Čović – suzdržano uz Republiku Srpsku

0
0

Dva su glavna razloga hrvatskom postavljanju prema pokušaju dodatnog sudskog propitivanja direktne povezanosti Srbije sa srebreničkim genocidom.

Piše: Ivica Đikić

Međunarodni sud pravde u Haagu uskratio je mogućnost Bosni i Hercegovini, odnosno bošnjačkom političkom vodstvu, da zatraži postupak revizije presude Međunarodnog suda pravde (MSP) iz 2007. godine prema kojoj je Srbija oslobođena optužbe za sudjelovanje i aktivno podupiranje srebreničkog genocida, ali je istovremeno proglašena krivom za kršenje Konvencije o genocidu zbog toga što nije spriječila i kaznila petodnevni pokolj više od osam tisuća Bošnjaka iz Srebrenice sredinom srpnja 1995. godine.

MSP je odbijanje razmatranja revizijske aplikacije obrazložio time što odluku o pokretanju revizije nisu donijela nadležna državna tijela, to jest Predsjedništvo BiH, nego je o tome samostalno odlučio bošnjački član Predsjedništva Bakir Izetbegović: tako je odbačeno Izetbegovićevo pravno tumačenje da za ulaganje revizijskog zahtjeva nije bila potrebna nova odluka Predsjedništva o angažmanu Sakiba Softića za bosanskohercegovačkog zastupnika pred MSP-om, već da je bilo dovoljno davanje punomoći Softiću 2002. godine.

Naivna očekivanja biračkog tijela

Izetbegović je već mjesecima bio upoznat s time da Softić ne može zastupati BiH bez nove odluke Predsjedništva, ali je odlučio ignorirati tu spoznaju u korist politikantstva i nacionalističke demagogije te kratkovidnog ispunjavanja naivnih očekivanja vlastitog biračkog tijela opravdano željnog pravde. Da bi to mogao, morao je zaobići novo izjašnjavanje Predsjedništva BiH o pokretanju revizije i o novoj punomoći Sakibu Softiću, jer su ostala dva člana Predsjedništva BiH bila protiv toga, pri čemu suzdržanost i „ne bih se štel mešat“ politiku izjednačavamo s protivljenjem.

Revizija iz niza pravnih i proceduralnih razloga najvjerojatnije ne bi uspjela ni da je preskočila stepenicu formalne legitimacije Sakiba Softića, ali naravno da pravo i procedura, kao ni briga za bosanskohercegovačku i regionalnu političku stabilnost, nisu u srži protivljenja Mladena Ivanića i Dragana Čovića pokretanju revizije. A to je važnija i teža priča od Izetbegovićeve blamaže i njegovog neodgovornog populizma.

Srpski član Predsjedništva BiH Ivanić čvrsto vjeruje da Srbija nije sudjelovala u srebreničkom genocidu i od njega se, realno gledajući, nije ni očekivalo ništa drugo nego da se postavi kao agent Republike Srbije. To što se ništa drugo nije ni očekivalo ne znači, naravno, da Ivanićevo ponašanje zavrjeđuje ikakav respekt ili razumijevanje. Ali zašto je Dragan Čović, hrvatski član Predsjedništva i šef HDZ-a BiH, bio protiv podnošenja revizijskog zahtjeva, odnosno zašto je bio suzdržan?

Evo kako je on to objasnio svojim riječima: „Ne može se otići u ime Bosne i Hercegovine, a razgovarati u ime jednog naroda. Pravimo jednu nevjerojatnu političku grešku. Mislim da to nije trebalo uraditi na ovaj način.“ Iz ovih rečenica, međutim, nije moguće razabrati zašto Čović nije bio za pokretanje revizije, kao što to nije moguće ni iz onoga što je kazao nakon što je iz Haaga u Sarajevo stigla sudska odbijenica: „Mislim da smo uvelike oslabili ugled BiH kada su u pitanju međunarodne institucije, a s druge strane, siguran sam da će nakon ovoga biti puno tiskovnih konferencija, posebice predstavnika srpskoga naroda koji će tu vijest nastojati koristiti u neke druge svrhe.“ Ova tehnika u narodu je poznata kao „i stisnuti i prdnuti“, a Čović je verbalno prakticira kako bi prikrio svoju ulogu u opstrukciji pokretanja revizije i kako bi prikrio prave razloge takvoj svojoj ulozi. I ne samo svojoj, nego i ulozi Republike Hrvatske.

Krinka za ideju o uspostavi hrvatskog entiteta

„Apeliram na sve u Bosni i Hercegovini da se sjedne, razgovara, usredotoči na europski put BiH, a ne na prijepore iz prošlosti“, izjavila je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, inače, predsjednica države u kojoj je Vlada, uz njenu podršku, upravo osnovala Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću. „Zabrinuta zbog moguće destabilizacije, Hrvatska potiče bosanskohercegovačke dužnosnike da se usredotoče na europski i euroatlantski put BiH“, saopćilo je hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova.

Kao što je potpisnik ovih redova više puta pisao (i) na ovom mjestu, dva su glavna razloga ovakvom hrvatskom postavljanju prema pokušaju dodatnog sudskog propitivanja izravne povezanosti Srbije sa srebreničkim genocidom. Prvi je u novoj hrvatskoj politici prema Bosni i Hercegovini, a to je politika „federalizacije“, što je tek krinka za ideju o uspostavi hrvatskog entiteta, krinka za centralnu – ako ne i jedinu – relevantnu hrvatsku političku ideju kad je riječ o BiH. A te politike ne bi moglo biti da nije ovakve Republike Srpske i ovakvog njezinog predsjednika, jer su Hrvati nejaki da bi bez jačeg saveznika mogli inzistirati na daljnjem unutrašnjem razdvajanju Bosne i Hercegovine. Tom savezništvu, dakako, ide na ruku bošnjačko lutanje u pogledu političke budućnosti BiH, kao i potezi poput recentnog Izetbegovićevog.

Drugi je razlog pravomoćna haška presuda hercegbosanskoj političkoj i vojnoj šestorci koja će biti izrečena u studenom ove godine. Ako u ključnim elementima bude potvrđena prvostupanjska presuda, to će – uz ostalo – značiti i prihvaćanje optužbe o udruženom zločinačkom poduhvatu Zagreba i Gruda protiv Bosne i Hercegovine. Zato Hrvatska toliko inzistira na zaboravljanju „prijepora“ iz prošlosti.

Kad nas je već u ovom tekstu krenulo s narodnim mudrostima, da i završimo u tom tonu: „Ne laje pas radi sela…“.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime