Dodik: RS je u BiH zato što mora, a biće tamo gdje želi

2
6

Dodik: RS je u BiH zato što mora, a biće tamo gdje želi

Republika Srpska je u Bosni i Hercegovini zato što mora, a ne zato što želi, a tamo gdje želi – biće, poručio je večeras predsjednik RS Milorad Dodik na prijemu koji je u Starom dvoru u Beogradu održan povodom Dana Republike Srpske.

Govoreći o zahtjevu za reviziju presude protiv Srbije za genocid, Dodik je rekao da ne vjeruje da ona može da opstane i istakao da njegovo podnošenje govori da je Bosna i Hercegovina nemoguća zemlja, koju održava međunarodna zajednica.

Prijemu su prisustvovali predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej, zvaničnici Vlade Srbije i Republike Srpske i predstavnici diplomatskog kora.

Izvor: N1



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

2 KOMENTARI

  1. Ovo je pričao G.M. Prvog dana “Oluje” održe na
    ovom pravcu naši svoj položaj, ali drugog dana,
    5. avgusta 1995, budući da su Hrvati zauzeli
    Kestenak i izbili kod Mandinke, naši, bez
    artiljerijske podrške, nisu se mogli održati duže.
    Tu pogine Periša, mladić od jedno 25 godina. Naši ostave položaj i rasture se u bijegu, što kažu, kud
    koji. Dragića M., čovjeka od jedno 55 godina,
    zarobi grupa hrvatskih vojnika, pa natovare na
    njega svoju municiju da im nosi do njihovog
    novog položaja. Uz put su mu se smijali i vređali
    ga. Pričao je kako su ga nudili cigaretama uz riječi “Puši, stari, ionako si popušio i ti i svi
    četnici”, “Napuši se, stari, prije nego te ubijemo” i
    sl. Valjda su imali namjeru da ga ubiju kad im
    prenese municiju. Međutim, noseći sanduke,
    naiđu pored jednoga gaja, a tu se slučajno
    pridesio Miloš G. (u onome opštem begu naši su se izmešali sa Hrvatima). Vidjevši Miloš iz šume
    kako Hrvati vode Dragića uz smijeh, pripuca iz
    šume prema njima. Oni se zbuniše i okrenuše
    prema šumi, a Dragić uluči priliku, baci sanduk sa
    municijom i natisne se bježati kroz neku bujad
    preko doline. Hrvati pucali za njim, ali ga nisu mogli pogoditi. Dragić je pričao: “Trčao sam kroz
    bujad, kuruze, samo pravo, jer znam da je ispred
    Korana, i samo da se nje dočepam. Meci zvižde, ali
    sam ja, Boga mi, bio brži i od metka, i fala Bogu,
    ne pogodi me nijedan!” Tako je bježao do
    Korane, a tamo naiđe na naše i s njima pređe preko Korane. Ljuban M. pak, bježeći, naleti na
    dva mlada hrvatska vojnika. Ne zna se ko se više
    uplašio, on ili oni. Ali Sveto se prvi pribere, uperi
    pušku u njih i reče: “Dečki, puštite me da prođem,
    a ja neću pucati!” Tako i bi. Ljuban prođe, pa kad
    se malo poudalji od njih, okrenu im leđa i nagnu bježati što ga noge nose mimo Mandinku do
    Bukovca, pa izbi na Koranu i pređe u Luke, gdje
    su još bili naši.

    0

    0
  2. Milorade samo se ti tjesi ta tvoja Genocidna tvorevina ce biti tamo gdje zeli ,samo tada kad na K..cu iznikne nokat i tada ce ta tvoja Genocidna tvorevina biti tamo gdje zeli ,pa ni tada,jer to su samo tvoje iluzije i prazna prica i nista drugo…

    5

    2

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime