Akademik Jahić: Neuništivi su tragovi bošnjačke autentičnosti, opstojnosti i identiteta

0
1

150208028.3_xlSarajevo – Naša javnost u posljednje vrijeme bila je, u najmanju ruku, začuđenim i zbunjenim svjedokom beskrupulozne i sumanute medijske hajke na “Rječnik bosanskog jezika”, autora akademika Dževada Jahića, bosanskohercegovačkog lingviste i pjesnika, profesora na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Podmukla montaža

Jahićev “Rječnik bosanskog jezika” do sada je najveći projekt proučavanja i leksikografskog prezentiranja bogatstva bosanskoga jezika. Upravo ta činjenica uveliko objašnjava i zbog čega je iz već odavno poznatih i prepoznatih velikosrpskih krugova pokrenuta žestoka kampanja protiv prof. Jahića i njegovog projekta iz kojeg je potpuno iz konteksta izvučeno objašnjenje jedne riječi – “đikan”, a što je bilo sasvim dovoljno za novo paljenje mašinerije iz koje će se na najbrutalniji način nastaviti pokušavati osporiti postojanje bosanskoga jezika!

U intervjuu za naš list, prof. Jahić pojašnjava da je kao autor neizbježno uvučen u tu atmosferu laži i podmetanja, odnosno u podmuklu i planiranu montažu, konstrukciju tobožnjih spornih riječi i pripisanog mu “govora mržnje”, a zapravo se radi o prevari bh. javnosti.

– Prije svega, javnosti je nužno razjasniti ono šta su brojni mediji, u sprezi sa općepoznatim napadima i negiranjima bosanskog jezika i svega što se u nauci o tome jeziku radi, stvorili i isforsirali, ruku pod ruku sa onim ideološkim stremljenjima koja su odranije dolazila i danas dolaze sa istočnih naših strana, iz Srbije, preko Republike Srpske do Sarajeva i Bosne, u vidu papagajskoga i inferiornoga podaničkoga ideološkoga i omalovažavaločkoga nastrojenja dobroga dijela naših TV kuća prema krupnim našim naučnim projektima usmjerenim na objašnjavanje kulturnohistorijske autentičnosti naše zemlje Bosne i Hercegovine. Tome potcjenjivačkom odnosu tih i takvih medijskih kuća, čak i onih “državnih” i “najzvaničnijih”, pridružuju se i pojedina novinska glasila.

Ta glasila danas, nažalost, vode razni minorni i frustrirani urednici i neznalice, sa snažnim ideološkim nabojima, koji sa svojih uredničkih mjesta dijele lekcije i nauci i svemu onome što bi kao iole kulturni ljudi, naravno, trebali uvažavati i priznavati, a time na vakat shvatiti i svoju nekompetentnost i svaštarsku novinarsku zalutalost u ozbiljne prostore nauke i znanja. Toj montaži beogradsko-banjalučke lingvističke kancelarije i beogradskih medija i dušebrižničkoga krova nad njima i nad nama u vidu neuzbježnog SANU-a, pa onda spomenute sprege sa ovdašnjim televizijskim medijima, pridružila se, za javnost također  zbunjujuća i skandalozna, reakcija ANU BiH, insceniranim i u javnosti neshvaćenim odustajanjem od pokroviteljstva nad višetomnim “Rječnikom bosanskog jezika” – kaže prof. Jahić

Tokom promocije Rječnika bosanskog jezika u amfiteatru Filozofskog fakulteta u Tuzli, autor Dževad Jahić izjavio je da se manipuliše činjenicama kako bi se osporio rječnik kojeg je napisao. (Ahmed Bešić - Anadolu Ajansı)
Tokom promocije Rječnika bosanskog jezika u amfiteatru Filozofskog fakulteta u Tuzli, autor Dževad Jahić izjavio je da se manipuliše činjenicama kako bi se osporio rječnik kojeg je napisao. (Ahmed Bešić – Anadolu Ajansı)

Da, upravo je besmisleni potez Akademije nauka i umjetnosti (ANU) BiH bio najveće iznenađenje. Ili je taj potez, ipak, imao smisao?

– Tim potezom su se neočekivano i ničim izazvano razobličile neke “podzemne” ideološke struje u našoj javnosti. Naime, odgovorne institucije pokazale su svoje pravo ideološko lice, na potpuno suprotnu stranu okrenuto od Bosne i Hercegovine i njenih istinskih i autentičnih kulturnih i državnih interesa, što se, nažalost, prije svega odnosi na ANU BiH.

S druge strane, na sreću, pokazalo se da u ovo naše teško vrijeme u BiH stasaju i neke institucije koje sve ovo dobro prepoznaju i identificiraju i koje su jasno i glasno stale u odbranu naših ključnih i za nas izuzetno bitnih kulturnih vrijednosti, kakvi su, prije svega, bosanski jezik i rad na njegovome velikome rječniku. Svoj jasan stav u posljednje vrijeme u dva navrata iznijela je Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti (BANU), zatim kulturno društvo “Preporod”, što ima veliki značaj, jer to su praktički dvije i najodgovornije institucije za zaštitu i proučavanje i prezentiranje kulturnoga blaga bošnjačkoga naroda i BiH.

Posebno bih istaknuo da je Islamska zajednica BiH i zvanično, prije svih ovih zbivanja, podržala projekt višetomnog “Rječnika bosanskog jezika” i pružila mu i konkretnu podršku.  Osim toga, pokazalo se da ni naši mediji “ne misle isto”; da se unutar te naše famozne i toliko ideologizirane i deprofesionalizirane “strukture medijskog uma”, a sve u ime tobožnje slobode mišljenja i slobode “nezavisnih” medija, javljaju i neki drukčiji, zdraviji i profesionalniji glasovi.

To se dijelom odnosilo čak i na televizijske kanale, koji su, kako znamo, već odavno prigušeni kakvim sve ne sindromima supkulturnih sadržaja, kiča i otvorene i krajnje anaučne ideološke odbojnosti prema ključnim vrijednostima ovoga društva, naročito njegovim historijskim vrijednostima, tako i bosanskom jeziku. Ta medijska odbojnost i nekompetentnost ispoljila se ovih dana na jedan agresivan način i u samome odnosu  prema jeziku ove zemlje.

Kada su zapravo objavljeni Vaši rječnici?

– Moj “Školski rječnik bosanskog jezika”, u kojem su “pronađene” neke tobože sporne riječi tipa đikan, đilkoš, balvangrad, pa i četnik, objavljen je 1999. godine, kao treća knjiga moje “Trilogije o bosanskom jeziku”. Njegova odrednica “školski” nikada nije značila da se taj rječnik zaista upotrebljava u školi, ne zato što se on ne bi mogao upotrebljavati, već zbog toga što i nije rađen sa tom namjerom i namjenom. Više puta sam to u javnosti objašnjavao, da je tadašnji izdavač insistirao na tome da rječnik ima odrednicu “školski”, kako bi se, čisto iz praktičnih izdavačkih razloga, bolje plasirao, odnosno prodavao.

Montiralo se u javnosti da se taj rječnik upotrebljava u školama, a u njemu tobože postoje riječi koje su “govor mržnje”, pa je tu podvalu, iz raznoraznih razloga, a bez ikakvih provjera i nekritički, “proslijedila” i naša medijska javnost.

Pri tome je montirana i još jedna sračunata i podmukla podvala; da se u javnosti pomiješaju dva moja rječnika i da se onda huškačka i hajkaška sila usmjeri na glavni cilj i na projekt koji najviše bode oči i oštar je trn u oku našim dušebrižnicima sa “sanuovskih” i raznih drugih strana, a to je višetomni “Rječnik bosanskog jezika”, od kojeg je dosad izišlo sedam tomova. Tako je javnost u svojoj svijesti naprosto imala “Rječnik bosanskog jezika” Dževada Jahića, ništa ne razlučujući i ne razlikujući prvi, “pripremni” rječnik, od onoga glavnoga, višetomnog rječnika.

Taj prvi moj jednotomni rječnik bio je, zapravo, u to vrijeme najkomletniji rječnik bosanskog jezika. Njime sam svojom građom, naglašavam građom, što za raznorazne novinarske i koje sve neznalice društvenih mreža ništa ne znači jer su neupućeni u struku i u nauku, upotpunio naša leksikografska znanja o bosanskom jeziku i tako Škaljićevu i Isakovićevu rječničku građu bosanskog jezika kompletirao, obogatio i uobličio. Međutim, i taj moj rječnik, kako sam to objasnio u opširnom njegovome Predgovoru,  a taman posla da to neko od novinarskih i drugih kuloarskih strana čita, da je to također rječnik karaktersistične leksike u bosanskom jeziku i da je on ustvari bio moja priprema i “generalna proba” za glavni rječnik, za koji sam se još za moga boravka u Moskvi uveliko pripremao. A taj “glavni” rječnik je upravo onaj što u oko bode ubojitim trnom. U tome “glavnom” rječniku je na dosad najkompletniji i leksikografski najmoderniji način prezentirano ogromno leksičko bogatstvo bosanskog jezika, pri čemu naglašavam, jer se to kod nas uvijek zaboravlja ili slabo razumije, i bogatstvo jezika naše narodne književnosti i jezika naših bošnjačkih i bosanskohercegovačkih pisaca, te jezika naše nauke i uopće bosanske društvene misli i njenoga kontinuiteta.

To znači da je Vaš višetomni “Rječnik bosanskog jezika” projekt na kojem se neposredno i efektivno radi već 15 godina?

Da. Za to vrijeme urađeno je i publicirano sedam njegovih tomova, pri čemu je to nešto malo više od polovine čitavoga posla. O koncepciji i rezultatima toga rječnika raznim prilikama i povodima kod nas je dovoljno govoreno. Ja sam u Predgovoru „Rječniku“, u prvome tomu, detaljno obrazložio koncepciju, također detaljno objasnio način korišćenja njime i, što je najvažnije, dao popis izvora odnosno literature iz koje se crpi građa za taj rječnik. Šta znače ti izvori i o čemu oni govore? Oni govore o suštini toga posla i o vrijednosti samoga jezika i njegovom bogatstvu historijski naslijeđenom, bogatstvu koje  se na pravi i neoborivi način, a naučno argumentirano i utemeljeno, može pokazati upravo i jedino  tom građom iz naše književnosti, nauke, publicistike i svega onoga što naša pisana riječ nudi i predstavlja kao naše bosansko kulturno i uopće cjelokupno duhovno dostignuće. O tom i takvome bogatstvu Bosne i Hercegovine kao historijski i kulturno prepoznatljive cjeline naša javnost, kroz zlonamjerno sito i rešeto medijskih informacija nije mogla saznati ništa i nije mogla ni znati ni shvatiti istinu i o čemu se tu zapravo radi.

Negatorima bosanskog jezika smeta i zabrinjava ih višetomni enciklopedijski „Rječnik bosanskog jezika“ Dževada Jahića ne zbog rječnika u bukvalnom smislu, a ni zbog autora i njegovih naučnih koncepcija, već zbog jedne druge stvari, općepoznate u svakom iole kulturnijem svijetu i prostoru. “Priče” o bosanskom jeziku su jedno, manipuliranja i podvaljivanja, nepriznavanja i preimenovavanja su nešto drugo, a sasma treće je ono kad u okviru velikoga projekta podastrete ogromnu građu jednog jezika, čija je starina i kontinuitet od XV stoljeća sve do naših dana, mada to još uvijek nije historijski rječnik, već je samo neka vrsta njegove prethodnice ili najave.

Sve dok nemate i dok drugi previđaju i prešutkuju da je imate, a u stvari obmanjuju javnost da je nemate, sve dok, dakle, nemate svoju narodnu, usmenu književnost, svoje epske pjesme, svoje epove čak, ili svoje balade, svoje „Hasanaginice“, ili svoje sevdalinke, sve dok nemate svoje pisce, svoju književnost visokoga nivoa i na svome vlastitome jeziku, jeziku bosanske zemlje, dakle bosanskome jeziku, sve dok nemate svoju nauku i svoje priznate naučnike poznate i daleko šire van balkanskih prostora i sve dok nemate sve ono što u svojoj bogatoj pisanoj riječi i nasljeđu imate, negatori onoga što imate gajit će iluzije da to što imate vi ipak – nemate i da je sve to “izmišljeno”, računajući i taj “famozni” bosanski jezik.

Ali kad na tome istome jeziku sve to imate, i svoje narodne umotvorine, toliko raznovrsne, bogate i sa visokim književnoestetskim nivoom, kad imate svoje pisce i svoje pjesnike iz raznih vremena sve do našeg vremena, i svoje naučnike, i svoje ostale bogate autentične govorne, ali prije svega pisane izvore, tada sve iluzije i priče o tobožnjem nepostojanju jezika padaju u vodu i ruše se kao kule od karata ili kao krhke i umišljene pješčane kule naših susjednih dušebrižnika i njihovih naučnih institucija i autoriteta. I to je onaj glavni, pa i jedini, razlog zašto se pokušalo udariti na taj projekt i na njegove nedvosmislene i neuništive tragove naše  autentičnosti i kulturne i jezičke opstojnosti i identiteta.

Mi koji štošta radimo i znamo u nauci i umjetnosti, jer nas naša profesija na to upućuje, koji smo svjesni onoga čega neznalice nisu svjesne, nećemo se nikada odreći tih naših najdragocjenijih vrijednosti i nasljeđa već ćemo ih, i interesu ove države i njenih naroda, čuvati od toga zla i neznanja i pokušaja blaćenja onoga što je u biti, što je u srži našega bosanskoga kulturnoga bića.

Podrška BANU-a, IZBiH, ’Preporoda’

– Nasreću, pokazalo se da u ovo naše teško vrijeme u BiH stasaju i neke institucije koje sve ovo dobro prepoznaju i identificiraju i koje su jasno i glasno stale u odbranu naših ključnih i za nas izuzetno bitnih kulturnih vrijednosti, kakvi su, prije svega, bosanski jezik i rad na njegovome velikome rječniku. Svoj jasan stav u posljednje vrijeme u dva navrata iznijela je Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti (BANU), zatim kulturno društvo “Preporod”, što ima veliki značaj, jer to su praktički dvije i najodgovornije institucije za zaštitu i proučavanje i prezentiranje kulturnoga blaga bošnjačkoga naroda i BiH. Posebno bih istaknuo da je Islamska zajednica BiH i zvanično, prije svih ovih zbivanja, podržala projekt višetomnog “Rječnika bosanskog jezika” i pružila mu i konkretnu podršku. Osim toga, pokazalo se da ni naši mediji “ne misle isto”; da se unutar te naše famozne i toliko ideologizirane i deprofesionalizirane “strukture medijskog uma”, a sve u ime tobožnje slobode mišljenja i slobode “ne-zavisnih” medija, javljaju i neki drukčiji, zdraviji i profesionalniji glasovi. To se dijelom odnosilo čak i na televizijske kanale, koji su, kako znamo, već odavno prigušeni kakvim sve ne sindromima supkulturnih sadržaja, kiča i otvorene i krajnje naučne ideološke odbojnosti prema ključnim vrijednostima ovoga društva, naročito njegovim historijskim vrijednostima, tako i bosanskom jeziku. Ta medijska odbojnost i nekompetentnost ispoljila se ovih dana na jedan agresivan način i u samome odnosu prema jeziku ove zemlje – ističe profesor Jahić.

U oko bode ubojitim trnom

– Prvi moj jednotomni rječnik bio je, zapravo, u to vrijeme najkompletniji rječnik bosanskog jezika. Njime sam svojom građom, naglašavam građom, što za raznorazne novinarske i koje sve neznalice s društvenih mreža ništa ne znači jer su neupućeni u struku i u nauku, upotpunio naša leksikografska znanja o bosanskom jeziku i tako Škaljićevu i Isakovićevu rječničku građu bosanskog jezika kompletirao, obogatio i uobličio. Međutim, i taj moj rječnik, kako sam to objasnio u opširnom njegovome Predgovoru, a taman posla da to neko od novinarskih i drugih kuloarskih strana čita, da je to također rječnik karakteristične leksike u bosanskom jeziku i da je on ustvari bio moja priprema i “generalna proba” za glavni rječnik, za koji sam se još za moga boravka u Moskvi uveliko pripremao. A taj “glavni” rječnik je upravo onaj što u oko bode ubojitim trnom. U tome “glavnom” rječniku je na dosad najkompletniji i leksikografski najmoderniji način prezentirano ogromno leksičko bogatstvo bosanskog jezika, pri čemu naglašavam, jer se to kod nas uvijek zaboravlja ili slabo razumije, i bogatstvo jezika naše narodne književnosti i jezika naših bošnjačkih i bosanskohercegovačkih pisaca, te jezika naše nauke i uopće bosanske društvene misli i njenoga kontinuiteta – kaže akademik Jahić.

Princip nad principima

Kako odgovarate na kontinuirane pokušaje nametanja tobožnjeg “bošnjačkog” jezika u manjem bh. entitetu, gdje se potpuno suprotno Ustavu bošnjačkoj djeci oduzima pravo na izučavanje bosanskog jezika u školama?

– U više navrata davao sam objašnjenja, pri čemu naglašavam naučna objašnjenja, šta bi značilo to odreći se historijskog naziva za vlastiti jezik, a “prihvatiti” konstruirani i “novokomponirani” naziv “bošnjački” jezik. Niko od nas nema nikakvoga prava historijsko imenovanje jezika jedne zemlje na ovaj ili na onaj tendenciozan, nepotreban i neznan način mijenjati i time nominaciju jezika krajnje politizirati. I to naše čvrsto i nepokolebljivo naučno uvjerenje o našem nazivu bosanskog jezika smeta mnogima, a već smo toliko puta govorili o tome kome sve to smeta i na koje se sve načine to izvrće i raznim podvalama i obmanama pokušava plasirati u javnost. Osnovni princip jezika, princip nad svim principima, jeste princip jezičke slobode. A valjda nam je svima dovoljno jasno šta znači tu slobodu uskraćivati našoj djeci, u ime čega to i u ime kakvih to “viših” koncepcija i kakvih sve ne društvenih krajnje ispolitiziranihstremljenja?

(Avaz)



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime