13. Februar 2019

Momku ili djevojci iz Donjeg Vakufa kome samo jedan roditelj radi i čija familija jedva sastavlja kraj s krajem mjesečna stipendija pravi veliku razliku

Dok iz Bosne i Hercegovine prema svijetu uglavnom odlaze čemerne i depresivne vijesti, jedna je informacija iz Donjeg Vakufa privukla veliku pažnju širom Balkana i odaslala važnu poruku

Ima tih gradova za koje su svi čuli, a malo ko je kroz njih prošao, a kamoli boravio u njima. Ako posmatramo bivšu Jugoslaviju kao cjelinu, takvi su na izvjestan način Gornji Vakuf i Donji Vakuf. Iz perspektive centralne Bosne, barem Donji Vakuf je nezaobilazan u skoro svakoj varijanti puta za Zapad, bilo da ideš u Banju Luku, bilo na more, bilo u Zagreb. Iz šireg konteksta, međutim, Vakufi dođu skoro kao neka egzotika. Vidi se to dobro u situacijama kad neka osoba iz Gornjeg ili Donjeg Vakufa učestvuje u nekom od brojnih regionalnih reality programa pa se članovi žirija odjednom uzbude željni informacija o dvije susjedne lokalne zajednice. Ipak, kao kontrast ovoj egzotizaciji, realnih vijesti iz ovih krajeva je malo. U tom smislu je jedna prošlonedjeljna vijest naročito snažno odjeknula. Tako je, recimo, portal Novosti, tjednika srpske manjine u Hrvatskoj, prije koji dan izvijestio svoje čitaoce da je u prošli četvrtak “Općinsko vijeće Donjeg Vakufa, u Bosni i Hercegovini, predložilo odluku o obustavi financiranja političkih stranaka iz općinskog proračuna. Umjesto lokalnim političarima, 25.000 konvertibilnih maraka trebalo bi se preusmjeriti za stipendiranje studenata. Oko te točke dnevnog reda, izvještavaju lokalni mediji, složili su se svi vijećnici na čelu s načelnikom Husom Sušićem. (…) Prijedlog je u ime vijećnika SDPBiH iznio Amer Čolak, a složili su se i ostali vijećnici. Međutim, nakon pojašnjenja pomoćnice načelnika odlučeno je da se Odluka o stipendiranju usvoji u predloženoj formi, a da se, nakon provedenog natječaja za stipendiranje, donesu potrebni akti kako bi se sredstva za političke stranke i formalno preusmjerila u stipendiranje.”

Istu vijest su naravno prenijeli i manje-više svi bosanskohercegovački mediji, pa i Oslobođenje. Razlog zašto ovdje citiram članak iz zagrebačkih Novosti jeste ilustracija regionalnog odjeka ove informacije. Čak su i Novosti skoro pa slučajan izbor. Gotovo da nema novina i portala u Zagrebu, Splitu, Podgorici, Novom Sadu ili Beogradu koji nije prenio vijest o odluci donjovakufskih opštinskih vijećnika. Na prvi pogled, postavlja se pitanje šta je toliko privlačno u ovoj informaciji. Razloga ima više. Živimo u eri vladavine loših vijesti, gdje se čisto po liniji razlike traže one pozitivne, skoro kao u onoj poslovičnoj varijaciji po kojoj nije važno ako pas ujede čovjeka, ali jeste ako čovjek ujede psa. Ali zašto je toliko dobra vijest da se iz opštinskog budžeta više ne finansiraju političke stranke nego se novac usmjerava na stipendiranje studenata? Zato što je jedan od najmanjih zajedničkih sadržilaca svih javnosti u takozvanoj regiji skepsa i razočarenje u oficijelnu politiku i vjera u mantru da je spas u obrazovanju. Tako je ova odluka opštinskog vijeća jednog malog grada ubila, kako se to kaže, dvije muhe jednim udarcem.

Postoji, međutim, i dodatni principijelan razlog za potenciranje ove vijesti. Na prvi pogled, ljudi koji se trude da politički misle skloni su da odbace bilo kakve komunalne probleme kao važna pitanja. S jedne strane njihova logika nije pogrešna: Zašto se baviti komunalnim pitanjima, kad se država klima kao stari mliječni zub? I zaista, u odnosu na situaciju od prije desetak godina, stanje u Bosni i Hercegovini je, barem u određenoj konstelaciji, višestruko gore. Stanovite činjenice utvrđene na sudovima doskoro nisu dovođene u pitanje, a sada su ponovo počele historijsko-revizionističke bitke. Isto tako, pitanje uspostave vlasti na entitetskom i državnom nivou poslije nekih prethodnih izbornih ciklusa nije podsjećalo na borbu na život i smrt. Da i ne govorimo o retorici koja skoro da se vraća na ratnu atmosferu.

U svemu tome, usprkos svemu, postoji detalj zbog kojeg krilatica “misli globalno, radi lokalno” nije anahrona i zbog kojeg lokalni progres nipošto nije zanemariv. Bez namjere amnestiranja bosanskohercegovačkih političkih elita, svejedno da li bošnjačkih, srpskih, hrvatskih ili onih koje se ne bi identifikovale ni sa jednim od konstitutivnih naroda, ovdašnja budućnost ipak ne zavisi primarno od njih. Da, Zoran Zaev je učinio veliku stvar za (Sjevernu) Makedoniju, ali da nije bilo koordinirane akcije međunarodne zajednice, ništa od toga se ne bi desilo. Tako će i sudbinu Bosne i Hercegovine suštinski da odluče Amerika, Evropska unija, Rusija i Turska, bez obzira na to ko sjedio u Predsjedništvu ili Vijeću ministara. Daleko od toga da je to nebitno, ali to više utiče na tajming i brzinu procesa. Na terenu pak, daleko od političkih odluka koje se tiču vanjske politike, važe drugačija pravila. Momku ili djevojci iz Donjeg Vakufa kome samo jedan roditelj radi i čija familija jedva sastavlja kraj s krajem mjesečna stipendija pravi veliku razliku. Takozvane političke stranke će svakako da opstanu, a ovdje se mijenjaju konkretni i stvarni životi. Kad se za deset ili dvadeset godina bude podvlačila crta, to je tačka na kojoj će da se pravi razlika. U tom smislu i kontekstu, pažnja koja se posvećuje ovoj informaciji nije samo potreba za “pozitivom” nego skoro podsvjesna reakcija na nešto što tangira obične ljude, iste one koji su prava medijska publika, ne, dakle, takozvani donosioci odluka, nego oni na čije živote te odluke utiču i mijenjaju ih nabolje ili nagore.

(oslobodjenje.ba)

Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR