29. Juli 2018
Bosanska ljepotica, smještena nedaleko od stare fočanske čaršije i centra grada, na kilometar i po od ušća Ćehotine u Drinu, ponovo krasi Foču, kao jedan od njenih najvrednijih i najljepših simbola, a njena izgradnja koja je počela krajem 2014. godine uskoro će biti potpuno završena.

Već odavno je na Aladži urađena munara s alemom visoka 38,6 metara te kupole prekrivene olovom. Grubi radovi su završeni, no traju drugi, a kako bi spomenik svjetske kulturne baštine pod zaštitom UNESCO-a bio potpuno autentično obnovljen, za to treba i više vremena, truda i preciznosti.

Završni radovi

“Završeni su grubi radovi na džamiji, završen je mihrab, slijedi minber, ostaje da se završi i mahfil, radovi na turbetu su u završnoj fazi, šadrvan također i on će biti donesen i postavljen pred džamiju. U toku su završni radovi, oni osjetljivi, precizni, detaljni radovi koji iziskuju više vremena i pažnje. Zato ne možemo precizirati tačan datum otvaranja džamije, jer to nećemo učiniti dok svaka sitnica ne bude urađena kako treba. Bilo je govora da će to biti krajem ove godine, ali moguće je da se to desi i naredne, jer je teško precizirati datume zbog veoma kompleksnih radova koji se očekuju u narednom periodu”, ističe Dženan ef. Krajišnik, imam u džematu Foča.

On dodaje da u Foču trebaju doći i stručnjaci iz Republike Turske koji će raditi na kaligrafiji.

Još od početka obnove Aladže rokovi nisu bili presudni, jer jasno je da je teže izgraditi objekt autentičnog izgleda. Vrijeme u kojem je prvobitno građena, 1549. godine u zlatno doba vladavine velikog osmanskog vladara sultana Sulejmana, potpuno je drugačije, kao uostalom i same tehnike i načini gradnje. Zbog svojih gabarita, simetrije i unutrašnjosti koja je oslikana na poseban način, zbog čega je prozvana Šarenom džamijom, Aladža u sebi ima ono najvrednije, specifično i bezvremensko.

“Na milion načina je specifična, ona nije samo vjerski objekt za molitvu muslimana koji se vraćaju ovdje, ili za one koji dolaze u posjetu, a veoma često dolaze u obilazak različite grupe iz cijele BIH, ali i drugih zemalja. Aladža je njihova neraskidiva veza s Fočom, njihova kultura, postojanje, identitet, njihova nada i motiv, i onaj dio duše koji je otrgnut od ovog grada, ali se sa svakim ugrađenim kamenom vraća na svoje mjesto. To upotpunjuje njena bezvremenska ljepota, jer u svaki dio džamije utkana je duša, svaka šara je rađena s ljubavlju i to je čini uistinu posebnom. Biti svjedok njenog povratka je iskustvo koje nema cijenu”, kaže ef. Krajišnik, fočanski imam koji svakodnevno prati kako napreduju radovi na Aladži.

Ljepota za oči i dušu

Čine to i drugi Bosanci i Hercegovci, i ne samo oni, posebno u ljetnom periodu, jer Aladža je oduvijek bila ljepota za dušu i oči, posebno zbog svoje unutrašnjosti i zidnog slikarstva koje nadmašuje i savršenstvo orijentalne arhitekture objekta građenog prije nekoliko stoljeća.

“Posjete su sve češće još od otvaranja Careve džamije. Ljudi više ne dolaze u Foču usput, već s namjerom, u obilazak Careve džamije, ali i da se uvjere kako napreduju radovi na Aladži. Poseban je doživljaj prisustvovati činu obnove ove bosanske ljepotice i mislim da će njeno otvaranje donijeti nešto potpuno novo u Foči, i da svi Bosanci i Hercegovci taj trenutak čekaju s posebnim nestrpljenjem, pogotovo Fočaci. Vjerujem da niko od njih nije ravnodušan prema Aladži. I oni trebaju naći vremena i doći posjetiti jednu od najljepših džamija u ovom dijelu svijeta, i danas i uvijek”, poručuje efendija Krajišnik.

U samom gradu ranije su obnovljene Atik Ali-pašina i Careva džamija, od ukupno 12 u Medžlisu Islamske zajednice Foča, koliko ih je tokom rata srušeno do temelja. Poput Aladže, sve su porušene i minirane, a njihovi ostaci uklonjeni.

Podsjetimo da su kameni i drveni fragmenti Aladža-džamije u Foči pronađeni na dvije lokacije, južno i sjeverno od željeznog mosta preko Drine, zajedno s posmrtnim ostacima Bošnjaka koji su ubijeni u ovom gradu.

Tokom obnove pronađeni ostaci Aladže uglavnom su ponovo ugrađeni, zahvaljujući činjenici da je građena od materijala izuzetne čvrstoće koji je, i pored teškog eksploziva kojim je srušen i prevoženja mašinama na ove lokacije, i dalje sačuvao preciznost, ljepotu i izuzetnu vrijednost, tako da, prema navodima stručnjaka, samo rijetki drveni fragmenti na kojima su vidljivi tragovi gorenja nisu bili upotrebljivi, ali su zato dragocjen dokumentacijski materijal.

(klix.ba)

Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.