Advokatica sa hidžabom o diskriminatorskom zakonu VSTV-a i zabrani marame

0
4

Advokatica sa hidžabom o diskriminatorskom zakonu VSTV-a i zabrani marame

Sarajevo – Advokat sam, nosim maramu, ponosno, časno i dostojanstveno.

Na zaključak VSTV neću se očitovati kao advokat, očitovali su se oni koji su i davno trebali stati iza nas. Na ove probleme u pravosudnom sistemu zajedno sa svojim kolegama ukazujem godinama. Ono što mi je drago jeste da se i javnost konačno alarmirala.

Zaključak kao zaključak, pravno mi ne znači ništa, oblik samovolje, stavljanja sebe u položaj zakonodavnog tijela, odraz neznanja, nezrelosti obnašanja funkcija onih koji su jednoglasno glasali za isti, čin provokacije, drskosti, odraz rasizma i nacionalizma.

Očitovat ću se kao neko ko trenutno ispunjava uslove da se prijavi na poziciju sudije, sutra tužioca.

Moj prvi osvrt jeste na članove vijeća koji su jednoglasno usvojili sporni zaključak. To su moje kolege pred koje bih sutra trebala stati i koji bi trebali ocijeniti da li ispunjavam uslove za obnašanje gore navedenih funkcija.

Naravno da me interesuje ko su ti „ljudi“. A onda ih lijepo izlistam, kolege su mi, pa da vidim, nekako mi prosto zvuči nemoguće da sam sa nekima od njih možda bila i na ročištu, možda smo se sretali u sudu, možda je neko od njih donio presudu u predmetu gdje sam i ja navedena zajedno sa svojim kolegama kao punomoćnik, a niko mi u lice nije ništa rekao vezano za maramu koju nosim, da je nekome ona zasmetala, da je to razlog njihovog negativnog stava. Pa gdje će i reči.

I onda dobijem sljedeći spisak:

Milan Tegeltija
Jadranka Lokmić-Misirača
Ružica Jukić
Goran Radević
Alma Džaferović
Goran Nezirović
Zijad Kadrić
Mahmut Švraka
Slavo Lakić
Željka Radović
Ilijas Midžić
Jadranka Ivanović
Milana Popadić
Zdravko Rajić
Violanda Šubarić

U članu 4. stav 2. Zakona o visokom sudskom tužilačkom vijeću BiH stoji da su to osobe visokih moralnih kvaliteta i profesionalne nepristrasnosti, poznate po djelotvornosti, stručnosti i profesionalnoj nepristrasnosti!

Među njima je i jedan član komisije pred kojom sam polagala pravosudni ispit. Naglašavama da tada nisam bila pokrivena i nisam nosila maramu. Imajući u vidu navedeno pretpostavljam da ne bih ni položila da sam bila „pokrivena“.
Među njima je i advokat, izabran od strane Advokatske komore FBiH, čiji sam i sama član.
Ovo mi je boljka. A moje kolege će shvatiti zbog čega.
Moj kolega advokat glasa za jedan ovakav zaključak. Znači li to da isti smatra da mu nisam ravnopravna samo zato što nosim maramu.
Zajljučak usvojen jednoglasno. Svi gore nabrojani jednoglasno usvojili zaključak. Jednoglasno.

Para mi uši malo ovaj stav 2. „visokih moralnih kvaliteta, profesionalne nepristrasnosti, poznate po djelotvornosti“ hej djelotvornosti, STRUČNOSTI i profesionalnoj nepristrasnosti“. I ne dovodim to u pitanje.
A oni meni kao kolegici spočitavaju moju profesionalnost, moju stručnost, moje obrazovne kvalifikacije, moj dosadašnji rad, moje kvalitete kao diplomiranog pravnika koji je relativno mlad stekao i zvanje advokata. Interesantno.
Spočitavaju mi sve to zbog čega, zato što nosim maramu. Ali dobro, oni su ti koji su visokih moralnih kvaliteta. Da mi je znati kako se i to ocjenjuje.

Da li neko takav treba odlučivati da ja pored svojih kvalifikacija ne mogu obavljati posao sudije, tužioca, samo iz razloga što nosim maramu.

Kao advokat položila sam zakletvu da ću advokatsku djelatnost obavljati savjesno i stručno, da ću se u svom radu pridržavati Ustava BiH, Ustava FBiH, Zakona, Satuta advokatskih komora, Kodeksa profesionalne etike, Povelje o osnovnim načelima evropske advokatske profesije i Kodeksa ponašanja evropskih advokata, te da ću u svom radu štititi ugled advokature i izvršavati sve obaveze prema Advokatskoj komori FBiH. Da li ovo išta znači?
Da li moju stručnost, profesionalnost, savjesnost, želju da svojim ponašanjem i radom podignem ugled advokature, pa sutra i bilo koje pozicije koju bih obnašala u okviru pravosudnih institucija, moja marama stavlja u drugi plan?
Da li neko ovdje želi da kaže da se ja sutra ne mogu prijaviti na poziciju sudije, tužioca, samo zato što nosim maramu, neovisno od toga što ispunjavam sve druge uslove?

Ja ću svoju maramu nositi.
Privatno sam mnogo ponosna na nju, činjenica jeste da je nosim i ispunjavam svoju dužnost kao vjernica i dalje ću nastaviti da je nosim ponosno, časno i dostojanstveno, vi dokazujte da je vjersko obilježje.

Imam mnogo prijatelja, kolega, među kojima je veliki broj advokata, sudija, tužilaca sa kojima sam u svakodnevnom kontaktu, muslimana-bošnjaka i pravoslavaca-srba i katolika-hrvata. Zašto ističem oboje, zato što za neke od njih znam lično da svoju vjeru praktikuju i kada sam ja u pitanju prilaze mi sa velikim poštovanjem. To su ljudi razumom obdareni. Ti ljudi znaju šta predstavlja moja marama. Ja znam šta njima predstavlja njihova vjera. Da li ih gledam drugačije. Gledam, i kao kolege i kao prijatelje. Koju god funkciju obnašali, ne možete ulaskom u tu ustanovu ostaviti svoj identitet, ono što vi jeste, vašu ličnost i vaša uvjerenja. Veliko poštovanje imam prema svim iskrenim vjernicima, bili oni muslimani, katolici ili pravoslavci. Barem znam sa kim imam posla. I znam koja im je vodilja pri donošenju odluka, obavljanja drugih poslova. A niti jedan zakon nije zabranio ono što je naloženo svakom čovjeku u svetim knjigama.
Kaže jedan ajet, meni vrlo poseban, „Pravedni budite, to je najbliže čestitosti“- El Maida,8
Meni moja vjera nalaže to. A vi se brinete da ja zbog toga neću biti u stanju obnašati funkciju sudije.

Ovo je moj stav, a sada pitam tebe, zašto ti bez marame, ti koji si glasao za jedan ovakav zaključak, ti koja/koji želiš da se marama zabrani u pravosuđu, pa i ti koja/koji se slažeš sa gore navedenim (a tako krene, to bi se kasnije generalno odrazilo na sve javne ustanove, pa i privatne, ko će zaposliti privatno osobu koja mora otići u neku javnu ustanovu kada joj je sa maramom zabranjen ulazak) smatraš da si kvalifikovanija/i i kompetentnija/i od mene koja nosim maramu da se bavimo istim poslom? Eto pitam te, pa ti odgovori. Ako imaš šta odgovoriti.

I samo jedno na kraju, lahko ću ja, ne brinem se ja za sebe. Brinem se za naše nane, majke, koje će sutra morati u svojim 70.-im, 80.-im godina ući u sud, kao stranka, kojima će neko na ulasku reći, stani nano, majko, stani dok ovi gore ne odluče možes li „sa tim na glavi“ ući u jednu takvu instituciju.

E na šta nam se svelo pravosuđe.

(Saff)


Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime