BiH kao “rasadnik političara“: Bosanski kandidati u utrci za predsjednika Srbije

0
0

Aleksandar Vučić, Vuk Jeremić, Vojislav Šešelj i Saša Radulović

BiH, Srbija – U Srbiji su raspisani predsjednički izbori, a na kandidatskoj listi nalazi se značajan broj kandidata iz Bosne i Hercegovine.

U utrku za predsjednika prema najavama ulaze Aleksandar Vučić, Nenad Čanak, Saša Radulović, Vuk Jeremić, Saša Janković, Vojislav Šešelj, Boško Obradović, Milan Stamatović, Aleksandar Popović, Danijela Sremac, Dušan Janjić, Saša Mirković, Angrej Fajgelj, Miroslav Parović, Bratislav Jugović i Nikola Sandulović.

Najozbiljniji kandidat za novog predsjednika Srbije je svakako Vučić. Posebno nakon što je od kandidature odustao aktuelni predsjednik Srbije Tomislav Nikolić. Trenutno, svoju punu podršku Vučiću dala je cjelokupna vladajuća koalicija, koju, osim SNS-a čine još i SPS Ivice Dačića, SDPS Rasima Ljajića, PUPS Milana Krkobabića i SPO Vuka Draškovića.

Vučić u posjeti Bugojnu

Vučić je inače rođen u Bugojnu, u naselju Čipuljić. Kada je prošle godine boravio na Međunarodnom sajmu u Mostaru, Vučić se zaputio u Banju Luku. Ali prije toga je svratio u Čipuljiće gdje je posjetio kuću svog strica Drage, koji živi u blizini porušene porodične kuće Aleksandrovog oca. Tom prilikom je Vučić kazao da je dobar dio vaspitanja i onoga što je naučio upravo zbog vremena koje je proveo u svom rodnom kraju.

Njegov protivkandidat je Saša Radulović iz pokreta “Dosta je bilo”. Rodio se u Bihaću, a odrastao u Sarajevu. S prijateljima iz glavnog grada BiH uglavnom komunicira putem Facebooka. Tvrdi da će pobijediti aktuelnog srbijanskog premijera i promijeniti politiku u našem istočnom susjedstvu. U rodnu grudu ipak rijetko dolazi, i s prijateljima iz BiH se većinom čuje preko Facebooka.

Saša Radulović je u ratovima na području bivše Jugoslavije imao i porodične žrtve. Njegov otac, Budimir, ubijen je u sukobu u Dobrovoljačkoj ulici, 3. maja 1992. godine. To je razlog zbog kojeg ovaj političar poziva na saučešće sa svim žrtvama. U tom kontekstu posebno ističe Srebrenicu, citirajući repera Marchela, koji kaže da se pred tim žrtvama izgubi nacionalna pripadnost.

Jeremić “cazinsko unuče”

Kandidat opozicije je Vuk Jeremić, Bivši srbijanski šef diplomatije i “cazinsko unuče”. Na promociji svoje kandidature izjavio je kako “voli Srbiju i neće dozvoliti njeno propadanje”. Uzda se i u podršku onog dijela Srbije koji je prošle predsjedničke izbore ostao kod svojih kuća, odnosno na apstinente sa prošlih izbora.

Kaže da je spreman svoje međunarodno iskustvo u potpunosti staviti na raspolaganje srpskom narodu. A to iskustvo, svakako, nije malo. Osim iskustva koje je stekao kao ministar vanjskih poslova, Jeremić je obavljao i funkciju predsjednika Generalne skupštine UN-a, a bio je i kandidat Srbije za poziciju generalnog sekretara Svjetske organizacije. U toj utrci zauzeo je drugo mjesto, što i nije beznačajan rezultat. Sigurno je da od svih kandidata ima najbolje međunarodne reference.

Zanimljivost koja se uvijek veže uz Jeremićevo ime je da je po majci potomak čuvene bosanske porodice Pozderac (Jeremićevi dedo i baka, roditelji njegove majke Sene, su diplomata Šerif Buljubašić i Sadeta Pozderac, kćerka Nurije Pozderca).

Međutim, za razliku od majčinih predaka, koji su bili poznati kao veliki borci za BiH, njenu ravnopravnost sa drugim jugoslovenskim republikama i za njen prosperitet, Jeremić je u nekim svojim nastupima, po iznijetim stavovima, bio bliži porodici Milošević nego Pozderac.

Šešelj rođen u Sarajevu

Još jedan kandidat porijeklom iz BiH je nekadašnji Vučićev mentor, Vojislav Šešelj. On se uzda u podršku najekstremnijeg dijela Srbije u prvom krugu glasanja, a u drugom računa na sve one koji su, glasajući za druge kandidate, zapravo glasali protiv Vučića, kao i na apstinente, koji bi se mogli “probuditi” u vrijeme održavanja drugog kruga predsjedničkih izbora.

Da Šešelj i dalje ima ne tako malu podršku u Srbiji ilustruje i podatak da je na izborima za Narodnu skupštinu Srbije njegova stranka osvojila 8,8 posto glasova. Na predsjedničkim izborima očekuje i više od toga.

Šta reći o čovjeku kojeg mnogi u BiH, posebno Bošnjaci u Podrinju, svrstavaju rame uz rame sa balkanskim krvnikom Slobodanom Miloševićem. Šešelj se ni do danas nije odrekao svoje ideologije, četništva, ciljeva o takozvanoj velikoj Srbiji, čija bi zapadna granica bila na liniji Karlovac-Karlobag-Virovitica…

Nijednom nije zanijekao sve one zločine koje su počinili pripadnici paravojnih jedinica koje su se nazivale po njegovom imenu “šešeljevci”. Šešelj je rođen 11. oktobra 1954. godine u Sarajevu i diplomirao je na Pravnom fakultetu u glavnom gradu BiH.

Nekad vodeći političari

Pored ovih kandidata porijeklom iz BiH, značajan broj nekada vodećih političara u Srbiji porijeklom je iz BiH. Zoran Đinđić koji je premijersku funkciju Srbiju držao od 2001. do 2003 kada je ubijen rođen je 1. augusta 1952. godine u Bosanskom Šamcu, gradu u kojem je rođen i Alija Izetbegović. Deset godina djetinjstva je proveo i u Travniku nakon čega se njegova porodica seli u Beograd.

Boris Tadić koji je u periodu od 2004. do 2012. obavljao funkciju predsjednika Srbije rođen je 15. januara 1958. u Sarajevu. Kada je imao tri godine, porodica mu se seli u Beograd gdje Boris i odrasta nakon čega se počinje baviti politikom. Diplomirao je na beogradskom Fakultetu filozofije, odsjek društvena psihologija.

Vuk Drašković je rođen 29. novembra 1946. godine u srbijanskoj općini Međa ali je djetinjstvo proveo u Hercegovini. Оsnovnu školu završio je u Fojnici, a gimnaziju u Gacku. Pravni fakultet u Beogradu završio je 1968. godine.

Tokom 1970-ih radio je kao novinar, a jedno je vrijeme bio dopisnik jugoslavenske novinske agencije TANJUG iz Afrike. Početkom 1989. Drašković i njegov kum Vojislav Šešelj osnivaju stranku pod nazivom Srpska narodna obnova, koja je imala otvoren četnički program. Međutim, kumovi su se uskoro posvađali pa se stranka raspala.

Sljedeće, 1990. godine, Drašković osniva Srpski pokret obnove koji je tokom te godine postao najmasovnija opoziciona stranka tadašnjem režimu predsjednika Srbije, Slobodana Miloševića. Drašković je u vrijeme ratova iskazivao otvorene srpske nacionalističke stavove, tvrdnjama da su Srbi na ovom jugoslavenskom prostoru “biološki najjača nacija, historijski najutemeljenija”.

U nedavnim medijskim istupima ublažio je svoje stavove poručivši da Milorad Dodik mora shvatiti da je RS osnovana 1995. u Dejtonu, a ne 1992. na Palama te da vjeruje u historijsko pomirenje Bošnjaka i Srba.

(faktor.ba)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime