20 godina od masakra na Markalama: Sjećanje na 68 života prekinutih u eksploziji granate

0
1

markale_1994_aaSarajevo – Tog subotnjeg dana, minobacačka granata kalibra 120 milimetara ispaljena sa srpskih položaja iznad opkoljenog grada ubila je 68 i ranila 144 Sarajlije.  Nedugo nakon eksplozije, brojni građani i pripadnici UNPROFOR-a došli su na Markale kako bi pomogli ranjenim civilima i prevezli ih u bolnicu.

Danas, dvije decenije nakon jednog od najvećih masakara počinjenih nad Sarajlijama tokom opsade grada, na spomen-obilježju na pijaci Markale brojne delegacije i predstavnici vlasti, ali i preživjeli masakra, njihove komšije i prijatelji i drugi građani položit će vijence i odati počast sugrađanima koji su poginuli na ovom mjestu.

U povodu, 5. februara, Dana sjećanja na stradale građane Sarajeva u periodu opsade Sarajeva 1992.-1995. u Narodnom pozorištu će biti održana komemorativna sjednica.

Prvi od dva masakra na pijaci Markale, u samom centru Sarajeva, dogodio se 5. februara 1994. godine između 12.10 i 12.20 sati, kada je minobacački projektil kalibra 120 milimetara ispaljen sa položaja Vojske Republike Srpske na području sela Mrkovići pao na prepunu gradsku pijacu.

Sarajlija Abid Kočević u masakru na Markalama ranjen je u nogu. Tog februarskog dana, dok se vraćao s posla, kod stotinjak metara udaljene Muzičke škole, odlučio je da svrati na pijacu kako bi kupio poneku namirnicu za ručak.

Kočević se u razgovoru za Agenciju Anadolija prisjetio momenta eksplozije granate i trenutaka užasa koji su uslijedili.

“Vidio sam ljudska crijeva kako vise po stolovima. Granata je izbacila organe iz tijela ljudi i crijeva su visila po stolovima. Nije se ništa čulo, tišina je bila grozna. Najedanput je neko počeo da jauče sa svih strana. Onda je došao narod sa ulica i stavili su nas u auta koja su prolazila, i odnosili. Iznenadilo nas je to, jer taj dan nije se pucalo. Ja to stalno sanjam. To je grozno bilo. Stalno živim sa tim mrtvim i ranjenim”, kazao je Kočević.

Senka Kurt, novinarka koja je tada radila u dnevnom listu Oslobođenje, nalazila se u blizini pijace u vrijeme eksplozije. Namjeravala je kupiti makarone za ručak… Nekoliko trenutaka nakon eksplozije stigla je na mjesto masakra…

“Dan-danas razmišljam o tome kako sam vidjela samo boje. Sjećam se neke crvene skijaške jakne, gospođe koja je poginula na tom mjestu. Sjećam se plavo-zelenih plastičnih krovova pijačnih tezgi, koji su u tom momentu služili da se ljudi stavljaju u automobile i voze u bolnicu. Sjećam se da su vjerovatno prvi put reporteri stranih medija i kamermani bacili kamere i fotoaparate i krenuli da pomažu. Sve je bilo kao usporenom filmu… Ne sjećam se nijednog zvuka”, prisjetila se Kurt u razgovoru za AA.

Presude Haškog tribunala

Stanislav Galić, tadašnji komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske, pravomoćno je u Haškom tribunalu osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog zločina nad civilima u Sarajevu. Također, Haški tribunal je visokog oficira Vojske RS Dragomira Miloševića osudio na 29 godina zatvora zbog teroriziranja civila tokom opsade Sarajeva.

Tribunal je ustanovio da je, u kampanji granatiranja koju je provodila VRS, jedan od najstrašnijih zločina bio masakr na Markalama.

Markale su se našle na meti napada i u augustu 1995. kada su, nedaleko od mjesta prvog masakra, ubijena 43 civila. Taj masakr se dogodio 28. augusta 1995. u 11 sati, nakon čega su međunarodne vojne snage pokrenule granatiranje srpskih položaja oko Sarajeva.

Pred Haškim tribunalom, između ostalog, i za masakr na markalama, trenutno se sudi i bivšem predsjedniku RS Radovanu Karadžiću i bivšem zapovjedniku vojske RS Ratku Mladiću.

Dan sjećanja na stradale Sarajlije

Nakon rata, 5. februar proglašen je Danom sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992.-1995.

Tog dana 1994. godine na Markalama su ubijeni: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.

(Oslobođenje)

 



Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime