Hercegovini češće su bili neuspješni nego uspješni. Svijetlih primjera ima i neki od njih su banjalučki „Celex”, „Vitaminka” i „Telekom” u RS-u. U Federaciji BiH to su Cementara u Kaknju, firma „Natron” iz Maglaja, „Hepok” iz Mostara te „Unico filter” Tešanj. U odnosu na propala preduzeća, ovo su rijetki svijetli primjeri.

Glavnu zaslugu za ovakvo stanje u državi – obespravljene radnike, ljude koji žive na rubu egzistencije jer mjesecima ne dobivaju plaće, rade bez uplate doprinosa, rade nacrno – preuzima loše sprovedena privatizacija preduzeća za koju niko do sada nije odgovarao. „Rudik Čajavec“, „Famos“, građevinsko preduzeće „Vranica“, sarajevski „Sarabon“, prehrambeni gigant „Agrokomerc“, grupacija vodećih firmi iz bivše Jugoslavije „Unis“, vojna bh. industrija „Soko“, naftna kompanija „Energopetrol“, proizvođač vlastite električne energije „Koksara Lukavac“, dio vojno-industrijskog kompleksa Jugoslavije „Slavko Rodić“, te predratni lider u proizvodnji municije „Pretis“ samo su neki od bivših giganata koji su nestali neposredno nakon procesa privatizacije koja je uništila mnogo radnih mjesta u BiH. Da li ista sudbina čeka još jednog giganta – Energoinvest?

(poslovnisvijet.ba)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime