4. Novembar 2014

huso-zaha-cajnČajniče, Rudo  ̶  U selu Hoćevina, visoko u brdima između Čajniča i Rudog, ni nada više ne stanuje. Mjesto u kojem žive dvije starije porodice napustila je davno, još kada su povratnici shvatili da se od države, koja im je obećavala sve, mogu nadati samo paketu s hranom koja nije dovoljna da se preživi.

 Napravio kolibu

– Kazali su nam da ko se želi vratiti, neka dođe da ga stave na spisak kako bi dobio šator. A kako ćeš živjeti u šatoru? Zato sam ja, uz pomoć komšija srpske nacionalnosti, sebi odlučio napraviti kolibu i vratiti se u svoje selo – kazuje nam Huso Memišević (86), koji sa svojom suprugom Zahidom (74) već nekoliko godina živi u Hoćevini.

Kako nam je ispričao, iz Sarajeva mu je kombi dovukao otpad koji je sakupljao po smeću, stare kredence i ostale potrepštine.

– Nešto sam i kupovao i dovukao ovdje. Komšije su mi pomogle da siječemo moju šumu i napravimo daščaru u kojoj smo supruga i ja bez struje živjeli dvije godine. U kolibu sam stavio šporet koji se nekad dijelio u humanitarnoj, a ja sam ga našao u smeću i dobro me služio – dodaje Huso.

Koliba i svijeće danas su prošlost, stigla je struja, a „Caritas“ obnovio kuću, ali problema ne nedostaje u selu kilometrima udaljenom od najbliže prodavnice, ambulante…

Hoćevina: Selo u kojem žive dvije starije porodice

Loši putevi

Hoćevina pripada čajničkoj mjesnoj zajednici Zaborak, nekada čuvenom voćarskom kraju iz kojeg je tadašnja zemljoradnička zadruga otkupljivala sve što je rađalo u njivi, na zemlji i iznad nje, ali danas su i putevi loši pa se do sela dolazi preko ruđanske Strgačine.

U poznim godinama, Zahida i Huso obrađuju zemlju i brinu se o nekoliko košnica pčela kako bi preživjeli, jer drugih primanja nemaju.

– Koliko posijemo, toliko nađemo. Od toga živimo. Imamo djecu i ne mogu nam pomoći kada imaju svoju porodicu, a ni njima nije mnogo bolje – kaže Zahida.

Ono što preko ljeta proizvedu, ujesen prodaju u Sarajevu, kako bi preživjeli do naredne godine.

– Saberem krompira, graha, luka… Crvenog luka ovdje nađem po 150–200, a bijelog po 100 kilograma. Kada odem u Sarajevo, to bih prodavao i tako zarađivao koju marku – govori je Huso.

Nemaju televizor

– Nemam televizor, ne može ovdje da uhvati. Na radiju čujem da će biti isto kao i do sada. Svejedno što su izbori bili, opet došli na vlast oni koji su bili i do sada. Ne može nikako biti fino, onaj što vozi vrlo skupa kola, da meni opet bude predsjednik – kaže Memišević.

Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR