Deset godina od smrti Alije Izetbegovića

0
0

alijaiz1Sarajevo – Prvi predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine i osnivač Stranke demokratske akcije SDA Alija Izetbegović umro je na današnji dan prije tačno deset godina, 19. oktobra 2003. godine.

„Izetbegović je, reći će članovi njegove porodice, saradnici i prijatelji, ostao uspravan. Kako će se često baš oni prisjetiti, ostvarena je njegova istorijska poruka:”Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo!” I “ideja Bosne”, o kojoj je tako često govorio, opstala je, uprkos svemu. To se možda ponajbolje potvrđuje posljednjih dana dok cijeli svijet pozdravlja uspjeh fudbalske reprezentacije BiH koja se plasirala na Svjetsko prvenstvo SP u Brazilu 2014. godine“, navodi agencija Anadolija.

Zbog kontuzije glave i povrede četiri rebra nakon pada u porodičnoj kući, Izetbegović je, 10. septembra 2003. godine, smješten u bolnicu. Kao posljedica dugogodišnjeg srčanog oboljenja uzrokovanog ranijim infarktom, a pogoršano serijskim frakturama rebara sa komplikacijama, njegovo je srce prestalo kucati.

alijaiz2Prvi predsjednik nezavisne BiH slutio je da mu se smrt bliži.

Bilo je to jasno kada se 20-tak dana ranije javio uživo u Centralni dnevnik Senada Hadžifezovića i gotovo rasplakao naciju. Kazao je Hadžifejzoviću kako sumnja da će se ponovo vidjeti, ali da to, kako kaže jedna pjesma, više nije ni važno.

Uputio je posljednje poruke građanima, a najvažnije su da “Srbi budu Srbi, Bošnjaci-Bošnjaci, Hrvati-Hrvati, ali da svi budu malo više Bosanci”, te da je važno da je “Bosna opstala”.

Bio je – govorili su oni koji su ga dobro poznavali – spokojan u svojim posljednjim danima. Oprostio se s mnogima, a među posljednjima je uz njegovu bolničku postelju bio turski premijer Redžep Tajip Erdogan.

Kad bi mi bilo ponuđeno da ponovo živim, kazao je Izetbegović nešto ranije, odbio bih.

“Ako bih morao prihvatiti, živio bih isto ovako kako sam i živio”, poručio je odlučno.

Bez Izetbegovića BiH ne bi postojala

Deset godina nakon njegove smrti, mnogi će se složiti kako nema sumnje da je Izetbegović bio istorijska i jedinstvena ličnost u politici Balkana, pa i svijeta.

Istoričari, međutim, još nijesu dali cjelovit sud o njemu. No, mnogo je savremenika koji su poštovali ono što je radio, uzimajući u obzir i one koji se nijesu često slagali s njegovm politikom.

alijaiz5Premijer Turske Erdogan govorio je neposredno poslije smrti Alije Izetbegovića, da je on “čovjek koji je svojim životom i djelom uticao na istoriju”, te da je ”njegova misija izraz ljudske časti i zadivljujuće ustrajnosti”.

Glavni arhitekta Dejtonskog mirovnog sporazuma i bivši ugledni američki diplomata Ričard Holbruke ocijenio je da bez Izetbegovića BiH ne bi postojala.

Bernard-Henri Levi – svjetski poznat francuski filozof koji je tokom agresije na BiH u više navrata boravio u Sarajevu i bio svjedok ključnih Izetbegovićevih odluka – napisao je kako “postoje ljudi koje moć opija”, ali da je Izetbegovića “moć činila tužnim”.

Bivši predsjednik Hrvatske i posljednji predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije SFRJ Stjepan Mesić, koji je Aliju Izetbegovića nazivao svojim prijateljem, objašnjavao je da je Izetbegović uvijek pokazivao “čvrstu odlučnosti i nepopustljivost u stavu i zahtjevu da BiH ostane jedinstvena i samostalna”.

Deset godina nakon smrti Izetbegovića, Bosna i Hercegovina nije mnogo odmakla u procesu ekonomskog jačanja i političke stabilizacije. Štaviše, mnogi su skloniji reći da je BiH mnogo više bilo u vrijeme Izetbegovićeve smrti ili nešto prije toga, nego što je ima danas.

Svu svoju ljubav poklonio sam islamu, za režim nije ostalo ništa

Na desetu godišnjicu smrti Alije Izetbegovića, u godini kada se obilježava i 30 godina od montiranog Sarajevskog procesa u kojem je bio osuđen zajedno sa prvim predsjednikom nezavisne BiH, za agenciju Anadolija govorio i Hasan Čengić. 

Čengić je bio pomoćnik komandanta Vrhovnog štaba Armije BiH i kasnije pomoćnik ministra u Vladi Federacije BiH i državni delegat, ali je, ustvari, bio jedan od ključni ljudi Alije Izetbegovića. Danas se rijetko pojavljuje u javnosti.

On se sjeća kako je Izetbegović svaki TV dnevnik gledao uz telefon. Kada bi vidio bilo kakav problem u bilo kojem dijelu BiH, odmah bi pozivao svoje ministre ili lokalne zvaničnike i tražio od njih “da to odmah riješe” ili ih je čak pozivao na odgovornost u svoj kabinet. Ovih dana, kako ističe, u sjećanje mu se javljaju slike Izetbegovićevih završnih riječi u montiranom procesu 1983. godine. Tada je spoznao koliko je Alija Izetbegović velika ličnost.

“Alija je govorio o svom životu i djelovanju i iznio argumente da nije kriv za djelo za koje ga optužuju vlasti, a to je bila tzv. kontrarevolucija. To je teško krivično djelo za koje se u tom času u BiH mogla dobiti i smrtna kazna! Atmosfera na suđenju je bila izuzetno teška. Vidjelo se da režim želi žestoko kazniti Aliju Izetbegovića ili natjerati ga da poklekne, prizna svoju grešku i traži milost. Alijina završna rečenica u govoru, kao odgovor na očekivanja režima, je bila: ‘Svu svoju ljubav poklonio sam islamu, za režim nije ostalo ništa!’. To je rečenica koja, ne samo da može ući u biografiju Alije Izetbegovića, već u cijelu historiju boraca za slobodu čovječanstva”, kazao je Čengić.

Hasan Čengić dalje govori da je Izetbegovićevo djelo i danas itekako živo. Dodaje kako je Alija bio jako omiljen čovjek i poštovan i kod onih koji ga nisu voljeli.

“Djelo u kojem je učestvovao veliki broj patriota BiH, a koje simbolizira vodstvo Alije Izetbegovića, ostalo je živo. Prije svega, ostala je država BiH, ostala je ideja demokratije i slobode i ostala je ideja zajedničkog života Bošnjaka, Srba i Hrvata, odnosno pripadnika tri vjere. Ostale su žive dobre ideje, ali i problemi. Gotovo sve s čim se suočavala tadašnja država BiH, problem sa boljom funkcionalnošću nižih i viših nivoa, problem funkcionisanja centralnih organa BiH, nerazumijevanje među bh. liderima, sve su to ostala otvorena pitanja. Mnogi koji su smatrali da Alija nije našao dovoljno efikasan i najpovoljniji put za saradnju za rješavanje problema, danas su na njegovoj poziciji, iako su isprobali sve”, govori on.

Podsjeća kako su oni koji su namjeravali srušiti BiH shvatili da to ne mogu uraditi, te da i oni koji su se borili za BiH moraju shvatiti da je proces razgovara dugotrajan i iscrpljujući, ali da se rješenja moraju nastaviti tražiti. Kako je rekao Alija Izetbegović, podsjeća Čengić, mi smo u Bosni i nama nema drugog puta s Bosnom ići dalje.

Čengić objašnjava da je Alija Izetbegović djelovao kao domaćin u kući, ali da danas, nažalost, mnogi osjećaju da tog domaćinstva i vođenja države nema.

“Bilo bi dobro kada bi današnji bh. političari imali odgovornost i osjećaj za javno djelovanje kakvu je Alija Izetbegović imao”, kazao je Čengić, smatrajući kako bi međunarodna zajednica morala djelovati u posredovanju na rješavanju i problema u BiH makar onoliko koliko to čini u slučaju Kosova.

 

Ljudi prolazni, djela ostaju

Govoreći o ličnosti Alije izetbegovića, legendarni komandant Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, penzionisani general Atif Dudaković je rekao da je “on i suštinski, a i formalno bio autoritet”.

“Formalno kao prvi predsjednik Republike BiH, a suštinski jer su preko njega Bošnjaci nakon toliko godina dobili čovjeka koji se za njih bori i predstavlja ih. Činjenica je da su ljudi prolazni, ali djela ostaju. A, djelo Alije Izetbegovića je ogromno. U mojim očima on je izvršio nemoguću misiju: uveo nas je među red naroda, omogućio je da stvorimo državu. Lično sam ga doživljavao kao čovjeka s kojim se moglo razgovarati, koji, kad nešto obeća, i učini. To je bio moj predsjednik, ja sam mu bio lojalan. Drago mi je bilo poznavati ga”, rekao je Dudaković.

 

alijaiz6Iz biografije

Alija Izetbegović rođen je 8. augusta 1925. godine u Bosanskom Šamcu. Pripada uglednoj begovskoj porodici koja je živjela u Beogradu, a koja se još 1868. godine preselila u Bosanski Šamac.

Već u drugoj godini Izetbegovićevog života, njegov otac Mustafa, koji se bavio trgovinom i bankarstvom, odlučio se na selidbu u Sarajevo. U Sarajevu je završio osnovnu školu i gimnaziju. Zbog pripadnosti organizaciji “Mladi muslimani” Alija Izetbegović je uhapšen 1946. godine te osuđen na trogodišnju zatvorsku kaznu. Iz zatvora je izašao 1949. godine. Nakon što je poslije trogodišnjeg studiranja napustio agronomiju, Izetbegović je upisao Pravni fakultet u Sarajevu, kojeg je uspješno završio u roku od dvije godine.

Od 1950. do 1960. godine radio je kao rukovodilac gradilišta, a od 1960. do 1982. godine, kao pravni savjetnik u brojnim sarajevskim firmama. U proljeće 1983. godine je uhapšen i u ljeto iste godine u montiranom “Sarajevskom procesu” osuđen na 14. godina zatvora. U zatvoru je proveo šest godina. Po izlasku u zatvoru Izetbegović je 1990. godine sa grupom istomišljenika, također, formirao Stranku demokratske akcije (SDA), koja je na slobodnim izborima osvojila najviše glasova i kasnije će odigrati ključnu ulogu u odbrani BiH od agresije.

Na čelu države i SDA bio je u više mandata. Odluku o povlačenju iz Predsjedništva BiH saopćio je 6. juna 2000. godine. Najavio je da će se povući po isteku funkcije predsjedavajućeg Predsjedništva BiH 12. oktobra iste godine. Također, odbio se kandidirati na Trećem kongresu SDA 2001. godine, te je proglašen je počasnim predsjednikom SDA. Umro je 19. oktobra 2003. godine.

 

(Cdm.me)

 



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime