Bojkot kao sredstvo političkog pritiska

0
4

Dejtonski ugovor je zaustavio fizički rat, ali agresija na našu zemlju i većinski dio njenih građana i dalje traje. Svakodnevno smo, kroz politiku koja se provodi u manjem BiH administrativnom entitetu, svjedoci tog nastavka agresije od strane Srbije.

Srbija je svojim potezom od 9. januara 2016. još jednom potvrdila svoju opredjeljenost za velikosrpsku politiku Slobodana Miloševića i njegovih monstruoznih izvršilaca kojima se već godinama sudi u Hagu. Svojim potezom od 9. januara Srbija je brutalno prekršila suverenitet i teritorijani integritet naše drzave time što je ne samo podstakla Srbe u genocidnoj administrativnoj jedinici da krše Odluku Ustavnog Suda o neustavnosti ‘proslave’ 9. januara, već i svojim ucešćem u istom nanijela tešku uvredu i ponizenje našoj drzavi, njenim pravnim i zakonodavnim ustanovama, a time i njenim gradjanima. A Vucić je tim potezom potvrdio da nije dozivio ‘cudotvornu transformaciju’ kojom je odstupio od politike za koju je bio opredjeljen i u vrijeme fizicke agresije Srbije na našu zemlju 1992-95.

Nepotrebno je ovdje raspravljati o moralnosti te ‘proslave’ jer, slavljenjem fasizma i njegovih rezultata (tj. Genocida) koji je pocinio taj je narod dovoljno sam rekao o sebi. Medjutim, i te kako vrijedi razmotriti moguce sankcije kojima gradjani BiH mogu odgovoriti Srbiji na nastavak agresije na nasu drzavu, te njenu opredjeljenost onoj istoj politici koja je pocinila strasne zlocine i genocid nad nasim narodom sirom nase zemlje.

A bojkot Srbije i to na svim poljima, namece se kao najprikladniji i najmocniji metod odgovora gradjana nase zemlje na takvo ponasanje Srbije.

Sta je to politicki bojkot?

Po definiciji politicki bojkot koristi sredstva ekonomske prisile da bi natjerao bojkotovanu stranu da govori ili se ponasa na nacin koji bi doprinio ostvarivanju ciljeva strane koja provodi bojkot.

Bojkot je uzdrzavanje od kupovanja robe, prestanak poslovanja ili bilo kojeg oblika saradnje sa osobom, organizacijama ili drzavom i svim onim sto iz te drzave potjece. Cilj politickog bojkota jeste vrsenje politickog pritiska na bojkotovanu stranu kako bi se ona odrekla politike koju vodi i/ili ponsala kako to od nje ucesnici bojkota traze i ocekuju.
U historiji je bilo brojnih primjera bojkota. Tako bojkot Izraela od strane Arapske Lige traje od 1948. i ukljucuje bojkot robe proizvedene u Izraelu te prekidanje poslovanja sa svim izraelskim kompanijama i firmama.

Kako Olimpijske igre omogucavaju vladama brojnih zemalja da izraze svoje politicko stanoviste, godine 1964. IOC (International Olympic Committee) je zabranio ucesce Juznoafricke Republike u Olimpijskim Igrama u Tokiju zbog njene politike o rasnoj segregacije. Ta se zabrana nastavila sve do 1992. godine, odnosno sve do ukidanja aparheida u Juznojafrickoj republici.

Godine 1980. Zbog Sovjetske invazije na Avganistan, americki predsjednik Carter pozvao je ameriki Olimpijski Komitet da bojkotuje Olimpijske igre u Moskvi. Primjer Amerike su slijedile i 62 drzave koje su ucestvovale u bojkotu Olimpijskih igara u Moskvi.

Bojkot Izraela i divestiranje u Izrael (povlacenje stranih investicija iz Izraela) zbog cionistickog rezima i terora i progona koji taj rezim provodi nad Palestinacima poprimio je srazmjere uspjesnog globalnog bojkota u svijetu. U pokret za bojkot Izraela ukljucena su brojna udruzenja, ukljucujuci i Jevrejska (koja predstavljajuj Jevreje koji se protive cionizmu, te unistenju Palestine i Palestinaca i ne priznaju postojanje Izraela). Sirom svijeta postoje brojne aktivnosti kojima se bojkotuju Izrael i njegov cionisticki rezim (pocev od bojkota izraelske robe, proizvoda i usluga, preko akademskog i kulturnog bojkota, divestiranja te cak i blokiranja izraelskih brodova u americkim i kanadskim lukama kako bi se sprijecio istovar izraelske robe sa tih brodova).

Bojkotom svih vrsta izraelske robe, proizvoda i usluga, kao i bojkotom trgovina i lanaca supermarketa koji tu robu prodaju u Zapadnoevropskim zemljama, USA i Kanadi, izraelskih kompanija i medjunarodnih kompanija koje su, kroz poslovanje sa Izraelom ukljucene u krsenje ljudskih prava Palestinaca i medjunarodnog zakona od strane Izraela, nanosi se finansijska steta Izraelu. Kroz kampanju bojkota medjunarodne kompanije koje posluju sa Izraelom prisiljavaju se da prekinu svoje poslovanje s Izraelom kako bi izbjegli negativan imidz i gubitak kupaca.

Ovom se vrstom bojkota podize svijest javnosti o izraelskom aparheidu nad Palestincima i okupaciji palestinske zemlje, te doprinosi ekonomskom pritisku na Izrael kako bi se okoncala okupacija Palestine i postigao pravedan mir.

Jos jedna vrsta bojkota koju obicni gradjani sirom svijeta, a slijedeci ono sto promoviraju razni aktivisti i organizacije koje predvode bojkot protiv Izraela provode jeste bojkot svih aspekata kulture koja dolazi iz Izraela. Kako ustanove tako i pojedinci u svijetu bojkotuju sve akademske i kulturne izraelske institucije. Bojkotuju se i svi izraelski glumci, pjevaci, muzicari, pisci, filmski producenti i ostali umjetnici, te kulturni projekti, koncerti, predstave itd.

Akademski bojkot u Britaniji recimo predvodi najveci Sindikat za univerzitete i koledze (UCU), a bojkot se sastoji u odbijanju bilo kakvog vida saradnje sa izraelskim obrazovnim i kulturnim ustanovama kao i njihovim akademicima. Cilj ove vrste bojkota jeste da se na akademike i umjetnike kao i na sve zaposlene u oblasti viseg I visokog obrazovanja i kulture u Izraelu izvrsi pritisak da utjecu na svoju (izraelsku) vladu da promjeni politiku, a u cilju postizanja pravednog mira.

Divestiranje jeste vrsta bojkota gdje se vrsi pritisak na firme i pojedince koji su investirali u Izrael ili njihove firme da povuku svoje investicije i sredstava ili prekinu ugovore o poslovanju sa tamosnjim kompanijama. Zapadnoj javnosti je, recimo, dostupna lista firmi koje su investirale u Izrael te se javnost poziva da ne finasira te firme kupujuci njihovu robu i usluge. Time se nanosi ekonomska steta tim firmama s ciljem da se natjeraju da povuku svoja sredstva iz Izraela i izraelskih kompanija. Povlacenjem sredstava tih firmi nanosi se ekonomska steta Izraelu cime se vrsi pritisak na izraelsku politiku.

Kampanja bojkota Izraela i divestiranje u Izrael nastala je po modelu uspjesne kampanje bojkota rasistickog rezima i aparheida u Juznoj Africi, a u nju su se ukljucile i mnoge poznate licnosti u svijetu.

Za samo 10 godina svoga postojanja, kampanja za bojkot Izraela koja je vec odavno poprimila globalni karakter, postigla je znacajan uspjeh. Ona je uvelike ostetila imidz Izraela koji sada trosi milione dolara kako bi pokusao popraviti svoj naruseni imidz. Americki politicari trose milione, ako ne i bilione dolara sasvim bezuspjesno nastojeci da sprijece sirenje istine u svijetu o ratnim zlocinima cionistickog rezima.

Slijedimo primjer kampanje bojkota Izraela – bojkotujmo Srbiju!

Srbija neosporno i dalje nastavlja agresiju na nasu zemlju krseci suverenitet i teritorijalni integritet nase drzave, te cineci sve da kroz politiku genocidom nastalog entiteta nasu drzavu cini nefunkcionalnom. Time drzi vecinu gradjana nase drzave taocima beznadja u koje tonu i odrzava stanje koje omogucava korupciju i pravni nered.

Nasi gradjani imaju i pravo i obavezu da neovisno o politicarima na to odgovore bojkotom Srbije. Obzirom da je nasa drzava najvece trziste za proizvode iz Srbije bojkotom imamo mogucnost da znacajno uticemo na njihovu ekonomiju, te time izvrsimo pritisak i na njihovu politiku. Nedavno naidjoh na jedan komentar nekog Srbijanca koji je napisao kako 90% Srba razmislja na isti nacin kad je rijec o nasoj zemlji i nasem narodu, te podrzava politiku koja se provodi u Srbiji kao i u genocidom nastalom entitetu. Bojkotujuci sve sto dolazi iz Srbije (proizvode, robu, usluge, umjetnike, filmove, pisce, filmske rezisere, stampu i sve ostalo) ucinicemo da oni koji podrzavaju takvu politiku i biraju Vucica, Dodika i njima slicne imaju losije zarade i losiji standard zivota. To onda otvara mogucnost da shvate da je takva politika katastrofalna i pogubna za njih, te da im podrzavanje takve politike garantuje siguran put u jos vecu bijedu, beznadje i ocaj.

Obzirom da se ista politika provodi i iz genocidom nastalog entiteta svakako vrijedi bojkotovati i proizvode koji odatle dolaze. Jer, svjesni smo kako razmislja narod tog entiteta. A posto su ih oni koji ih vode vec i previse zaduzili i osiromasili, onima koji ih biraju i ciju politiku mrznje prema nasoj drzavi i nasem narodu slijede, treba pomoci da jos brze skliznu u dalji ekonomski ponor kako bi shvatili da ih takva politika moze odvesti samo u sunovrat.
Jer, neupitno je da je takva destruktivna politika glavna kocnica nasoj drzavi da postane normalno gradjansko drustvo sto je preduslov za uvodjenje vladavine prava cime bi se stvorili uslovi za strane investicije koje su nam neophodne za jacanje ekonomije.

Konacno, nije na odmet spomenuti da je potrebno na isti nacin bojkotovati i robu iz Hrvatske obzirom na njihove smicalice protiv nase drzave (poput one sa mlijekom) u EU, te njihove politike koja podrzava stvaranje treceg entiteta.

Sjetite se kako je nedavna kampanja bojkota protiv hrvatskih proizvoda i ‘Merkatora’ bila uspjesna. Smijesna je isprika ‘ja kupujem ono sto je kvalitetno’, jer nema garancije da je i jedan proizvod iz Srbije ili Hrvatske kvalitetan ili kvalitetniji od domaceg. Ako je nesto ukusnije to samo znaci da ima vise kemikalija sto cini takav ‘ukusan’ proizvod kancerogenim.

Prema dostupnim informacijama nasa je roba prava rijetkost na policama trgovina susjednih zemalja, jer oni cijene i kupuju svoje domace proizvode pomazuci svoju ekonomiju. Kupujuci domace proizvode i mi cemo pomoci svoju ekonomiju i jacati svoju drzavu. Jer, vise novca u domacim firmama znaci vise poslova, jacu ekonomiju i bolji standard zivota.

Ukoliko se ne moze naci domaci proizvod onda je bolje kupiti i onaj iz Italije, Njemacke, Austrije ili bilo koje druge zemlje, ali ne onih zemalja koji su predmetom bojkota.

KUPUJMO DOMACE!

Autor: 



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime