Akademik Filipović: Bošnjaci i Srbi ne mogu jedni bez drugih, povezuje ih zajednički prostor i historija

2
8

dscn1989Sarajevo – SAUČESNIŠTVO evropskih sila u balkanskoj tragediji je nesumnjivo i traje i danas na određeni način. Oni su krivi, a prave se kao da luk nisu ni jeli ni mirisali, i tobože nam pomažu. Ne vjerujem u njihovu altruističku misiju. Oni Balkan prave onakvim kakav njima odgovara. Kaže ovo u intervjuu za “Novosti” Muhamed Filipović , profesor filozofije, bošnjački akademik.

Ovaj pisac i teoretičar ukazuje da Evropa još nije sigurna šta će sa nama biti. On navodi da su centri moći na Starom kontinentu bezobzirni, zato što ne znaju kako da uspostave odnose sa Amerikom, a da to ne budu odnosi subordinacije, koje SAD traže.

– Ko god uđe u domen sjevernoatlantskih ili evroatlantskih integracija, mora pristati na to da Amerika ima vrhovni položaj i oni se toga plaše. Jer, to znači da Evropa, pa i najznačajnije evropske zemlje, postaju drugorazredne u svetu. Svijet će, verovatno, biti sveden na tri sile: Ameriku, Rusiju i Kinu. Cijela stvar vodi ka jednoj konfederaciji koja je zapravo nemoguća zbog činjenice da posjeduju oružje kojom mogu uništiti cio svet. To znači da će pobijediti ne oružje, nego nešto drugo. A šta je to drugo, još ne znamo.

* Da li je moguć suživot na ovim prostorima, mogu li Bošnjaci bez Srba i obrnuto?

– Ne možemo jedni bez drugih, vezani smo. Historija nam je dodijelila zajednički prostor. Nismo znali kako se treba ponašati. Egzaltirani politički mislioci su kreirali naše odnose, a oni nisu bili bazirani na bitnim pretpostavkama. A bitna pretpostavka ljudskog života je, prije svega, teritorija. Ona nas povezuje. Imamo i zajedničku historiju. Ne samo da smo nekoliko vijekova bili pod istim gospodarima, nego smo stvorili dvije zajedničke države koje nisu po svojim općim efektima bile toliko loše. Apsurdno je da oni koji su bili protiv režima devedesetih godina, sada uzdišu za Titovim vremenima, spominjući kako je sve bilo med i mlijeko. Naravno da nije bilo sve med i mlijeko, ali ovakav haos nije bio. Tegobe se podnose kada imaju svoj racionalni osnov. Kad čovjek može da razumije zašto one nastaju. Mi danas ne razumijemo zašto imamo tegobe i zašto živimo lošije nego ikada.

* A zašto živimo lošije nego pre?

– Zbog apsolutne inferiornosti i insuficijencije mišljenja u vladajućim krugovima. Doživeli smo da nam vlast nose ljudi drugorazrednog i trećerazrednog nivoa. To ne može. Uporedite političke ličnosti u historiji. Šta je bio jedan Pašić, jedan Stojan Protić, Jovan Ristić. U cijelom svijetu postoji pad kvaliteta vođstva. Predsjednik SAD je čovjek koji ganja cure po hodnicima. Predsjednik SAD je organizator lažne, krivotvorene invazije na jednu državu. Ili onaj Bler, lažov jedan. Nijedan nije sišao sa vlasti da nije bio predmet istrage. Evo, i Sarkozi, pa svi u Francuskoj od Miterana do danas, osim Šarla de Gola koji jedini nije bio pod istragom. Moralni kvalitet rukovodstva je pao, kao i intelektualni. Vlast je postala arogantna i ne uvažava drukčija mišljenja.

* Hoćemo li ponovo ratovati, kao što nas je u šali dočekao sarajevski taksista pitajući kada ćemo igrati drugo poluvreme?

– Nećemo ratovati. Nas plaše ovi političari. Dodik ima svoju, Izetbegović svoju kneževinu, ima je i onaj, kako se već zove, iz Mostara. Oni nastoje da sačuvaju dominaciju. Svako hoće da ima potpunu vlast u svojoj zoni. Drže nas tako što Dodik tvrdi da je Sarajevo najveća opasnost za Srbe, ovi u Sarajevu da su Srbi najveća opasnost. Za Hrvate su svi najveća opasnost.

* Govorite o političarima sve tri strane?

– Da. Oni nas plaše da bismo bili poslušni. Da bismo mi rekli, pa mi moramo njima pomoći, oni nas brane, oni će nas zaštititi. Ne shvataju da nas može zaštititi samo razuman međusobni sporazum, koji neće biti podjela interesnih sfera pojedinih političkih oligarhija, nego sporazum naroda. Sporazum među nama.

* Vi ste bili autor jednog takvog sporazuma pre rata?

– Nama nije smetala Jugoslavija. Nije bilo nijedne pobune. Mi muslimani nismo tražili ništa drugo. Pošto svi generiramo iz država i carstava koja su bila multinacionalna, razvili smo kod sebe da se moramo strogo separirati i integrisati na nekoj čisto ideološkoj osnovi. Kod Srba je došlo do asimilacije Vlaha i Cincara u Srbe, a osnova asimilacije je bila pravoslavna vjera koja im je bila zajednička. Smatrao sam da nama ne može škoditi da živimo u zajedničkoj državi. Samo je pitanje kako ćemo tu državu urediti tako da svakome u njoj bude dovoljno široko i da ima prostor za slobodan razvoj. Pogotovo ako je to alternativa ratu. Jer, smatrao sam da je rat najgora solucija koja može da se izabere i da je glavni zadatak i najveća vještina politike da se izbjegne rat, a ne da se on dobije. Ili gubi.

* Kako gledate na referendum u Republici Srpskoj?

– Završio se vašar. Svake godine na duhove u Banjoj Luci bi bio vašar. Uzdigne se svijet, cirkusi, akrobate, žena – pola riba, pola djevojka, gospođa iz Tunisa koja pogađa budućnost… To je ta priča. To je jedno vašarište, zbog kojeg niko ne bi trebalo da se uzbuđuje. Čovjeku je palo na pamet da odigra šta je odigrao. Izvukao je maksimalno iz jedne gluposti. Nikakav referendum ovde neće ništa odlučiti, kao i što naš referendum ovde ništa nije odlučio. Rat je odlučio šta će biti. A pošto je rat po mom sudu nemoguć, onda je i taj referendum besmislica. A, s druge strane, ti srpski političari bi trebalo da promisle, da su oni pravili referendum na Kosovu – izgubili bi. Možda bi ga izgubili i u Vojvodini. To su dvostruki kriterijumi.

* Beograd je bio protiv referenduma, a u više navrata se ističe da Srbija poštuje teritorijalni integritet BiH i ono o čemu se narodi dogovore…

– Kad kažu narod, političari misle da će njih trojica, – četvorica sjesti i dogovoriti se. Neće to ići tako. Da bismo mogli ozbiljno da razgovaramo, mi moramo prvo da se složimo u jednoj stvari: da jedni druge priznajemo u onom što mi o sebi kažemo. A ne da ja priznajem vas Srbe u onome kako ja želim da vi budete. Ili da vi priznate mene kako vi želite. Treba da postignemo taj nivo razumijevanja. Svako ima pravo da ima o sebi svoje mišljenje i to je relevantno za njega i za njegovo djelovanje. Radi se o tome da upravo u tom domenu nađemo zajedničke elemente i izgradimo neku zajedničku materiju. Uvjeren sam da možemo riješiti probleme i da možemo stvarno stvoriti jednu finu, civilizovanu zajednicu. Konfederaciju, federaciju, ili ako nam nametnu Evropu, ali da mi shvatimo da smo mi nešto više od Evrope.

* U kom smislu da smo mi više od Evrope?

– Imali smo historiju koja nije bila krvava kao što je evropska. I najveća greška ovog Karadžića, idiotizam guslara jednog, da je ovdje sproveo krvoproliće da među nama padne krv. A, gdje ćete veću krvavu historiju nego između Francuza i Nijemaca, ili između Nijemaca i Britanaca. A mi smo mogli da prođemo bez toga, da smo imali pameti.

* Imamo li sad pameti?

– Mislim da imamo. Ljudi imaju, u stvari, jedno fino jezgro, neku težnju ka simpatiji, ka razumevanju, ka bliskosti. To se uvek može kod ljudi naći.

* Šta veže ovdašnje ljude osim teritorije?

– Veže ih i to što teritorija stvara mentalitet. I osjećajnost. Ambijent iz kojeg čovjek stiče prve poglede i što trajno ostaje u njemu. To je nama zajedničko. Veže nas i sudbina. Dakle, kad mi počnemo ozbiljno da mislimo o sebi. Kad ne mislimo o sebi kao manekenima nekih političkih ideja, zastupnicima nekih velikih misli. Pred nas se postavljaju neke apsolutne historijske dileme. Hoćemo li mi osvjetlati Kosovo? Hoćemo li mi izvršiti zavjet predaka? Odakle precima pravo da nam ostavljaju zavjete? Moja majka je bila pametna i snažna žena. Bilo nas je četiri brata i dvije sestre, svi smo bili u partizanima, a i ona se priključila. Oca su našega ubile ustaše u Banjaluci 1941. Ona mi je rekla: “Znaš, sine, ovi ljudi krivo misle, oni misle da deca treba da idu za roditeljima. Naprotiv, roditelji treba da idu za djecom, jer djeca su nosioci budućnosti!”

DRAGO MI JE ŠTO SAM BALKANAC

DOK sam bio u Engleskoj kao ambasador, šetao sam sa unukom Đulom. Onda je jedan engleski đilkoš trčao i oborio Đulu. Ona je pala na beton i zaplakala, a on je samo u trku rekao: Sorry. Potrčao sam za njim, uhvatio ga za kapuljaču i rekao: Stop. A on će: But I said sorry. Ja kažem: “Idiote, you said sorry, a Đula leži i plače! Pa ko ste vi, kakvi ste vi monstrumi da ste cijelu saosećajnost pretvorili u formalnu frazu. Ja ću vam ovdje odvrnuti vrat. Ja sam Balkanac i ponosim se zbog svog balkanskog primitivizma, jer sam sačuvao osjećaj i spasio dušu”. Ko ste vi? Posijali ste milione kostura po cijelom svijetu, istrijebili cijele rase i izigravate sada nekakve nosioce civilizacije i kulture. Civilizacije možda, ali kulture ne. Vi imate krvavu historiju, mi nemamo. Nama su drugi pravili krvavu historiju.

MOJOJ ŽENI DUGUJEM MNOGO

MOJA supruga, sa kojom sam 62 godine u braku, jedna je veoma fina Hercegovka, koja je svašta pretrpjela sa mnom i zbog mene. Izbace me s posla, ja krijem od nje, pa svakog jutra kao idem na posao, a sjednem u ćošak neke kafane i pišem, čitam, jer sam tad živio od pisanja raznih recenzija, tekstova. Prije prvoga obiđem redakcije da pokupim pare, kao, dobio sam platu. Ona mi nikada nije prigovorila. A sve vrijeme je znala. Kad je stvarno bilo vrlo ozbiljno i teško, kad su mi prijetili, ona mi je rekla: “Svašta se čovjeku u životu dešava, ali ne smije se desiti da ti poližeš ono što si pljunuo. Što si rekao, rekao si, što si napisao napisao si, a šta će s nama biti, biće ono što mi dopustimo. Ako tebe zatvore, ja ću raditi. Ti se nemoj brinuti”. Ona je sada bolesna, a ja osećam jedan veliki dug prema njoj.

/novosti/



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

2 KOMENTARI

  1. Filipoviću ti si akademik skoro si komentarisao i svoje prezime ( rekao je da je srpskog porekla ) ubedi ovu stoku nepismenu iz sandžaka da moraju da poštuju zakone Srbije inače im se ne piše dobro !!!!

    0

    0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime