Bošnjaci su bitan dio zagrebačke zajednice: Rade na istaknutim funkcijama i njeguju bh. običaje

0
3

b_160328054Hrvatska – Bošnjaci su jedna od manjina u Republici Hrvatskoj u kojoj žive decenijama. Prema procjeni predsjednika zagrebačkog Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Kemala Bukvića, u RH živi oko 100.000 Bošnjaka. Hrvatska je njihova domovina, ali i dalje njeguju tradiciju i kulturu koju su naslijedili iz BiH.

Bošnjaci su se relativno dobro snašli u Zagrebu i uopće se, po položaju, ne razlikuju od ostalog stanovništva i pripadnika nacionalnih manjina. No, Bukvić ističe kako se u socijalnom pogledu razlikuju unutar zajednice kao što je slučaj i sa svim ostalim zajednicama. Prema podacima Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba, oko 20 posto Bošnjaka ima višu ili visoku školsku spremu, tu su i magistri i doktori, ali najviše je onih koji su završili srednju školu.

“Bošnjačka populacija u Zagrebu ima relativno dobru obrazovnu strukturu iako moram priznati da su oni s završenom srednjom školom najviše pogođeni nezaposlenošću. Dakle, najistaknutiji socio-ekonomski problem Bošnjaka GZ, ali i njihovih sugrađana, jeste nezaposlenost njenih pripadnika. Ipak, među Bošnjacima je dosta poslodavaca i stručnjaka u raznim sferama društvenog života koji svojim angažmanom u zajednici mogu i doprinose poboljšanju sveukupnog stanja u raznim područjima rada zajednice, prema tome i u sferi zapošljavanja”, kazao je Bukvić.

Odlazak mladih

I Zagreb poput mnogih bh. gradova postaje mjesto iz kojeg omladina odlazi u potrazi za boljim životom. Tako je i sa Bošnjacima iz tog grada. Odlaze u bogatije zemlje EU, rade i osnivaju porodice, te povlače članove porodice sa sobom.

“Velika je šteta što odlazi dosta visokoobrazovanih, ali za razumjeti ih je kad nemaju izbora. U zadnje vrijeme dosta mladih radi na doškolovanju na zanimanja koja su tražena u Njemačkoj i širom EU: njegovatelji, medicinske sestre i kuhari. Moram napomenuti da i u tom segmentu ima određenih kršenja pravila, ali nema nam druge nego istrajati u ‘borbi’ za svako radno mjesto. Često nailazimo na razumijevanje i potporu gradonačelnika Milana Bandića koji razumije manjinsku problematiku i kad god može izlazi nam u susret”, istakao je Bukvić.

Bošnjaci su bitan dio zagrebačke zajednice i nerijetko rade na istaknutim funkcijama na nivou države ili grada, obrazovnim institucijama, ministarstvima itd. Kako je rekao Bukvić, oni su kao druga nacionalna manjina po brojnosti vrlo važan točak funkcioniranja zagrebačke zajednice.

“Bošnjaci se drže načela: moje pravo je tuđa obveza i tuđe pravo je moja obveza. Naravno, različita prava se u praksi često sukobljavaju, kao što se pravo na zaposlenje sukobljava s pravom na određen broj djece u vrtićima koji ne konzumiraju svinjsko meso ili s pravom na primanje stečene penzije. Dakle, sukobljava se pravo, građansko pravo, da svoje stavove slobodno izražavamo i da se za njih zalažemo. Posebno to vrijedi kod prava da glasate kao pripadnik nacionalne manjine. Ne odustajemo od tog svog prava iako nailazimo na situacije da moramo birati između različitih prava. To važi na naše pravo da upražnjavamo islam, moramo braniti naš bosanski jezik i naše običaje. Jer pravo nekoga da se moli u nekom prostoru, odnosno bogomolji predstavlja obvezu drugoga da se ta bogomolja izgradi i obvezu ljudi koji žive u neposrednoj blizini te bogomolje, u našem slučaju džamije, da sa istom sažive ili ako hoćete, istu podnose”, rekao je Bukvić.

Bitan dio odbrane RH

Tokom Domovinskog rata Bošnjaci su bili bitan dio odbrane RH. Oko 25.000 Bošnjaka branilo je svoje domove, a više od 1.000 ih je poginulo. U znak zahvale i podršku Bandića izgrađeno je Spomen obilježje Bošnjacima poginulim tokom Domovinskog rata u krugu Islamskog centra.

“Udruga Bošnjaka branitelja je najstarije udruženje nacionalnih manjina koje su učestvovale u borbi za Slobodu, Vijeće organizira Memorijalne dane Šefika Pezerovića posvećene prvom Bošnjaku hrvatskom redarstveniku koji je položio svojih dvadesetak godina života na Baniji. Svi dođu kad obilježavamo Dane, imamo odličnu saradnju s Policijskom akademijom, ministarstvima, Gradom, gradonačelnikom, Skupštinom GZ, braniteljskim udruženjima…”, istakao je.

Tačan broj Bošnjaka u RH se ne zna jer u popisu 1991. godine nije postojala ova kategorija, pa se kao Musliman izjasnilo 43.469 osoba. Nakon Kongresa bošnjačkih intelektualaca 1993. godine u Sarajevu bh. muslimani su usvojili naziv Bošnjak, ali došlo je do konfuzije i na popisu stanovništva u RH 2001. godine 20.755 građana se izjasnilo kao Bošnjaci, a 19.677 kao Muslimani.

“Ovdje se u suštini radi o jednom narodu i naciji, ali za ovako poraznu situaciju postojalo je više razloga. Prije svega, radilo se o izvjesnom strahu da će se promjenom nacionalnog imena Musliman u Bošnjak dosta toga izgubiti: prije svega vjerski identitet, status u društvu, posao, stan i dr. Mnogi su se, bez obzira na sugestije koje su dolazile iz šire zajednice, pozivali na tradiciju naših očeva i djedova koji su se izjašnjavali kao muslimani/Muslimani i zagovarali da tradiciju treba nastaviti. Naravno, nisu razmišljali o pradjedovskim Bošnjacima čija mezarja možemo naći u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji i drugdje. Bošnjaci su vraćeni u preambulu Ustava RH. Kao Bošnjaci u RH nismo ništa izgubili, zapravo smo dobili, dok su Muslimani ‘završavali u košu’ kako imam običaj reći, odnosno vode se u rubrici ‘ostali narodi Evrope’ i na taj način postaju nepostojeći u okvirima svih pravnih regula RH”, kazao je Bukvić u razgovoru za Klix.ba.

Nepotpuni podaci o broju

Bukvić ističe kako se zbog ove odluke (da se izjasne kao Muslimani) znatno umanjuju programska sredstva za bošnjačka udruženja, te prava na zapošljavanje u državnoj upravi jer se u skladu s Ustavnim zakonom čl. 22 “pripadnicima nacionalnih manjina se prilikom zapošljavanja u tijela državne uprave i pravosudnim tijelima osigurava prednost pod istim uvjetima, u odnosu na većinski narod”.

“Većim brojem Bošnjaka ostvarujemo veća sredstva za rad nacionalne manjine, odnosno unapređenje socijalnog, kulturnog, obrazovnog i političkog standarda/ostvarivanje prava na saborskog zastupnika. Siguran sam da je popis birača u RH još uvijek nesređen te da isti odstupa od stvarnog stanja na terenu. Slobodan sam tvrditi da u RH živi cca 100.000 Bošnjaka koji se izjašnjavaju kao: Muslimani, muslimani, Hrvati islamske vjeroispovijesti, Jugoslaveni, neopredijeljeni i dr. Kad bismo se svi pisali, i kad bismo ispoštovali Ustav RH, kao Bošnjaci i dalje bismo bili druga nacionalna manjina po brojnosti u HR, ali bismo imali svoga saborskog zastupnika (današnji zastupa pet nacionalnih manjina ) ili bi imali Klub Bošnjaka u Saboru RH/tri saborska zastupnika”, rekao je Bukvić.

Kada je u pitanju glavni grad Zagreb, Bukvić ističe da je tu situacija još nesređenija i da popisi iz 2007. i 2011. godine daju suprotne podatke. Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba je 2011. provelo Anketu o socijalnom i kulturnom položaju Bošnjaka/Muslimana u Gradu Zagrebu. Ono što je bitno jeste da je konstatovano kako je Zagreb uslijed višegodišnjeg naseljavanja, postao zavičaj za nekoliko generacija Bošnjaka koji ne gube vezu sa zemljom porijekla.

“Obišli smo, sistemom od vrata do vrata, 9443 građana od kojih je 46,01 posto onih koji su rođeni u BiH, 47,06 posto onih koji su rođeni u HR i oko 4 posto rođenih u C.Gori i Srbiji. Uspjeli smo 1915 Muslimana ‘preimenovati’ u Bošnjake tako da nas 2011. ima 8.119. U vrijeme izbora za članove Vijeća u popis birača bilo je upisano 4.132 pripadnika bošnjačke nacionalne manjine. Razlika broja Bošnjaka i birača je evidentna i na tome radimo. Zagreb će i dalje biti mjesto useljavanja i rođenja mnogih Bošnjaka tako da nastojimo da Vijeće, ali i cijela Zajednica, budemo podrška kako njihovom opstojanju tako i njihovoj sveukupnoj integraciji u život velikog grada”, kazao je.

Njegovanje bh. tradicije

Kao neprofitna organizacija Vijeće djeluje na afirmiranju i ostvarivanju nacionalnih, kulturnih, prosvjetnih, socijalnih, ekonomskih i svih drugih kolektivnih prava i interesa Bošnjaka Grada Zagreba. Također, rade na zaštiti i unapređivanju nacionalnog, kulturnog, jezičkog i vjerskog identiteta Bošnjaka, te razvijanju saradnje unutar bošnjačke nacionalne zajednice i saradnje bošnjačke nacionalne manjine s ostalim nacionalnim manjinama.

“Posebno smo ponosni na saradnju i razvijanje odnosa s matičnom domovinom BiH, kao i saradnji i razvijanju odnosa s Bošnjacima izvan RH. Vijeće ima odlično izgrađen odnos s GZ i svim njegovim službama. Grad je za rad vijeća osigurao vrlo kvalitetan prostor u Trnjanskoj 35 i svake kalendarske godine dobijemo određena sredstva za realizaciju Programa rada vijeća. Sekretarica je u stalnom radnom odnosu, a vijeće broji 25 vijećnika koji za svoj rad primaju mjesečnu nagradu u iznosu cca 500 kuna. Rekao bih da je za kvalitetan rad vijeća najvažniji Program rada vijeća koji obično čini 20-tak projekata koje predlažu vijećnici ili neke od bošnjačkih asocijacija”, rekao je Bukvić.

Realizaciju Programa rada vijeća počinju obilježavanjem Dana nezavisnosti BiH, a Dan državnosti BiH obilježavaju Danima bh. filma u Zagrebu. Tu su i projekti Memorijalni Dani Šefika Pezerovića, Dani bijele trake u Zagrebu, Konvoj mladih Bošnjaka i njihovih prijatelja za Srebrenicu “Da se nikad ne zaboravi”, Sjećanje na bošnjačke šehide-Kapija 2016., Srebrenica-obilježavanje godišnjice genocida i Ultramaraton Vukovar-Srebrenica.

“Za studente se brinemo kroz finansiranje Fonda za stipendiranje BNZH i Mešihata IZ, osnovcima i srednjoškolcima redovno organiziramo besplatnu dopunsku nastavu iz matematika-fizika-engleski, a po potrebi i još neki od predmeta. Od ove godine smo pokrenuli Kurs stranih jezika: njemački i engleski, te Radionicu za razvoj ključnih vještina kod zapošljavanja. Redovni su Susreti mladih Zagreba i Srebrenice, te od ove godine i Susret bošnjačke omladine RH. Svima je posebno drago Obilježavanje Kurban bajrama i Bajramsko sijelo u Kozari putevima, kao i Darivanje novorođene bošnjačke djece”, istakao je neke od mnogobrojnih aktivnosti.

Dobre i loše strane EU

Otkako je RH ušla u EU promijenilo se dosta toga. Bukvić ističe kako se ostvarilo napredovanje u kulturi rada, potiče se poduzetnički duh i zdrava konkurencija. Više se radi, zahvaljujući EU fondovima, na poticanju poljoprivredne proizvodnje, posebno proizvodnje hrane s naglaskom na ekološkoj obradi zemlje i očuvanju okoliša. Također, sveprisutnije su priče i projekti vezani za očuvanje vode i prirodnih bogatstava kojima RH raspolaže, sprečavanje mogućnosti privatizacije vodne infrastrukture i resursa… No, ima i negativna strana.

“Ako bih pogledao onu drugu stranu, sve češće čujem ‘razgovore straha’ koji se odnose na uvođenje eura. Ako do toga dođe, a vjerujem da hoće bez obzira na naša mišljenja, najviše će stradati starije populacije. To vam je kao kad pred praznik svi na tržnicama bez ikakve kontrole podižu cijene, polude, i onda obična raja skapava. Inače je sve više onih koji, na žalost kopaju po kontejnerima i skupljaju boce, a kako će biti kad nam euro pređe prag to ćemo tek tada vidjeti. Što se tiče Bošnjaka i drugih nacionalnih manjina, isto nam je kao i domicilnom, odnosno većinskom narodu”, rekao je Bukvić dodavši kako njihov Odbor za pravnu pomoć ima sve više posla.

BiH se mora srediti kao država

U razgovoru za Klix.ba Bukvić je prokomentirao i put BiH ka EU. Istakao je kako se BiH prvo mora srediti kao država, pa tek onda treba razmišljati o EU.

“Mnoge stvari u Bosni nisu sređene, a vjerujte mi da se same od sebe ulaskom u EU neće srediti. Političari rade za sebe, malo haju za raju, namirili su po ko zna koliko nerođenih generacija tako da mi njihov rad liči na ‘pljuckanje po raji’. Pogledajte njihova primanja, veća su nego što ih imaju političari u RH, a oni vjeruju da će ista ulaskom u EU biti još veća?! Kolika su dugovanja BiH? Eventualnim približavanjem ulasku u EU bliže ste torbi s novcem koji ćete lakše dobijati, ali treba biti i stručnjak, a sumnjam da takvih ima u Bosni. A ako i ima, vjerovatno nisu bliski politici, tako da Bosna od njih i njihovog znanja neće imati koristi. U cijeloj priči mi je žao mladih, mladosti koja je ostala u svojoj BiH. Mnogi odlični srednjoškolci nisu imali, i nemaju, uvjete da nastave studirati, roditelji su im bez posla. Mladi su prepušteni ulici i svemu što ona nudi, od sitnog kriminala i trave do opojnih droga i krupnog kriminala. Malo je, nedovoljno, besplatnih edukativnih radionica kojima se mladima može pomoći, možda ih pripremiti za bolje sutra, za mogući odlazak u neku od zemalja EU, SAD, Australiju, Novi Zeland ili bilo gdje drugdje. Možda i u RH jer ovdje je već potreba za 100.000 radnika raznih profila”, zaključio je Bukvić.

(Anadolija)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime