BiH – “Odmah poslije završetka utrke, svim svjetskim medijima kazao sam kako smo mi mala zemlja, ali s velikim srcem. Sada svi u svijetu atletike znaju za Bosnu i Hercegovinu“
Šta radi Amel Tuka kada zakasni na autobus? Čeka ga na sljedećoj stanici. Ponosnim Bosancima i Hercegovcima nije trebalo mnogo da društvene mreže zatrpaju riječima hvale za našeg atletičara, od kojih je ova s autobusom svakako najsimpatičnija, ali ujedno i najbolje oslikava njegove posljednje nastupe.
Pojavio se “niotkud” i pokorio svijet. Ko je Amel Tuka? Ovo pitanje postavili su svi oni koji su gledali Dijamantsku ligu, odnosno njeno izdanje iz Monaca.
Ovo je tek početak
U utrci na 800 metara naš srednjoprugaš oduševio je planetu. U superfinišu deklasirao je konkurenciju te postavio najbolje vrijeme u ovoj disciplini istrčano u 2015. godini. Minuta, 42 sekunde i 51 stotinka (1:42:51)! Amel Tuka ispisao je historiju 17. jula u Monacu.
Osim toga što je popravio državni rekord, ostvario je vrijeme koje ga svrstava u vrh najboljih planetarnih atletičara svih vremena u ovoj disciplini. Samo deset ljudi u historiji ovu dionicu pretrčalo je brže od Tuke.
To su svjetski rekorder David Rudisha (Kenija) 1:40:91 te Wilson Kipketer (Danska) 1:41:11, Sebastian Coe (Velika Britanija) i Nijel Amos (Botswana) 1:41:73, Joaquim Cruz (Brazil) 1:41:77, Abubaker Kaki Khamis (Sudan) 1:42:23, Sammy Koskei (Kenija) 1:42:28, Wilfred Bungei (Kenija) 1:42:34, Mohammed Aman (Etiopija) 1:42:34, Yuriy Borzakovskiy (Rusija) 1:42:47. Dominaciju drže Kenijci, odnosno Afrikanci, a zanimljivo, samo su dvojica Evropljana trčali brže od Amela.
“Malo je reći da sam prezadovoljan. Presretan. Pobijediti na utrci na koju dolaze najbolji atletičari današnjice zaista je poseban osjećaj. Neopisiv. Ponosan sam na sebe. Istovremeno, drago mi je da sam učinio ponosnim sve Bosance i Hercegovce. Odmah poslije završetka utrke svim svjetskim medijima kazao sam kako smo mi mala zemlja, ali s velikim srcem. Sada svi u svijetu atletike znaju za našu Bosnu i Hercegovinu. Molio sam Boga da mi da snage i smirenosti, da me ne savlada trema”, kazao je Tuka za Stav s kojim smo razgovarali između dvaju treninga koje obavlja u Italiji.
Amel se atletikom počeo baviti kao srednjoškolac, a ljubav prema kraljici sportova otkrio je sasvim slučajno.
“Niko iz moje porodice nije se aktivno bavio atletikom, ali jesu drugim sportovima. Mama je bila rukometašica, a otac bokser. Uz to, na vojnim takmičenjima bio je najbrži i u atletskim takmičenjima. Povukao sam sportske gene od njih. Na malim olimpijskim igrama, na kojima sam nastupao za Srednju tehničku školu ‘Kemal Kapetanović’, zapao sam za oko treneru Halidu Sejdiću. On me uveo u svijet atletike, mnogo je doprinio razvoju moje karijere, a posebno sam mu zahvalan jer me usmjerio na disciplinu 800 metara. Nisam previše ‘lutao’, a rezultat dobrog rada bila je bronzana medalja na Prvenstvu Evrope do 23 godine održanom u Finskoj 2013. godine, kada sam postavio državni rekord”, prisjeća se Tuka i dodaje: “Trener Sejdić rekao mi je tada da mi nije mjesto u Bosni i Hercegovini, da moram otići negdje vani kako bih dodatno napredovao. Nakon toga sam upoznao sadašnjeg trenera Giannija Ghidinija i prije 21 mjesec počeli smo sarađivati. Vjerovao je u mene, bio je strpljiv i sada se polahko sve to vraća. Vjerujem da je ovo samo početak jedne divne priče.”
Zahvalnost roditeljima
Naš odlični atletičar prije vrhunskih rezultata koje je ostvario u proteklom periodu nije se mnogo eksponirao, a onda je bljesnuo, prvo u Velenju 1. jula ove godine, ispunivši normu za svjetsko prvenstvo i olimpijadu u Rio de Janeiru, potom pobjedom na atletskom mitingu u Madridu 11. jula te posljednjim trijumfom na utrci Dijamantske lige, što mu je bio prvi nastup u eliti.
“Uvijek sam radio u miru i tišini. Nisam se želio eksponirati. Nisam se želio isticati u medijima, ali sam predano trenirao i vjerovao u sebe. Mnogi su mislili da je vrijeme od minute i 46 sekundi moj domet, a ja sam imao osjećaj da mogu bolje. Bio sam strpljiv. Odricao sam se mnogih stvari, odvojio se od porodice… Ali, oni su mi uvijek bili velika podrška. Uvijek su me podržavali i njima sve dugujem. Vjerujem da su i oni bili ponosni kada su me vidjeli da sam trijumfirao na velikom takmičenju kakvo je Dijamantska liga”, prezadovoljan je Tuka, kojem ni svjetski rekord Davida Rudishe nije nedostižan.
“Od svjetskog rekorda dijeli me sekunda i par stotinki, a pogotovo mi nije daleko evropski rekord. No, u ovom se trenutku ne opterećujem time. Ne razmišljam o rekordima. Glavni mi je cilj da se što bolje pripremim za svjetsko prvenstvo i na to sam maksimalno fokusiran. Slušam trenerove upute, a na kraju godine sumirat ćemo rezultate”, bez euforije kazuje Tuka.
Uprkos rapidnom napretku u posljednjim mjesecima, koji se podudaraju s trenažnim procesom u Italiji, naš atletičar ne zaboravlja da je karijeru počeo u Zenici.
“Vjerujem da i sportisti iz Bosne i Hercegovine, u uvjetima u kojima se radi u našoj zemlji, mogu ostvariti vrhunske rezultate. Bosna i Hercegovina ima mnogo talenata, a sve je do stručnosti trenera. Jer, ne može se cijeli život takmičiti na osnovu talenta. Moj je sadašnji trener ekspert za ove dionice, trenirao je olimpijske, svjetske i evropske prvake. Ali, bez obzira na to, on se i dalje usavršava. Putuje po seminarima i uči. Znam da naši treneri nemaju uvjeta za takav pristup i upravo je to razlog što čekamo na vrhunske rezultate sportista iz naše zemlje. Ali, doći će i to vrijeme. Stručnost trenera i talent garancija su za uspjeh”, naglasio je Tuka, koji dnevno trenira od pet do šest sati.
Tuka je nakon trijumfa u Monacu dobio veliki broj poruka podrške, a čestitali su mu i Edin Džeko, Mirza Teletović te Sergej Barbarez: “Dobio sam na hiljade poruka. Zahvaljujem se svima na podršci. Svim Bosancima i Hercegovcima, mojima iz Kaknja, ali i svima iz Zenice, Sarajeva, Mostara, Tuzle, Banje Luke…”
(Samir Šišić/Stav/Faktor.ba)
