Sarajevo, Kosovo, Srbija ̶ “Na Kosovu je sve počelo, hoće li na Kosovu sve i završiti”?, tema je emisije Pressing na N1 sa Amirom Zukićem.
O velikosrpskim i velikoalbanskim projektima, odluci Bosne i Hercegovine da zbog Srbije ne prizna nezavisnost Kosova, povezivanju statusa Republike Srpske sa Kosovom i najavi da bi Kosovo i Albanija mogli postati jedna država, govorili su: Azem Vlasi, Vuk Drašković i Muhamed Filipović.
Na pitanje da li BiH treba priznati Kosovo i da li je ispravan stav da se čeka Srbija, Filipović je kazao: “Prije nego što išta kažem, moram da vas upozorim da ja govorim u svoje lično ime. Ova situacija je apsurdna i tragična za ljude koji nisu ni luk jeli ni luk mirisali, da osjećaju posljedice ovakvih nenormalnosti. Moram da kažem da bh. javnost to ne čudi. Mi nemamo svoju sopstvenu autentičnu vlast. Naša vlast je uvjetovana jednim sporazumom o miru koji je diktiran iz vana i koji je doveo do nenormalnih unutrašnjih odnosa. BiH je invalidna država jer u njoj postoji faktor koji ima pravo veta na sve odluke za koje misle da dovodi na njegov položaj. Radi se o Republici Srpskoj koju je instalirao Holbrook preko nametnutog sporazuma. Zbog toga ne treba da čudi nikoga što su ovakvi apsurdi, da mi ne možemo putovati na Kosovo i obratno, iako stotinama godinama komuniciramo. BiH ne treba da čeka nikoga. BiH treba da donosi odluke na osnovu svoje procjene, ali ono što utječe na ponašanje BiH jeste činjenica da moramo biti na čisto na način kako je instalirana nezavisnost Kosova može da bude primijenjena i na BiH. S toga moramo imati jasne garancije da tako nešto neće moći biti. Kao što znate, teži se čak i stvaranju trećeg entiteta. Republika Srpska je dio BiH. Zašto se faktori koji drže vlast tamo ne ponašaju bosanski, ne poštuju sopstvenu državu nego se ponašaju kao dijaspora, kao agentura. To je druga stvar i to je faktor koji nas upozorava da moramo biti oprezni kako da se ne umiješamo u bilo koji način u odnosu između Kosova i Srbije”.
Na pitanje gledatelja N1 da li se mogla spasiti Jugoslavija i da li će biti u nekoj vrsti zajednice u budućnosti, Filipović je odgovorio: “Smatram da se Jugoslavija mogla sačuvati da nije bilo ekstremizma. Ovdje se sve tovari na Miloševića ali je bilo I drugih aktera. Smatram da je Milošević bio pragmatički političar koji se priklonio vladajućoj tendenciji u srpskom narodu a da je najveću odgovornost nosila grupa intelektualaca na čelu sa Dobricom Ćosićem. Miloševiću je aplaudirano zbog onoga što je sporovodio ono što je Ćosić zamislio. Pogledajte Ćosićevu posljednju knjigu u kojoj ćete to vidjeti.
Sve češće u zadnje vrijeme se povezuju statusi Kosova i Republike Srpske. Uskoro će na Kongresu vladajuće stranke u Republici Srpskoj biti donesena Rezolucija o samostalnosti tog entiteta u BiH. Na pitanje da li je to bojazan o kojoj govori, Filipović je rekao: “Ja vam mogu reći ne. Naša bojazan nije od je da neki faktor koji je intervenirao i u slučaju Kosova se pojavi, kao što se pojavio Holbrook pa naložio da se mora priznati Republika Srpska”.
Na pitanje da li je suočavanje sa istinom i svim onim što se desilo u prošlosti put da se riješe i ovi današnji zategnuti odnosi u regiji, Filipović je rekao: “Apsolutno, svi mi i svaki čovjek koji normalno misli i misli na budućnost svijeta mora da bude na čisto s time da te budućnosti neće biti ukoliko taj teret prošlosti ne skinemo s naših leđa. Mi moramo da se oslobodimo onoga što su učinili prethodnici. Istina je da je ideja velikosrpstva da se ostvari konačni ideal stvaranja države u kojoj će svi Srbi živjeti zajedno, da je taj plaćen velikom cijenom u ljudskim životima i našem nazadovanju”.
Na pitanje da li će BiH morati priznati Kosovo, FIlipović je rekao da će apsolutno morati.
Na pitanje kako Filipović vidi budućnost naše regije u narednih deset godina, kazao je: “Ja sam optimističan, u smislu bez obzira što danas imamo situaciju kada se desne snage dobijaju na uticaju, prvenstveno zbog pogoršavanja ekonomskih prilika, i ako sada u ovom momentu imamo val desnih strujanja. Mislim da ona nemaju budućnost i da će situacija morati da se okrene u drugom pravcu – to jest konačnom sređivanju ukupnih prilika na Balkanu i jedan od bitnih elemenata i aspekata tog kretanja će biti rješavanje svih problema oko mogućnosti pristupa ovih zemalja EU. To znači dovođenje tih zemalja u situaciju da moraju riješiti ključne unutrašnje probleme, u ovom slučaju odnos Kosova i Srbije, a što se tiče Bosne i Hercegovine i Srbije, ne samo problem RS nego i problem položaja bošnjačkog stanovništva. U Republici Srbiji mislim konkretno na Sandžak gdje muslimani, odnosno Bošnjaci, žive vijekovima na homogenom prostoru, a taj prostor nije valoriziran, niti su njihova prava priznata u punom obimu kako im to omogućava sam Ustav Srbije i naravno kriteriji pristupanja Srbije EU”.
(N1)
