Dodik: Komšić i ja smo tražili smjenu jednog broja ambasadora

1
Dodik je rekao da je na današnjoj sjednici usvojena zajednička izjava u vezi s evropskim integracijama, kao i savjet da Vijeće ministara BiH što prije riješi proces odgovaranja na dodatna pitanja Evropske komisije.

Govora je bilo i o migrantskoj krizi, a Dodik je kazao da je u BiH registrovano 23 hiljade migranata, od čega je većina prošla kroz BiH, dok je od 3.500 do 4.000 migranata smiješteno u BiH.

Na današnjoj sjednici zaključeno je da se migrantima ne daje pravo azila, a sve s ciljem sprečavanja unutrašnjih problema. Bilo je govora i o Sporazumu o energetskoj efikasnosti s institucijama Evropske unije, ali i o imenovanjima i razrješenjima nekih ambasadora koje je pored njega tražio i član Predsjedništva BiH Željko Komšić.

“Za sedam dana pripremit ćemo informacije o tome i pripremiti imenovanja za one koji budu razriješeni”, rekao je Dodik.

Dogovoreno je da se pozovu predsjednici regionalnih zemalja u službenu posjetu BiH. Dodik je kazao i da je odbijen memorandum koji je potpisao ambasador u Australiji da bi za svoje članove porodice omogućio neke benifite.

On je rekao da članovi Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i Željko Komšić nisu pristali na izmjene Poslovnika o radu Predsjedništva BiH kojim je predviđeno isticanje zastave RS-a, ali da će to pitanje biti pokrenuto u Parlamentarnoj skupštini BiH.

Zahvalio se Džaferoviću i Komšiću što su pristali da se iz sale u kojoj je održana sjednica ukloni jedna zastava, koja prema njegovom shvatanju predstavlja FBiH.

Na pitanje novinara da li je formiranje Ministarstva za evropske integracije i međunarodne odnose RS-a neustavno, Dodik je odgovorio da RS ima 72 posto ovlasti kada je riječ o evropskim integracijama.

(Klix)


Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

  1. BITKA KOD AUSTERLICA

    U blistavom đerdanu Napoleonovih pobjeda bilo je i značajnijih pobjeda od one izvojevane 2. decembra 1805. godine nad rusko-austrijskom vojskom kod Austerlica, sjeverno od Beča, na godišnjicu njegovog krunisanja za francuskog cara, ali ova bitka je ostala kao simbol njegovog ratnog talenta, nadmoćnog vođenja i komandovanja, munjevitog reagovanja na promjenu situacije. Od desetine dobijenih bitaka, Bonaparta je najvećom i najsjajnijom smatrao pobjedu kod Austerlica.

    Bitka kod Austerlica je prva bitka u ratu koji je protiv Napoleonove Francuske 1805. godine vodila takozvana Treća koalicija (Austrija, Velika Britanija, Rusija i Napulj). Glavna austrijska armija raspoređena je, pod komandom nadvojvode Karla, u sjevernoj Italiji, ali je Napoleon preduzeo glavne operacije sjeverno od Alpa. Odustavši od svoje najveće sanjarije, invazije Velike Britanije, on vodi 200.000 veterana Engleske armije na istok, podijeljenih u sedam divizija pod komandom najsposobnijih komandanata u savremenoj istoriji: Nejom, Marmonom, Davuom, Ožrom, Sultom, Lanom i Bernadotom. Sa njima je pošao i Napoleonov zet Mira sa konjicom i Besijer sa carskom gardom od 10.000 ljudi. Oni su prešli 200 milja za svega četrnaest dana, brže nego što su Austrijanci i Rusi pretpostavljali i imali vremena da pripreme svoje odbrane. Velikim obuhvatnim manevrom Napoleon je prisilio na kapitulaciju austrijsku armiju pod generalom Makom kod Ulma u oktobru. Narednog mjeseca Napoleon je ušao u Beč. Ruska armija pod Mihailom Ilarionovičem Kutuzovom, koja je nastupala u pravcu zapada, da bi se spojila s Makom, stigla je do Ina. Obaviješten o Napoleonovoj pobjedi, Kutuzov se brzo povlači u Moravsku, gdje mu se pridružuje divizija austrijske vojske koja je uspjela da izbjegne francusko opkoljavanje i zarobljavanje.

    Do posljednjeg časa je Kutuzov, glavnokomandujući savezničke vojske, mislio da ne treba zapodjenuti bitku dok ne pristigne dio austrijske armije iz Italije pod nadvojvodom Karlom. Komandu je preuzeo mladi i brzopleti ruski car Aleksandar I sa naduvenim austrijskim generalima, uz odobravanje austrijskog cara Franca I, i odlučio da se bitka prihvati po planu austrijskog pukovnika Vajrotera, između Pracenskih visova i sela Austerlica.

    Ne čekajući na austrijska pojačanja iz Italije i Tirola, kako je savjetovao oprezni Kutuzov, car Aleksandar se odlučio za napad. Osnovna ideja Vajroterovog plana bila je da se Napoleon odsiječe od Beča opkoljavanjem francuskog desnog krila i odbaci prema pruskoj granici. Računali su na njegovu grčevitu odbranu položaja, bez nade i namjere za kontranapad.

    Saveznici su sa vojskom krenuli za Brno 27. novembra. Napredovali su sporo i kod Austerlica, udaljenog oko 70 km, stižu tek pred noć 1. decembra.

    Bonaparta je dobio u vremenu i uspio, usiljenim maršem, da se približi Prvom i Drugom korpusu.

    Odbrambeni raspored Francuza, širine oko 4 kilometra, bio je na desnoj obali rječice Goldbah, južno od puta Olmic – Brno, sjeverno od ribnjaka kod Telnica. Na desno krilo postavio je tri divizije Četvrtog korpusa, na lijevo tri divizije Petog korpusa. Desnim krilom komanduje maršal Davu, a lijevim maršal Lan. General Udino sa gardom i grenadirima i maršal Mira sa konjicom su rezerva.

    Osmatrajući bočne pokrete saveznika od 29. novembra do 1. decembra, kada se uvjerio da će njihov glavni udar ići u pravcu Pracena i južno, Bonaparta je donio odluku da u toku noći prebaci glavne snage, Prvi korpus, Četvrti korpus, gardu, grenadire i konjicu, da bi sa njima, sutradan, probio centar saveznika.

    Po Vajroterovom planu nastupanje saveznika počinje u magli, 2. decembra u 5 časova i 30 minuta. Prva, druga i treća ruska kolona i austrijska avangarda (komandanti ruskih kolona su generali Doktorov, Lanžeron i Pšibiševski dok austrijsku avangardu predvodi general Kinmejer) pod ruskim generalom Bukshevdenom napadaju prema Telnicu i Sokolnicu. Četvrta kolona (Rusi i Austrijanci) pod ruskim generalom Miloradovićem i austrijskim generalom Kolovratom nastupala je prema Kobelnicu. Kod ove kolone su bili Kutuzov i carevi Aleksandar I i Franc I. Ruska carska garda, kojom je zapovijedao veliki knez Konstantin, mlađi brat cara Aleksandra I, bila je u rezervi.

    Kutuzov je oklijevao da sa četvrtom kolonom napusti Pracenske visove, shvatajući koliki je njihov značaj. Ali, oko 9 časova stigao je car Aleksandar I praćen carem Francom I i naredio nastupanje što je Kutuzov, mada nevoljko, uradio jer se carska ne poriče. Peta kolona (austrijska konjica), pod princem Lihtenštajnom, nastupala je južno od puta Olmic – Brno.

    Na suprotnoj strani, na visokoj osmatračnici, mali Korzikanac je već od 7 časova i 30 minuta gledao herojsku borbu Davua na svom desnom krilu sa četiri puta jačim neprijateljem i savezničku četvrtu kolonu koja napušta Pracenske visove. Pustio je da prođe još sat krvavog, neravnopravnog sukoba Davua i Bukshevdena. Samo zahvaljujući neorganizovanosti saveznika francusko desno krilo nije razbijeno.

    U 8.30 časova naredio je centru pod maršalima Sultom i Bernadotom da krene u napad. Veliki vojskovođa je postao gospodar situacije na bojnom polju i munjevitom brzinom sve se odvija onako kako on želi. U 9 sati Četvrti korpus Francuza zauzeo je Pracenske visove. U 11 – razbijena i iznenađena četvrta kolona saveznika povlači se, po naređenju Aleksandra I, za Austerlic. Ranjeni Kutuzov jedva izbegava zarobljavanje. Probojem na Pracenske visove bitka je, u stvari, bila riješena. Pokazalo se da je Kutuzov bio u pravu.

    Napoleonova carska garda pod vodstvom maršala Besijera i Prvi korpus koji predvodi Bernadot tuku rusku carsku gardu predvođenu velikim knezom Konstantinom koja je pokušala kontranapad i koja se takođe povlači prema Austerlicu.

    Aleksandar I šalje naređenje Bukshevdenu da se povuče. Na lijevom krilu Francuza maršal Lan do 11 časova zaustavlja korpus ruske vojske koji predvodi knez Bagration.

    U 11 časova Napoleon naređuje Četvrtom korpusu koji je predvodio Sult da udari u bok i pozadinu druge ruske kolone na desnom francuskom krilu, a odmah zatim u napad šalje i grenadire i gardu. Maršal Lan dobija naređenje da, uz pojačanje konjice pod maršalom Mirom, razbije Bagrationa. Bagrationu u pomoć dolazi austrijska konjica princa Lihtenštajna, ali sve je uzalud, i u 15 časova Bagration se povlači prema Austerlicu.

    Bukshevden, komandant prve, druge i treće ruske kolone, tek oko 13 časova naređuje povlačenje. Bilo je kasno. Davu ga napada s fronta, Sult iz pozadine. Kolone su odbačene na zaleđene ribnjake kod Sačana i Telnica. Pod težinom ljudi i opreme i pod plotunima velike francuske baterije od dvadeset pet topova kod kapelice svetog Antuna, led je probijen, i oko 2.000 ruskih vojnika našlo je smrt u ledenim ribnjacima.

    Saveznici su na početku bitke raspolagali sa 85.000 ljudi (74.000 Rusa i 11.000 Austrijanaca). Od ovog broja 15.000 ljudi je poginulo ili ranjeno, a 20.000 zarobljeno.

    Francuzi su, od ukupno 70.000 vojnika, imali 1.305 mrtvih i 6.940 ranjenih.

    Zbog prisustva tri cara poznata kao “trocarska bitka”, Napoleonova blistava pobjeda primorala je Franca I da sklopi mir u Požunu, ustupajući Veneciju Napoleonu i privremeno okončavši antifrancusku alijansu.

    0

    0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime