Podrinje – Ovo su priče onih koji su već osjetili kršenje slobode i prava na izbor prebivališta u Bosni i Hercegovini. Njihove poruke su poruke preživjelih žrtava etničkog čišćenja, koji danas, godinama nakon rata, proživljavaju administrativni progon iz mjesta u koja su se vratili.
Nakon referenduma o nezavisnosti 1. marta 1992. godine Bosna i Hercegovina proglasila je nezavisnost. Bio je to povod za agresiju Jugoslovenske narodne armije i paravojnih jedinica iz Srbije na novoproglašenu republiku.
Nakon što je Vojska Republike Srpske u julu 1995. godine izvršila genocid u Srebrenici, snage međunarodne zajednice i NATO-a zaustavile su rat u BiH ograničenom vojnom intervencijom.
Osim više od 100.000 ubijenih posljedica rata bilo je i etničko čišćenje, koje su “sistematski i planirano”, prema izvještajima UN-a, izvršile snage Vojske Republike Srpske.
Pod pritiskom američke diplomatije 14. decembra 1995. potpisan je Dejtonski mirovni sporazum kojim je Republika BiH podijeljena na dva entiteta.
Iako su Anexom 7 ovog sporazuma predviđena posebna prava povratnicima, izbjeglicama i raseljenim osobama kako bi se vratili u svoje prijeratne domove, u entitet Republika Srpska vratilo se svega blizu 30% protjeranih Bošnjaka i Hrvata.
Uprkos svemu tome, ali i Ustavu BiH i Zakonu o prebivalištu i boravištu koji garantuju slobodu na pravo prebivališta, 20 godina nakon etničkog čišćenja početkom 2012. Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske kreće u nelegalnu provjeru prebivališta i poništavanje ličnih karata povratnika koje nakon sumnjivih terenskih provjera nisu zatekli na prijavljenim adresama.
U ovom dirigovanom procesu poništeno je 400 ličnih karata povratnika u Foču, Srebrenicu, Višegrad, Derventu, Prijedor i druge gradove RS-a.
Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine usvojen je u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.
Povratnici strahuju da će izmjene legalizovati praksu tzv. terenskih provjera, koje bi kroz reviziju mogle dovesti do poništenja prijava prebivališta bh. građana koji trenutno žive u inozemstvu, ali i otežati proceduru registracije povratnika i raseljenih osoba. Iskustva iz Srebrenice, Višegrada, Foče i drugih gradova širom RS-a govore da pogrešno utvrđene okolnosti, bez žalbe onih koji danas žive u inozemstvu kao izbjeglice ili onih koji su se vratili ali nisu adekvatno informisani, mogu postati činjenično stanje stvari.
Nakon što se već dva puta našao na Ustavnom sudu BiH u vezi sa utvrđivanjem pitanja ugroženosti vitalnog interesa konstitutivnih naroda, o prijedlogu će se u Domu naroda odlučivati glasovima većine, uz po najmanje jednu trećinu glasova iz svakog entiteta.
Jedini odgovor koji bošnjački delegati u Domu naroda imaju jeste napuštanje sjednice u trenutku glasanja za prijedlog, budući da bez njihovog prisustva nema ni kvoruma za donošenje odluka. Naredna sjednica zakazana je za 16. 12, ali je moguće i da se prijedlog nađe na dnevnom redu tek u januaru ili februaru.
(sda.ba)
